Neću dati glas ni jednom kandidatu čiji program izlazi izvan okvira ovlasti predsjednika utvrđenih u Ustavu RH. Naročito ne onima koji ne pojasne korištenje svojih ovlasti iz članaka Ustava:
Čl. 87.
Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.

4. prosinca 2014.
I 2008. kada je Hrvatska uvodila model javno-privatnog partnerstva bio sam protiv modela javno-privatnog partnerstva i ostajem protiv modela javno-privatnog partnerstva. Tada sam rekao i sada ponavljam: javno-privatno partnerstvo znači javni novac ili novac javni, profit privatni i ništa drugo. Točno je da investicije kroz model javno-privatnog partnerstva kao investicije nisu skuplje ili veće nego da se ide kroz vlastita sredstva ili zaduženja. Ali je kasniji trošak veći nego da je bila vlastita investicija. Zašto? Privatni partner, s kim god da ulazi u partnerstvo, općinom, gradom, županijom ili državom, planira dobit. Koliko? Što su mu parametri? Dobit mora biti veća od kamate jer će inače kroz ulaganje kapitala u financijsku industriju, kroz kamatu zaraditi isto. U javno-privatnom partnerstvu želi ostvariti veću dobit no što je kamata. I samo oni koji su bili sigurni da će ostvariti veću dobit no što je kamata su ulazili u te projekte. I u sve dosada koje postoje. Danas je kamata u Hrvatskoj između 5 i 6%. Svi oni planiraju dobit 7, 8, 9 ako mogu i više posto. I zato je model skuplji nego izravno ulaganje.

4. prosinca 2014.
Ja sam stanku zatražio zbog točke dnevnog reda koja se zove Lista kandidata za izbor četiri člana Programskog vijeća HRT-a.Vrlo često i u ovoj sabornici javnim istupima žalimo se, prigovaramo na srušeni dignitet i ugled Hrvatskog sabora u javnosti, među građanima Republike Hrvatske i razloge takvom stanju tražili smo svugdje, samo ne među sobom. Na dnevnom redu je rasprava o kandidatima za Programsko vijeće HRT-a, a raspravljamo se o svemu samo ne o kandidatima. Samo ne o kandidatima.

Kolegice potpredsjednice, kolegice i kolege zastupnici, gospodine potpredsjedniče, ministri, suradnici. Eto, oborili smo rekord, drugi klub po redu u raspravi uspio je doći u pola 2 na red, to je vrhunac u radu. Kaže premijer, vjerujte nam na riječ proračun je održiv i realan. Da bi vjerovao na riječ o održivosti i realnosti proračuna potrebno je usporediti dosadašnje realne makroekonomske procjene Vlade, odnosno predlagatelje toga proračuna. I nakon što sam to učinio, konstatiram gospodo iz Vlade da imate ozbiljnih problema ili s kristalnom kuglom ili se oslanjate na onih 7 mršavih i 7 debelih krava.

Poštovani gospodine potpredsjedniče, kolegice i kolege.
Većina ovih koji su dosada raspravljali o ovom prijedlogu zakona s pravom su zapravo raspravljali o paketu zakona. I ovaj o regionalnom razvoju i onaj koji slijedi o financiranju lokalne, regionalne samouprave ili one koje smo već raspravljali o porezu na dohodak koji za svoje posljedice ima mijenjanje i to jako veliku promjenu u fiskalnim kapacitetima lokalne samouprave.
Ja u svojoj raspravi neću krenuti s lokalpatriotskog nivoa i nijednu općinu ni grad ni županiju uzimati kao primjer jer je pod navodnike "moja" ili "tuđa". Bavit ću se cjelinom, nadležnosti i financiranje lokalne samouprave i mislim da je upravo u ovom trenutku sazrelo vrijeme da ustvrdimo da pitanje obveza ili ovlasti lokalne samouprave u Hrvatskoj u ni u kom slučaju ne odgovara ni ovim fiskalnim kapacitetima. To je kolega Linić maloprije rekao, zbog toga što je suština financiranja kad je u pitanju porezni sustav okrenuta prema porezu na dohodak.

