Svakog dana putem „kontakt linka“ dobijam po desetak poruka. Ima tu svega, pitanja, prijedloga, kritika, molba za savjete, želje za učlanjenje u Hrvatske laburiste .....
Narvano da svima koji to traže i odgovaram.
Ali postoji jedan problem zbog kojeg dio njih ostaje bez odgovora.
A problem se zove netočna ili nepotpuna e-mail adresa pošiljatelja.

U kojoj to demokratskoj državi u Europi specijalci hapse i maricama odvoze u pritvor aktiviste, članove udruga civilnoga društva, gradske vijećnike, odvjetnike i novinare zbog mirnoga prosvjeda?
U Hrvatskoj, koja je akcijom hapšenja šezdesetak osoba, policijskom represijom i otvorenim stavljanjem ne na stranu prava, pravednosti i građana već na stranu privatnoga interesa te kapitala, potvrdila da je daleko od uljuđene, demokratske i pravne države.
Hrvatski laburisti - Stranka rada oštro protestiraju protiv policijske torture te protiv sada već uobičajene prakse hrvatske policije da i prije završenih sudskih sporova u Varšavskoj tobože štiti interes malog ali moćnog udruženog kapitalističko-političkog lobija a hapsi ugledne građane.

Fonogram moje rasprave u Hrvatskom saboru 13. srpnja 2010. o izvješću Programskog vijeća i poslovanju HRT-a.
Treći put zaredom kada raspravljamo o izvješću i Programskog vijeća i poslovanju Hrvatske radiotelevizije postavljam sljedeće pitanje: zašto nije problem Hrvatski radio? Zašto Hrvatski radio nije problem ni po programu, ni informativnom programu, ni odnosima koji tamo vladaju, zašto uvijek u tim izvještajima je konstatirano da radio radi jako dobro? Zašto se u ovim raspravama u Parlamentu nitko ne ljuti na informativni program Hrvatskog radija, a dio je iste kuće? Trebao bi imati istog ravnatelja, isto Programsko vijeće. Očito da u dijelu kuće ljudi znaju svoj posao. Onda to treba pohvaliti, kad nitko to već dosad nije rekao onda ja moram taj izdvojiti i reći da u sklopu Hrvatske radiotelevizije ima dio koji je zdrav, a to je Hrvatski radio. To sramežljivo pišete, o tome vi uopće i ne govorite i o tome se puno ne piše. Šteta. Šteta takvog ponašanja što u Hrvatskoj ne pohvaljujemo ono što je dobro. Dobro je da govorimo i o onome što nije dobro, ali prešutjeti nešto dobro je jednako loše kao i hvalit ono što nije dobro.

Srijeda, 7.srpnja 2010. Luda srijeda!
Koliko se toga ludog može dogoditi samo u jednom danu.
Najprije u „Večernjaku“ vidjeh svoju fotku i napomenu da na posao dođoh tek u 9 sati i 26 minuta. Uslikalo me. Ispred zgrade Sabora na Markovom trgu. I kako sada vama i čitateljima objasniti da sam na posao došao u 7 i 55 ? I da moj ured nije na Markovom trgu nego u Demetrovoj na broju 15? A tamo nije bilo fotoreportera „Večernjaka“! Jer im nitko nije rekao da i u Demetrovoj na broju 15 ima zgrada Sabora. S uredima zastupnika. No dobro, loš dojam s fotke i vremena dolaska donekle je popravio tekst. Naravno da sam svoju ljutnju sasuo na Anitu Malenicu, ni krivu ni dužnu. Ali, ona mi je bila jedina dostupna.

Šeks kaže: prikupljanje potpisa za referendum započelo je prije ustavnih promjena pa će se referendum održati po "starom" ustavu (izlazna kvota 50%+1).

Ja pitam: pregovori o ulasku RH u EU započeli su prije ustavnih promjena. Hoće li se i EU referendum održati po "starom" ustavu ( ZA ulazak potrebno 50%+1 od upisanih birača)?