Zamislite, Milanović me podržao
Datum 2007/8/2 0:17:56 | Topic: Blog
| Srijeda, 1. kolovoz ljeta gospodnjeg 2007. Probudio sam se u 6:40. Nakon dugog vremena u Međimurju svježe jutro. Dva tjedna sam se odmarao. Doma, u Šenkovcu. Bez obaveza, putovanja, žurbe, mora i prženja na suncu. Ne znam što će reći moja supruga Anica, ali za mene je ovo bio najbolji odmor u protekih 17 godina.
Od ponedjeljka, 30. srpnja i za nju i za mene su normalni radni dani. Ona na svom radnom mjestu a ja svaki dan u uredu stranke u Čakovcu. Dolaze članovi, dogovaramo akcije za rujan, građani pitaju za savjete, daju prijedloge ali i kritike. Sazivam kolegij predsjednika podružnica, pripremamo veliku anketu, starta pozivni centar. Pripreme za izbore.
Grad Čakovec slavi svoje Porcijunkolovo – proštenje ili što bi Slavonci rekli – kirbaj. Masa ljudi pohodi međimursku metropolu. Susrećem znace koje nisam vidio ohohooo godina. Prilaze znani i neznani. Neki imaju pitanje, neki pohvale a neki i žestoke kritike. Ljubazno nastojim završiti razgovore i prepustiti se atmosferi ili uživati u koncertima. Ili naprosto razgledati mnogobrojne štandove rukotvorina, specijaliteta međimurskih kuharica ili majstora raznih potrepština.
U voćnjaku sada nema puno posla. Suša je učinila svoje. Rano voće je već pobrano. Jabuka je bilo previše, idu za rakiju. Breskve za kompot a višak za voćnu rakiju, uz maline, kupine, višnje, trešnje i jostu, mogla bi biti super. Kruške vilijamovke, kao i kasne sorte jabuka rodile ko lude, ali plodovi su počeli otpadati zbog suše. Ono što i ostane neće biti sočno a to znači i manje rakije vilijamovke. Oni koji su ju probali, znaju za čime žalim.
Prije jutarnje kave slažem plan za danas. Kratka instuktaža za volontere u pozivnom centru, emisija na Radiju 105 i na proslavu rođendana stranačkog kolege Edvina. Popodne malo surfanja po internetu a navečer tekma. Dinamo - Domžale. I sve je krenulo po planu. Pozivni centar je startao nešto iza 9 sati. Kolega Logožar prvi je volonter koji provodi telefonsku animaciju birača. Emisija na Radiju 105, sat vremena ležernog razgovora s voditeljem Sinišom. I onda na rođendansku feštu. I sada sigurno mislite ono, klopa, cuga, društvo...
I ja sam to želio. Ali... nije prošlo ni sat vremena i oglasi se ona koju toliko mrzim a bez nje ne mogu. Ne, nije supruga, nego spravica koju zovemo mobitel.
„Halo, ovdje državni protokol, jesam li dobila...?“
„Da, ja sam, izvolite.“
„Zovem po zamolbi predsjednika Sabora, gospodina Šeksa... znate... Dan domovinske zahvalnosti... polaganje vijenaca... u Zagrebu u nedjelju... pa u Vukovaru u nedjelju.... možete li doći Vi ili poslati u ime kluba zastupnika nekoga?
Nisam mogao suzdržati smijeh. Nakon žestoke kritike „Novog lista“ upućene Šeksu zbog jednostranakčkog (HDZ-ovog) parlamentarnog izaslanstva za polaganje vijenaca u Vukovaru, Zagrebu i Kninu, eto reakcije.
Naravno da će klub zastupnika HNS-a biti u saborskom izaslanstvu. Zovem Tunu (Kapraljevića) i molim ga da ide u Vukovar. „Naravno šefe, u subotu u 9 sam u Vukovaru“ kaže Tuna koji sigurno negdje u okolica Našica peca. (Tuna, pazi da ne ufatiš pauka!).
„Halo Jozo (Radoš), jesi li u nedjelju u Zagrebu? Fino, ideš u saborskom izaslanstvu na Mirogoj, Križ, Zid boli i grob Tuđmana“. „Razumijem, smatraj to riješenim“ vojnički odgovara Jozo. „Halo, državni protokol? Pišite... u Vukovar ide... a u Zagrebu će biti... sve u redu? Hoćete li vi njih nazvati? Da? Hvala vam i ugodan dan želim“. (Cigla i Crnečec iz „Novog lista, za ovo ste Vi krivi)
Vraćam se stolu slavljenika Edvina. Krenuli vicevi. I opet ta prokleta naprava zvoni.
