 Rođen sam 4. ožujka 1956. u selu Mačkovec nedaleko Čakovca, gdje sam počeo pohađati osnovnu školu. Godine 1963. cijela obitelj: otac Branko, majka Julijana i sestre Branka i Gordana, seli u nedaleki Šenkovec gdje i završavam osnovnu školu.
Nakon osnovne škole želio sam nastaviti školovanje u Zagrebu no zbog financijskih razloga u obitelji morao sam ostati doma, te sam upisao trgovačku školu. Godine 1972. otac je poginuo nesretnim slučajem (nesreća na radu). S obzirom da su obje sestre tada bile školarke, a majčina radnička plaća bila nam je jedini izvor prihoda, školovanje sam nastavio financirati svojom učeničkom nagradom.
Nakon završetka srednje škole slijedi par mjeseci rada (Robna kuća automaterijala tadašnjeg PZK Čakovec) pa vojska.
Po izlasku iz vojske 1976. pukom srećom pronalazim privremeni posao u prodavaonici cipela «Šimecki» u Čakovcu a nakon par mjeseci zapošljavam se u «Ljevaonici» Čakovec.
U svibnju 1977. ulazim u bračne vode sa suprugom Anicom. Iste godine rađanje prvog djeteta, sina Igora.
Uz rad u «Ljevaonici» nastavljam školovanje za organizatora prodaje.
Sindikalnim aktivnostima počinjem se baviti 1978. kao sindikalni povjerenik a 1980. biran sam za tajnika tadašnjeg Općinskog vijeća sindikata u Čakovcu. Uz veliki trud i «pomoć» tadašnjih partijskih čelnika napuštam sindikat i odlazim u «Gorenje-Mural» u Murskom Središču gdje sam godinu dana bio komercijalni direktor. Slijedi povratak u «Ljevaonicu» Čakovec na poslove nabave i formiranje komercijalne službe. Godine 1985. vraćam se u sindikalne vode.
Naime u Čakovcu je tada postojao sindikat radnika zaposlenih u privatnom sektoru (kod obrtnika i zanatlija) i nešto što bi se danas nazvalo stambenim fondom za te radnike. Osnovna djelatnost bila je prikupljanje doprinosa i raspodjela kredita za financiranje stambene izgradnje isključivo za radnike zaposlene u privatnom sektoru. Ta sindikalna organizacija i sam stambeni fond bile su jedinstvene organizacije takve vrste u tadašnjoj državi.
Temeljem javnog natječaja izabran sam za tajnika sindikata i fonda.
1984. godine rodila se kćerka Maja.
Krajem osamdesetih godina u Hrvatskoj počinje političko previranje u sklopu kojeg se i najavljuje reforma tadašnjeg sindikalnog pokreta u Hrvatskoj.
U jesen 1989. upoznajem Mladena Mesića, Milana Krivokuću, Zorana Đurića, Josipa Pavića, Vilima Ribića i Vesnu Kanižaj. Svatko od njih bio je na čelu novostvorenih sindikata. Na moju inicijativu 7. travnja 1990. sa grupom ljudi zaposlenih kod obrtnika iz Čakovca, Pule, Rijeke, Nove Gradiške, Splita i Dubrovnika osnivamo Sindikat radnika zaposlenih u privatnom sektoru Hrvatske (danas: Hrvatski sindikat neindustrijskih radnika i privatnih namještenika).
Pokušaj reformiranja SSH propao je na Kongresu u svibnju 1990., a za predsjednika izabran je Jozo Klisović predstavnik starih partijskih sindikalaca.
Krajem 1990. na poziv Josipa Pavića, Vesne Dejanović, Ivana Miletića i Milana Krivokuće pridružujem se njihovoj grupi i nakon smjene Klisovića preuzimamo vođenje SSSH. Tu grupu tada naši oponenti nazivaju «peteročlanom bandom».
U sječnju 1991. izabran sam za predsjednika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i na toj funkciji ostajem do ožujka 1996. kada dajem ostavku i odlazim u Sindikat PPDIV-a na čijem je čelu kolega i prijatelj Josip Pavić.
