Home /
Međimurske pjesme /
Čos
Marijan Peršak Čos
Priča o jednoj životnoj pobjedi
Kada sam ranih sedamdesetih prošlog stoljeća s dečkima iz klape počeo zalaziti u Gradsku kavanu u Čakovcu često sam od starije generacije slušao priče o Čosu. Te Čos ovo, te Čos ono, pa Čos i njegova klapa... I tako iz dana u dan. Shvatio sam da se radi o klapi koja je ranih šesdesetih žarila i palila glazbenom scenom u Čakovcu. Ali Čosa nisam upoznao.
Sve do sredine 2000. godine. No, tada razlog za upoznavanje nije bila ni glazba, ni sreća, ni njegov bend - već nešto jako tužno.
„Marijan je slijep" - rekla mi je njegova supruga.
Kako, zašto, od čega??? U pedesetoj godini čovjek oslijepi?!
Bolest, teška bolest, operacije, zračenja, oporavak...
Tada sam bio upravitelj „Međimurske zaklade solidarnosti Katruža". Pomogli smo koliko smo mogli. Troškovi veliki, a Marijan i njegova obitelj živi od njegove male mirovine.
Nazvao sam ga telefonom tjedan ili dva nakon što je došao iz Zagreba, s operacije. U njegovom glasu osjetio sam da se predaje. I supruga je bila zabrinuta...
U prosincu te godine „Katruža" je organizirala niz božičnih humanitarnih koncerata. Nazvao sam Marijana i pitao ga želi li nastupiti na koncertu „Katruže" u Mačkovcu. Bio je presretan.
Dopratila ga je supruga. Koncert je bio organiziran u cilju prikupljanju pomoći slijepoj djeci koji pohađaju redovne škole. Za kupnju udžbenika i pribora za slijepe.
Otpjevao je „Katružo, tebi od srca" i „Kako je lijepo živjeti".
Gledao sam publiku u dvorani. Prvo šok, pred njima je slijepac. A onda suze. Slijep čovjek pjeva „kako je lijepo živjeti".
Nakon toga koncerta Marijan je bio naš stalni gost. I nisam ja morao njega zvati. Ako koncerta ne bi bilo svaki tjedan, već u ponedjeljak zvao bi Marijan i pitao „Gospon Lesar, kaj je s koncertima? Kad opet idemo?" Glazba ga je „digla". I danas živi za glazbu.
Marijan je izdao i svoj drugi album pod nazivom „Boje duše moje".
Zamolio sam ga za dozvolu da sve pjesme s toga CD-a stavim na svoje stranice.
Preslušajte ih. I ne zaboravite: Marijan je slijep.
Ako zaželite sebi ili prijateljima pokloniti dobru glazbu potražite njegove albume na CD-ovima. Ako ih ne nađete u trgovinama, nazovite Marijana. Nema svoga menađera. I sam prodaje svoje CD-ove.
Zahvaljujem svom prijatelju Čosu na ustupljenom CD-u s pravom korištenja na mojim stranicama.
P.S.
Poslao mi je i pismo. Iz toga pisma izdvajam:
Ime mi je Marijan Peršak, a za sve ljude dobre volje - Čos, rođen sam 3. prosinca 1947. godine u Čakovcu. Od rane mladosti bavio sam se glazbom. Svirao sam gitaru. Kad sam se oženio, 1970. godine, prestao sam svirati te se posvetio obitelji. Imam troje djece, dva sina i kćerku Ivanu koja mi pomaže kod pjevanja i pisanju pjesama.
Supruga i ja smo radili, odgajali djecu. Živjeli smo sretno sve do 7. mjeseca 2000. godine. Tada su nastali problemi sa mojim vidom. U siječnju 2001. godine već sam praktički bio slijep. Zaredale su se bolničke pretrage, no dijagnoza je bila katastrofalna. Nisam mogao prihvatiti sljepoću... Dvije pune godine mojeg lječenja i nadanja da ću ipak jednoga dana progledati palo je u vodu. Otkriven mi je tumor na mozgu koji je trebalo odmah operirati te zračiti. Dio tumora je odstranjen a sa drugim dijelom živim i nadam se čim duže...
Sada se vraćam na glazbu. Dakle, kad sam oslijepio i ostao zarobljen u tami, počele su mi navirati riječi pjesme. Uzeo sam gitaru i počeo skladati pjesme. Riječi pjesme su same od sebe izlazile iz moje duše. Osjetio sam opet radost života. Prva moja pjesma nosi naslov „Kako je lijepo živjeti". Po toj pjesmi nosi naslov moj prvi album kojem sam pridodao i ostale pjesme. Ubrzo sam napravio i drugi album koji nosi naslov po pjesmi „Boje duše moje".
Moje pjesme su pjesme koje su izašle iz dubine moje duše. Kantautorskog su tipa i u njima sam opjevao svoj život. U mojim, ja ih zovem sjetnim pjesmama, sam opjevao Čakovec, moj najdraži grad, moje Međimurje, u pjesmi „Katružo, tebi od srca" zahvaljujem u ime svih bolesnih i nemoćnih ljudi jedno veliko hvala na pomoći ljudima dobre volje.
Veselim se kad mogu pomoći pa se redovito odazivam na humanitarne koncerte te tako pomažem ljudima. Radostan sam jer sam bio pobjednik na „Prvom međimurskom festivalu lakih nota 2003" sa pjesmom „Čakovec moj se budi".
Želite li slušati moje pjesme morate uzeti malo vremena da bi shvatili riječi kao npr.
„Nisam čuo cvrtkut ptica
Nisam čuo šapat lišća
Nisam čuo tuđe boli
Sve do danas a sad me boli"
Život je samo jedan i najdraži je dar svakog čovjeka. Iz moje pozicije ja svoj život živim tako da se vraćam u prošlost gdje ponovno doživljavam slike, boje, zahvaljujem na pruženoj mi ljubavi i pažnji, ne želim izgubiti niti jedan detalj iz mojega života te sam sve te moje misli ugurao u moje pjesme.
Marijan Peršak - Čos
Ivanovec, Zavrtna 16
HR - 40000 Čakovec
Telefon: 00385-(0)40-337-474
Pogledajte još sadržaja