U svojim rasprava u Saboru često sam upozoravao na činjenicu da u zakonima o kojima raspravljamo ima previše odredbi koje upućuju da će neke detalje, način ostvarivanja i uvjeti za ostvarivanje nekih prava, postupak, nadležne službe ili tijela utvrditi nadležan ministar ili Vlada nekim pravilnikom, odlukom, uredbom... odnosno podzakonskim aktom.

Danas je u Saboru provedena, po mom sudu, (pre)kratka rasprava o jednom bitnom zakonskom prijedlogu. Vlada je Saboru u redovnu proceduru ili kako mi to poslovnički kažemo u prvo čitanje poslala Prijedlog zakona o sustavu informacijske sigurnosti.

Iako je prijedlog zakona u Saboru obrazlagala Snježana Bagić, državna tajnica Ministarstva pravosuđa, iz teksta je sasvim jasno vidljivo da su autori teksta negdje iz sustava službe sigurnosti.

Glavna vijest u svim informativnim emisijama elektronskih medija u Hrvatskoj jučer je bila Sanaderova „bomba“. U prva dva mjeseca ove godine gradovi su ostvarili veće prihode od poreza na dohodak nego prošle godine a to je rezultat decentralizacije koju je provela Vlada i poziva gradove koji su povećali cijene komunalnih usluga, da ih vrate na staro. To je ukratko sukus „bombe“ koju je Sanader jučer izgovorio na sjednici Vlade. Tu točku najavio je uzvikom „Imamo bombu!!!“

Sanader i njegov glavni gospodarski strateg Hebrang već nekoliko mjeseci našu javnost zasipaju (samo)hvalom da su deficit „spustili“ na 3 posto a da im je plan držati ga i ispod tih 3 posto.

O tome da kao zastupnik u Saboru primam puno pisama već sam pisao.
I na sva odgovaram. Ako pošiljatelj napiše i svoju adresu.
Ali, kako odgovoriti na anonimno pismo? Posebno ako problem o kojemu čovjek piše (pa samim time i moj odgovor) nije osobne prirode nego stvar općeg dobra.
A upravo takovo jedno pismo dobio sam ovih dana i odlučio na njega javno odgovoriti.