U jesen iste godine nakon razgovora s Radimirom Čačićem, Srećkom Bijelićem, Savkom Dabčević Kučar i Dragutinom Haramijom pristupam Hrvatskoj narodnoj stranci i nekoliko mjeseci potom izabran sam za potpredsjednika.
Na lokalnim izborima 1997. nositelj sam stranačke liste HNS-a za županijsku skupštinu Međimurske županije i liste za Županijski dom Hrvatskog sabora. Protukandidati su mi bili Franjo Tuđman (HDZ), Ivica Račan (SDP), Vlado Gotovac (HSLS) i Drago Stipac (HSS). Sa osvojenih 14,66% glasova ne uspijevam ući u Hrvatski sabor ali sa 5 osvojenih mandata u Županijskoj skupštini zajedno sa HSLS-om i HSS-om s vlasti smjenjujemo HDZ i stvaramo postizbornu vladajuću koaliciju, a ja sam izabran za zamjenika župana Međimurske županije.
Tijekom 2000. godine Županijska skupština prihvaća moj prijedlog za osnivanje Međimurske zaklade solidarnosti «Katruža» i bira me za upravitelja zaklade.
Na lokalnim izborima 2001. godine opet sam nositelj liste HNS-a za županijsku skupštinu na kojima osvajamo 6 mandata i opet formiramo postizbornu koaliciju s HSLS-om i HSS-om. Ponovno sam biran za zamjenika župana.
Na parlamentarnim izborima 2003. godine lista HNS-a u III. Izbornoj jedinici koja obuhvaća Krapinsku, Varaždinsku i Međimursku županiju, osvaja 2 mandata te zajedno s kolegom Čačićem ulazim u Hrvatski sabor.
Na lokalnim izborima u svibnju 2005. nositelj sam liste HNS-a za općinsko vijeće općine Šenkovec i sa 25% glasova osvajamo 4 mandata (od 13) u Općinskom vijeću.
Na parlamentarnim izborima 2007. ponovno sam izabran za zastupnika Hrvatskog sabora na listi HNS-a. Nažalost, u travnju 2008. nakon sukoba s novoizabranim predsjednikom stranke, napuštam stranku i mandat u Saboru nastavljam obnašati kao nezavisni zastupnik.
Krajem 2009. godine s grupom istomišljenika povezanih poštenjem i željom za boljom Hrvatskom započinjem pripreme za osnivanje nove političke stranke, Hrvatskih laburista - Stranke rada. Trud i rad se isplatio na dan 27. veljače 2010. godine kada je održan Osnivački sabor Hrvatskih laburista. Na tom sam stranačkom Saboru izabran za prvog predsjednika Stranke.
U Hrvatskom saboru nezavisni sam zastupnik do 12. travnja 2010. godine kada službeno
postajem zastupnik Hrvatskih laburista - Stranke rada bez izvornog
mandata.
U nedjelju, 1. svibnja 2011. godine u Histrionskom domu u Zagrebu održan je 1. Sabor Hrvatskih laburista - Stranke rada gdje sam izabran za predsjednika stranke u četverogodišnjem mandatu.
Nakon više od osamnaest mjeseci podizanja stranke od nule i mukotrpnog rada, na parlamentarnim izborima 4. prosinca 2011. godine Hrvatski laburisti - Stranka rada dobivaju potporu 121.765 glasova te osvajaju 6 zastupničkih mandata. Na prvoj sjednici Kluba zastupnika kolegica Nansi Tireli te kolege Nikola Vuljanić, Branko Vukšić, Mladen Novak i Zlatko Tušak biraju me za predsjednika Kluba zastupnika.
U Hrvatskome saboru osim predsjedanja Klubom zastupnika obnašam i dužnosti člana Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav te člana Nacionalnog vijeća za provedbu strategije suzbijanja korupcije.
Nakon izbora za Europski parlament održanim 25. svibnja 2014. godine zbog neispunjenja ciljeva (osvajanje barem jednog mandata u EU parlamentu) preuzimam političku odgovornost te iste večeri dajem ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskih laburista - Stranke rada.
| 