U prilogu dopisa od 21. veljače, klasa 432-02/04-02/05, ur. broj 50303-02-07-9, potpredsjednik Vlade RH, Damir Polančec Udruženju radnika Borova šalje „Sporazum o uređenju radno-pravnog statusa bivših radnika društva Borovo d.d“ Pročitajte dopis i sporazum.
Na koga se odnosi ovaj sporazum o „radno-pravnom statusu“? Na radnike Borova koji su i nakon 31. prosinca 1991. godine ostali na okupiranom teritoriju Hrvatske, nastavili raditi u tom poduzeću ili su prešli u drugo poduzeće ili naprosto nisu radili nigdje.
Što sporazum regulira? To da će se njima priznati mirovinski staž i staž osiguranja u vremenu od 31. prosinca 1991. pa do 31. ožujka 2003. Tko će im platiti mirovinski doprinos? „Borovo“ d.d. iako nisu radili u tom poduzeću.
Na osnovi kojeg zakona se sklapa ovaj sporazum? Nijednog! Zato se u tekstu i ne poziva na nijedan zakon Republike Hrvatske koji je vrijedio u vremenu 1991.-2003.
U čemu je onda problem? Prvo, ovaj sporazum poništava sve „radno-pravne statuse“ koji su bili propisani tada važećim Zakonu o osnovnim pravima iz radnog odnosa pa time i otkaze.
Drugo, poništavaju se i odredbe Uredbe Vlade RH radnim odnosima i zapošljavanju;
Treće, poništava se i Zakon o konvalidaciji kao i Uredba o provođenju Zakona o konvalidaciji;
Četvrto, poništavaju se i Upute HZMO o provođenju Zakona i Uredbe o konvalidaciji;
Peto, poništavaju se i sve dosadašnje presude općinskih i županijskih sudova i Vrhovnog suda RH.
Šesto, radnici kojima je radni staž konvalidiran stavljeni su u nepovoljniji poližaj jer je njima priznati samo MIROVINSKI staž a ne i STAŽ OSIGURANJA. I nije im plaćen doprinos za mirovinsko osiguranje.
Sedmo, što je s radnicima koji su ostali bez posla zbog posljedica rata na neokupiranom dijelu RH? Tko će njima priznati mirovinski staž? Tko će za njih platiti doprinose za mirovinsko osiguranje?
Osmo, što je sa radnicima drugih poduzeća, „Vupika“ ili „Belja“ naprimjer?
Deveto, radnici „Borova“ koji su nakon okupacije Istočne Slavonije kao prognanici živjeli na teritoriju Hrvatske ostali su u radnom odnosu sa poduzećem „Borovo“ koje je svoje sjedište iz Borova preselilo u Zagreb. Primali su naknadu od 270 kuna putem matičnog sindikata. Dio njih je bio radno angažiran. Godine 2003. njima se uređuje mirovinski staž i staž osiguranja. Republika Hrvatska „Borovu“ posuđuje 65 milijuna kuna za isplatu otpremnina višku radnika a kao zalog uzima nekretnine „Borova“. Za staž osiguranja i uplatu doprinosa uzima se najniža osnovica. Koja im kasnije služi kao osnovica za obračun mirovine. Onima koji su ostali na području tkz. RSK nastavili raditi u „Borovu“ ili su kao „zaslužni za stavranje RSK“ dobili bolje poslove u drgim tvrtkama ili lokalnoj vlasti, primali plaće ali nisu uplaćivali mirovinski doprinos u mirovinski sustav Republike Hrvatske, ovim sporazumom priznaje im se mirovinski staž i dodatno tome uplaćuje mirovinski doprinos. Na teret Proračuna RH ? Ili na teret „Borova“?
Nije mi poznato je li netko od onih koji su ovaj Sporazum primili na čitanje Polančecu poslao kakve primjedbe i je li ovaj sporazum potpisan. Bitno je to da je ovaj Sporazum protivan i tadašnjim i sadašnjim zakonima Republike Hrvatske i da vrši udar na mirovinski sustav te u nejednak položaj stavlja državljane Republike Hrvatske.
Imali on kakove veze s aktualnom političkom krizom u Gradu Vukovaru? Ili predstojećim parlamentarnim izborima? Ne znam, ali simptomatično je da je ovaj sporazum na „čitanje“ poslan i na ruke prof.dr.sc Miloradu Pupovcu i Vojislavu Stanimiroviću , kao „zastupnicima u Hrvatskom saboru“ kako piše u svom dopisu Polančec.
