Samo dan nakon održanih parlamentarinih izbora 2007. rezultate koje je Hrvatska narodna stranka ostvarila u Međimurju ocijenio sam dobrim i izrazio samo djelomično zadovoljstvo.
Dobili smo 13.477 glasova, što je najveći broj glasova koje je HNS ikada dobio u Međimurju odnosno 20,61%. No, plan nije ispunjen. Godinu dana prije izbora, nakon sastanka sa svim podružnicama, analiza i procjena zajednički smo utvrdili plan prema kojem smo morali ostvariti rezultat od 26%. Za taj podbačaj plana od 5,39% preuzeo sam potpunu odgovornost i najavio ostavku na dužnost potpredsjednika Županijskog vijeća HNS-a Međimurja.

Gledajući tiskovne konferencije Vlade u posljednje vrijeme, uočio sam nekoliko razlika u odnosu na one prošlogodišnje.

Konstituiranjem novog saziva Sabora i izborom nove Vlade mediji će u službi javnosti nastojati što prije doći do podataka o imovinskom stanju novih dužnosnika.
Podsjećam, prema Zakonu o sprječavanju sukoba interesa svi državni i lokalni dužnosnici na početku i na kraju mandata dužni su Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa dostaviti Izvješće o imovinskom stanju. Također i u toku mandata moraju prijaviti promjene ukoliko do njih dođe. Rok za predaju Izvješća je 30 dana što znači da NOVI zastupnici izvješća moraju predati do 11. veljače a članovi Vlade do 12. veljače. Ova obaveza odnosi se i na bivše članove Vlade i bivše zastupnike koji predaju izvješća „na kraju mandata“.

Kada sam u petak 11. siječnja 2008. u Saboru raspravljao o prijedlogu HDZ-a kojim se mijenja ustroj vlade i uvodi novo Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva u čiju se nadležnost daju i dosadašnje nadležnosti Središnjeg državnog ureda za razvojnu strategiju (a time i eventualna akreditacija EK za predpristupne fondove EU-a) nisam znao za odluku EK od 11. prosina 2007, koja je navodno još 24. prosinca bila poznata Kolindi Grabar Kitarović, Ivanu Šukeru, Ani Lovrin, Marini Matulović-Dropulić, Božidaru Kalmeti, Božidaru Vukeliću, Čobankoviću i Drobnjaku (kako li im glase imena?).

Sabor je konstituitan. Nacija može odahnuti. Luka Bebić je predjednik Hrvatskog Sabora a Ivo Sanader predjednik Vlade. Ili premijer, nisam još siguran.
Svekoliko pučanstvo moglo je putem televizije pratiti sve što se 11. i 12. prosinca 2008. u Saboru događalo. I želim vjerovati da je sada svima jasno tko je u izborima pobjedio a tko izgubio. Mada po nastupu nekih nisam siguran. Još su prebrojavali glasove. I svrstavali ih na lijevu i desnu hrpu. Ili gomilu, kako neki nazvaše birače. Ali neznaju oni da broj glasova ne određuje i broj mandata. Bilo bi za njih dobro da (ponovno) prouče izborni sustav u ovoj državi i sjete se koje su sve prijedloge o promjenama odbacivali kada su bili u vlasti ali i u oporbi. Da, i koje su sve prijedloge o mogućim predizbornim koalicijama odbacivali.

Tokom čitave predizborne kampanje i nakon izbora, bolje rečeno sve do jučer, Durđa Adlešič, Čehok i Friščić papagajski su ponavljali dvije rečenice. U kampanji su govorili: „Fotelje nas ne zanimaju“, a nakon izbora: „Časna riječ, o foteljama se nije razgovaralo“. U proteklih 45 dana od izbora javnosti su se obraćali s porukom: „Sve je u programima“. Nemam namjeru analizirati njihov sjajni program, pogotovo jer ga nisam vidio, ali su mi upućeni došapnuli kako je osnovni koncept – sve će se razmotriti. No, pustimo to na stranu. Prije ili kasnije javnost će vidjeti taj sporazum i program, te saznati što se u njima krije.

Dan – dva prije Božića u gradu sam susreo dopisnika jedne naše redakcije iz Slovenije.
Čovjek je izuzetno dobro informiran. Ima pregršt informacija i iz Zagreba ali i iz Ljubljane. Posebno je to bitno jer su susjedi iz dežele preuzeli predsjedanje EU. Od njega sam i saznao kako se jedan predsjednik hrvatske političke stranke požalio svom kolegi – predsjedniku sestrinske slovenske stranke da je pogriješio što nije složio predizbornu koaliciju kontra Sanadera.
Pitao me taj poznanik što će biti s ZERP-om (ili Čudnovatim kljunašem, kako ga je nazvao Sanader u Saboru prilikom donošenje odluke 2003.). Odgovorih mu: ništa, odluka Sabora ostati će formalno na snazi ali Hrvatska neće provoditi MJERE njegove primjene. Ne samo na članice EU nego i ostale zemlje jer za to nemamo ni zakonskih ni tehničkih uvjeta.

Moram priznati da sam ugodno iznenađen stanjem u našim novinama. Prvenstveno njihovim točnim informacijama. Svako jutro s nestrpljenjem očekujem nove informacije u tisku. Želim biti na vrijeme i točno informiran koji su moji politički stavovi, kako ću glasati u Saboru o pojedinim pitanjima i što mislim o aktualnim političkim događajima u Hrvatskoj. Ako ne pročitam domaći tisak ne snalazim se. Ne znam jel' sam u vlasti ili oporbi.

Povod za ovaj zapis je tekst u današnjem „Večernjem listu“
Nadnaslov: Sjeverni Irak: Napad na baze i okolna sela
Naslov: Turska napala PKK
„Turski borbeni zrakoplovi napali su jučer ujutro pozicije kurdskih pobunjenika u planinama sjevernog Iraka...“
Naravno da sam kao povod mogao uzeti i niz drugih agencijskih vijesti ali ovaj nadnaslov, naslov i prva rečenica teksta na najbolji način pokazuju ljudsko licemjerje.

Dana 3. listopada 2007. u Saboru smo raspravljali o prijedlozima HSS-a i HSLS-a o presudi Haškog suda vukovarskim zločincima i HSP-ovom prijedlogu o suspenziji Zakona o suradnji s tim sudom.
U svojoj raspravi u ime Kluba zastupnika HNS-a rekao sam i sljedeće: