Od početka kampanje broj e-mail poruka koje dnevno primam udeseterostručio se. Ništa neočekivano. Broj telefonskih poziva ne znam jer sam rijetko doma a moja supruga strpljiva je i obzirna osoba pa mi nerijetko prepričava sve pozive. Ali sve one koji ostave svoj broj telefona obavezno zovem. Ono što me ipak iznenadilo je broj pisama koja mi dolaze na kućnu adresu. One koji mi pišu a nisu iz Međimurja lako prepoznajem jer umjesto pošte 40000 Čakovec kao po nepisanom pravilu napišu 10292 Šenkovec. Koristim ovu priliku da savjesne službenike u toj meni nepoznatoj pošti 10292 Šenkovec javno pohvalim jer su toliko savjesni da sve kuverte koje glase na moje ime a dođu njima uredno isprave broj pošte, udare svoj žig i prosljede u poštu 40000 Čakovec. Imao sam ovih dana zbog toga i problema. Ozbiljnih. Udruge koje vode akciju „Za sabor čistih ruku“ također su progriješile u broju pošte pa sam njov obrazac o imovinskom stanju dobio dan prije isteka roka za predaju. No zahvaljujuću internetu i njihovoj susretljivosti problem smo riješili.
No, razlog zbog kojeg pišem ovaj post nije pogrešan broj pošte na pismu kojega sam danas dobio iz Zagreba nego njegov sadržaj. Netko tko nema hrabrosti svojim imenom i prezimenom na moju adresu uputiti uvrede poslužio se imenom postojeće osobe u Zagrebu (gospođa čije je ime netko zloupotrebio stara je oko 75 godina) ali s lažnom adresom.
O čemu se radi? Na početku kampanje svim biračima u Međimurju uputio sam pismo. Osim što sam to pismo javno objavio u novinama i na internetu, pismo sam u formi neadresirane pošiljke uputio i u domove svih Međimurki i Međimuraca. Za distribuciju pisma koristio sam usluge „Hrvatkih pošta“ s kojima sam o tom poslu sklopio i poseban ugovor kako nalažu njihovi interni propisi. A troškove platio vlastitim sredstvima. Osoba koja mi je poslala pismo iz Zagreba (???) svojim dopisivanjem na kuverti moga pisma insinuira da je distribucija pisma bila ilegalna. Propituje za moje poštenje i poručuje da se moram sramiti.
Zbog istine, u prilogu objavljujem preslik pisma kojega sam primio danas, kuvertu moga pisma s „dopunom“ pošiljatelja i tekst ugovora s „Hrvatskom poštom“. Iznos od 5.600 kn plaćen je istoga dana kada su predane zadnje pošiljke.
I na kraju moram priznati da mi nije jasno kako su moja pisma namijenjena Međimurkama i Međimurcia završila u Zagrebu. No muči me i to da mi je rukopis jako poznat. Medicina je našla lijek za gotovo sve bolesti. Za zavist i ljubomoru kao i za mržnju lijeka nema.
