Izbornik |
Home / Životopis
Životopis Dragutina Lesara
Nakon osnovne škole želio sam nastaviti školovanje u Zagrebu no zbog financijskih razloga u obitelji morao sam ostati doma, te sam upisao trgovačku školu. Godine 1972. otac je poginuo nesretnim slučajem (nesreća na radu). S obzirom da su obje sestre tada bile školarke, a majčina radnička plaća bila nam je jedini izvor prihoda, školovanje sam nastavio financirati svojom učeničkom nagradom.
Po izlasku iz vojske 1976. pukom srećom pronalazim privremeni posao u prodavaonici cipela «Šimecki» u Čakovcu a nakon par mjeseci zapošljavam se u «Ljevaonici» Čakovec.
U svibnju 1977. ulazim u bračne vode sa suprugom Anicom. Iste godine rađanje prvog djeteta, sina Igora.
Uz rad u «Ljevaonici» nastavljam školovanje za organizatora prodaje.
Sindikalnim aktivnostima počinjem se baviti 1978. kao sindikalni povjerenik a 1980. biran sam za tajnika tadašnjeg Općinskog vijeća sindikata u Čakovcu. Uz veliki trud i «pomoć» tadašnjih partijskih čelnika napuštam sindikat i odlazim u «Gorenje-Mural» u Murskom Središču gdje sam godinu dana bio komercijalni direktor. Slijedi povratak u «Ljevaonicu» Čakovec na poslove nabave i formiranje komercijalne službe. Godine 1985. vraćam se u sindikalne vode.
Naime u Čakovcu je tada postojao sindikat radnika zaposlenih u privatnom sektoru (kod obrtnika i zanatlija) i nešto što bi se danas nazvalo stambenim fondom za te radnike. Osnovna djelatnost bila je prikupljanje doprinosa i raspodjela kredita za financiranje stambene izgradnje isključivo za radnike zaposlene u privatnom sektoru. Ta sindikalna organizacija i sam stambeni fond bile su jedinstvene organizacije takve vrste u tadašnjoj državi.
Temeljem javnog natječaja izabran sam za tajnika sindikata i fonda.
1984. godine rodila se kćerka Maja.
Krajem osamdesetih godina u Hrvatskoj počinje političko previranje u sklopu kojeg se i najavljuje reforma tadašnjeg sindikalnog pokreta u Hrvatskoj.
Pokušaj reformiranja SSH propao je na Kongresu u svibnju 1990., a za predsjednika izabran je Jozo Klisović predstavnik starih partijskih sindikalaca.
U sječnju 1991. izabran sam za predsjednika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i na toj funkciji ostajem do ožujka 1996. kada dajem ostavku i odlazim u Sindikat PPDIV-a na čijem je čelu kolega i prijatelj Josip Pavić.
Na lokalnim izborima 1997. nositelj sam stranačke liste HNS-a za županijsku skupštinu Međimurske županije i liste za Županijski dom Hrvatskog sabora. Protukandidati su mi bili Franjo Tuđman (HDZ), Ivica Račan (SDP), Vlado Gotovac (HSLS) i Drago Stipac (HSS). Sa osvojenih 14,66% glasova ne uspijevam ući u Hrvatski sabor ali sa 5 osvojenih mandata u Županijskoj skupštini zajedno sa HSLS-om i HSS-om s vlasti smjenjujemo HDZ i stvaramo postizbornu vladajuću koaliciju, a ja sam izabran za zamjenika župana Međimurske županije.
Tijekom 2000. godine Županijska skupština prihvaća moj prijedlog za osnivanje Međimurske zaklade solidarnosti «Katruža» i bira me za upravitelja zaklade.
Na lokalnim izborima 2001. godine opet sam nositelj liste HNS-a za županijsku skupštinu na kojima osvajamo 6 mandata i opet formiramo postizbornu koaliciju s HSLS-om i HSS-om. Ponovno sam biran za zamjenika župana.
Na parlamentarnim izborima 2007. ponovno sam izabran za zastupnika Hrvatskog sabora na listi HNS-a. Nažalost, u travnju 2008. nakon sukoba s novoizabranim predsjednikom stranke, napuštam stranku i mandat u Saboru nastavljam obnašati kao nezavisni zastupnik.
Krajem 2009. godine s grupom istomišljenika povezanih poštenjem i željom za boljom Hrvatskom započinjem pripreme za osnivanje nove političke stranke, Hrvatskih laburista - Stranke rada. Trud i rad se isplatio na dan 27. veljače 2010. godine kada je održan Osnivački sabor Hrvatskih laburista. Na tom sam stranačkom Saboru izabran za prvog predsjednika Stranke.
U Hrvatskom saboru nezavisni sam zastupnik do 12. travnja 2010. godine kada službeno postajem zastupnik Hrvatskih laburista - Stranke rada bez izvornog mandata.
U nedjelju, 1. svibnja 2011. godine u Histrionskom domu u Zagrebu održan je 1. Sabor Hrvatskih laburista - Stranke rada gdje sam izabran za predsjednika stranke u četverogodišnjem mandatu.
Nakon više od osamnaest mjeseci podizanja stranke od nule i mukotrpnog rada, na parlamentarnim izborima 4. prosinca 2011. godine Hrvatski laburisti - Stranka rada dobivaju potporu 121.765 glasova te osvajaju 6 zastupničkih mandata. Na prvoj sjednici Kluba zastupnika kolegica Nansi Tireli te kolege Nikola Vuljanić, Branko Vukšić, Mladen Novak i Zlatko Tušak biraju me za predsjednika Kluba zastupnika.
U Hrvatskome saboru osim predsjedanja Klubom zastupnika obnašam i dužnosti člana Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav te člana Nacionalnog vijeća za provedbu strategije suzbijanja korupcije.
Nakon izbora za Europski parlament održanim 25. svibnja 2014. godine zbog neispunjenja ciljeva (osvajanje barem jednog mandata u EU parlamentu) preuzimam političku odgovornost te iste večeri dajem ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskih laburista - Stranke rada. |