Hrvatska ima ozbiljnu pravnu prazninu u reguliranju prava lokalnih, regionalnih i državnih dužnosnika u slučajevima kada su dužnosnici
- u istražnom zatvoru
- u bijegu pred pravosuđem
- a od danas i novom institutu – zabrana obavljanja djelatnosti – obnašanja dužnosti ( odluka suda u Zagrebu)
Zbog toga u svim ovim slučajevima imaju pravo na plaću kao da dužnost obnašaju. Ponukan današnjom odlukom suda u Zagrebu, po peti puta sam danas u Saboru pozvao vladajuću koalicija da hitnom intervencijom to riješe zakonom. Ako to predložimo mi, čekati će na otvaranje rasprave barem godinu dana. Više mi je dosta da se moram sramiti i zbog tih bitanga ali i zbog zakonodavnog propusta. Ili doista vladajući misle da ništa ne treba mijenjati? Kao što ni HDZ to nije želio riješiti .

DRAGUTIN LESAR:
Pitanje za predsjednika Vlade.
Kome se pogoduje uništavanjem Imunološkog zavoda, za čiji se račun to radi? Na čiji trošak to znamo, na trošak javnog zdravstva. Ali pitanje je dakle u čiju korist Vlada dopušta da Imunološki zavod propada.
Polazim od pretpostavke, predsjedniče Vlade da pratite provedbu Strategije upravljanja i raspolaganja državnom imovinom u kojoj je Imunološki zavod uvršten u kategoriju od razvojnog značenja za Republiku Hrvatsku. Vlada imenuje i Upravu i Nadzorni odbor. Ne znam da li ste čuli ili pročitali da je Imunološki zavod izgubio dio dozvola za svoje proizvode, da zaposleni ne primaju plaće, da štrajkaju ali rade kako bi pokušali spasiti ono što se spasiti da, a istovremeno se prema navodima medija u Hrvatskoj krvna plazma uništava jer ju nema tko preraditi.
Imati Imunološki zavod koji proizvodi antitoksine, virusna i bakterijska cjepiva i prerađuje krvnu plazmu, pravo je bogatstvo za javno zdravstvo. U Hrvatskoj se ona uništava, u zemlji u kojoj je tako razvijeni sustav dobrovoljnog darivanja krvi, krv besplatna, a ono što je posebice bitna s minimalnom prokuženošću. Ja smatram da treba velika sposobnost da se u takvom okruženju imunološki uništava. Ako pak nije u pitanju velika sposobnost, onda je to kriminalna namjera uništavanja takve institucije od značaja za javno zdravstvo.

Od same spomeni riječi „porez“ mnogima se diže kosa na glavi. Koliko vrsti poreza imamo? Koliko se po kojem porezu naplati? Čiji su prihodi ti porezi? Ako vas odgovori zanimaju, možete pregledati odgovor na moje zastupničko pitanje. Podaci se odnose na razdoblje prvih 6 mjeseci ove godine.

Praktički ova komisija u ime Hrvatskog sabora bdije i rješava žalbene postupke u javnoj nabavi vrijednoj 22 milijarde kuna državnog novca, novca lokalne i regionalne samouprave. Ovo ću još tri puta poslije ponoviti zbog onoga što smatram da u ovom izvještaju nedostaje.

Zašto su ti porezni prihodi manji? Ili zašto mogu biti manji? Recimo da su smanjeni porezi ali nisu. Da je povećana utaja poreza, ali nije, naročito nakon uvođenja fiskalizacije. Treći razlog je smanjena potrošnja. Možda postoji 4.-ti, 5.-ti, 6.-ti ali ja ću stati na ovom 3. Dakle ne vjerujem da su smanjeni porezi, ne vjerujem da je došlo do povećanja utaje poreza nego smatram da je došlo do smanjenja potrošnje.
Tko plaća porez na robu i usluge? Krajnji potrošač. Građanin. Oni su manje poreza platili 2 milijarde 750 milijuna. Zašto? Jer imaju manje novaca. Kada je taj proces počeo, kada je cijeli koncept rasta BDP-a i razvoja hrvatskog društva počivao na javnim investicijama, kolega Linić je o tome prije govorio koje su izostale. A s druge strane represivne mjere štednje kao čarobni štapić spašavanja hrvatskog gospodarstva. I evo posljedice 2 milijarde 750 milijuna manje poreza na robe i usluge.I možemo i dalje nastaviti istim pristupom, istom politikom i na kraju godine konstatirati da će to biti 5 milijardi manje, dobro možda turistička sezona nešto malo to izbalansira, ali ne puno. Jer ne vjerujem da je autor prijedloga ovoga proračuna a to je kolega Linić toliko pogriješio u procjenjivanju mogućih poreznih prihoda na robu i usluge.