„Halo, jel to Lesar? Zovem iz „Jutarnjeg lista“. Nataša. Čujem da je Milanović (predsjednik SDP-a op.u.) danas bio u Čakovcu. I izjavio je da će SDP, kada osvoji vlast promjeniti onaj zakon o povlaštenim mirovinama zastupnika i promjeniti taj sustav. Koliko dugo Vaš prijedlog sličnog zakona čeka na raspravu?
Zašto to nije raspravjeno? Kakva je europska praksa po tom pitanju? Što vi mislite o izjavi Milanovića?“
I taman kada sam Nataši objasnio da sam još prije tri godine u Saboru predložio izmjene zakona kojima bi se ukinule povlaštene mirovine dužnosnika (koje se krivo u javnosti nazivaju „saborskim penzijama“ jer ih koriste i svi drugi državni dužnosnici), da Vlada nije dala mišljenje o tom zakonu čime je onemogučila raspravu, da mi je Sanader na moje pitanje zašto ne daju mišljnje odgovorio da „skupnina njegovih stručnjaka proučava prijedlog“, da me u Saboru javno nitko pa ni SDP nije podržao i nakon što sam joj objasnio različita EU rješenja po tom pitanju, vraćam se društvu. Bar malo provoda.
Ali, da ne bi...
„Halo, „Novi list“, Crnčec pri telefonu, želite li komerntirati izjavu Milanovića o..."
- Znam, znam... evo komentara. Prvo, izuzetno sam sretan što i Milanović podržava moj prijedloga za promjenu sustava povlaštenih mirovina. Ali napominjem da u Hrvatskoj postoji 14 kategorija povlaštenih umirovljnika s ukupno oko 180.000 korisnika od kojih su političari najmanja skupina po broju. I moja je logika bila da prvo sami sebi moramo ukinuti privilegije dabi moglo otvoriti raspravu i o tuđim privilegijama. Pa onda o djelovima moga prijedloga... pa o tome zašto nije otvorena rasprava u Saboru... pa europska iskustva...
I opet se pridružujem društvu. Ali mobitel je uporniji.
„Halo, Vanja s Radija 1, gospodine Lesar želite li komentirati..." i opet sve iz početka...
Ali Vanja tu ne staje. Uporan je taj Vanja. „Kako komentirate činjenicu da Milanović nije znao odgovoriti na novinarsko pitanje o rastu GDP-a i pokrivenosti sindikalne košarice za četveročlanu obitelj s prosječnom plaćom?“
„Oprostite, ne razumijem.“ odgovaram već pomalo ljut.
„Pa stvar je vrlo jednostavna, Milanović je dobio pitanje koje je otprilike glasilo:
Jurčić je predstavio gospodarski program SDP-a 4x4 kojega ste vi podržali.
Koliki je rast GDP-a sada, u zadnjoj godini mandata HDZ-a a koliko će biti nakon dvije godine vaše vlasti, kolika je pokrivenost sindikalne košarice za četveročlanu obitelj prosjećnom plaćom sada a kolika će biti nakon dvije godine vaše vlasti?“
„I“, pitam ja?
„Ništa“, kaže Vanja, „Milanović nije znao koliki je rast GDP-a sada ni kolika je pokrivenost sindikalne košarice za četveročlanu obitelj prosjećnom plaćom“.
Od drugih novinara prisutnih na presici kasnije sam saznao da se kolega Milanović ni nakon došaptavanja zastupnice Zgrebec ni stranačke kolegice Jelaš, stranačkog eksperta za financije nije snašao.
Vanji, uredniku inforamtivnog programa Radija 1 sam odgovorio da to neznanje Milanovića javno neću komentiratri jer se čovjek ne kandidira za predsjednika Vlade. A kao predsjednik stranke i političar općeg tipa to i ne treba znati.
Druga je stvar što večina novinara, sindikalaca i građana znaju da s prosječnom plaćom četvereočlana obitelj može pokriti oko 65 posto obiteljskih troškova.
A sutra? Sutra moram u Zagreb. Pozvalo me iz USKOK-a na citiram „obavjesni razgovor“.
Zašto? Evo zašto.
Update:
U toku današnjeg dana pribavio sam audio zapis Milanovićevog odgovora na novinarsko pitanje:
|
|