Idemo dolje
Datum 2008/3/21 10:27:21 | Topic: Blog
| Sanader već dva mjeseca najavljuje petu brzinu u radu koalicijske Vlade u kojoj uz njega brzine „šaltaju“ Đurđa Adlešić, Josip Friščić i Milorad Pupovac.
Tko stiska gas, tko je zategao ručnu a tko nogu drži na „kuplungu“ nikako ne mogu skužiti.
Pupovac je najavio izlazak SDSS-a iz Vlade ako Hrvatska prizna Kosovo. O tome će, kažu odlučiti poslije Uskrsa. Ili Vaskrsa. A ja mislio da SDSS zastupa interesa Srba u Hrvatskoj kada ono za Pupovca je bitnije mišljenje Beograda i Srba u Srbiji. No Sanader je odlučan: želi Uzelca u Vladi iako je glasao protiv priznanja Kosova.
S istom odlučnošću zadržao je u Vladi i ministre iz HSS-a iako je Friščić sa još dva svoja zatupnika glasao protiv neprimjene ZERP-a za članice EU-a. Gdje su bila još tri njihova zastupnika tu noć nije uspjela saznati ni SOA-a uz pomoć POE.
Da bi izbjegli blamažu glasanja „protiv“ na sjednici Vlade, Odluku o neprimjeni ZERP-a na članice EU-a Saboru nije predložila Vlada nego Klub zastupnika HDZ-a.
Ovakovim radom Sanader uvodi novu praksu: koalicijski partneri mu glasaju „protiv“ a oporbu optužuje da želi srušiti Vladu. Možete li si zamisliti to ponašanje oporbe: želi srušiti vladu!!! Tkoje još vidio da oporba želi rušiti vladu!? Sram ih bilo!
Đurđa i njezin HSLS nemaju sličnih problema. Oni o svim prijedlozima glasaju „ZA“, i u Vladi i u Saboru. Njoj je Sanader ispunio dva životna sna. U sve zakone ove države ugraditi će se odredba o zaštiti zviždača. U Zakonu o državnim službenicima to već je učinjeno, predlaže se takova odredba i u Zakonu o trgovini a očekujem da to bude i dio zakona o šumama, sigurnosti na cestama i umjetnoj oplodnji krava. Samo ne u Zakonu o radu.
Prema Đurđinoj definiciji, svi zaposleni dužni su prijaviti nadležnim tijelima „opravdanu sumnju“ na korupciju. No, ako tu svoju obavezu „zloupotrijebe“ to će se tretirati kao „teža povreda radne dužnosti“ za koji se izriće otkaz ili raskid ugovora o radu.
Što pak znači „opravdana sumnja“ a što „zloupotreba obaveze“ za svaki konkretni slučaj arbitirati će osobno Đurđa Adlešić. Jer zakoni to ne definiraju.
Drugi san koji je Sanader ispunio svojoj potpredsjednici je onaj da u Upravne ili Nadzorne odbore državnih poduzeća Vlada više ne imenuje političare nego stručnjake.
Tako je Vlada (valjda na prijedlog gospođe potpredsjednice) u Nadzorne odbore HT-a, FINE, Odašiljača i veza, Končara i Croatia Airilinesa imenovala stanovitog poduzetnika Miroslava Kovačića. Za njega kažu da ima dobre preporuke: blizak je suradnik Ratka Mačeka i nije državni dužnosnik niti je političar.
Strašno me obradovala i vijest da je Uprava „Brodosplita“ odlučila nagraditi članove Nadzornog odbora sa po 58.000 kuna. U proteklih godinu dana nisu potpisali ni jedan ugovor o izgradnji novog broda što je jamstvo da gubici od oko 2 milijarde kuna neće biti povečani. Među nagrađenima je i ministar Vukelić. Možda će se sada pojaviti na sudu i odgovoriti na pitanja o čudnim transferima 6 milijuna dolara.
Velike probleme ima i siroti Damir Polančec, drugi potpredsjednik Vlade. Hrvatskoj javnosti mora objasniti zašto će iz džepova poreznih obveznika uzeti 40 milijuna eura i predati ih Hypo Group Alpe Adria.
Ako sam ga dobro razumio, još 1998. godine Vlada HDZ-a je nakon sanacije u iznosu od 150 milijuna kuna prodala „Slavonsku banku“ tada maloj i nepoznatoj austrijskoj banci za 15 milijuna eura. Stručnjaci koji su tada vodili banku plasmane vrijedne 30 milijuna eura prikazali su kao prvoklasne plasmane. Austrijanci k'o Austrijanci, u ugovor uglavili i klauzulu da za „skrivene greške“ odgovara Hrvatska. A arbitražu u Londonu ugovorili kao mjesto rješavanja mogućih problema.
U međuvremenu su ti Austrijanci ustanovili da oni „prvoklasni plasmani“ i nisu tako prvoklasni i zatražili nagodbu. Najprije s Linićem, 2002. Moš mislit. Nagoditi se s Slavkom.
A onda 2006. slučaj preuzima Polančec. I angažira DAB, konzultante i advokate. I svi ga uvjeriše kako „stojimo jaaaaaaako dobro“.
No, u Londonu nisu tako mislili i „odrezali“ 40 milijuna eura odštete.
Strašno me zanima da li postoji jedan jedini ugovor kojega je netko u ime Hrvatske potpisao zadnjih 18 godina a da po njemu nismo nekome morali platiti odštetu!?
U Saboru nikako da imenujemo 4 člana Povjerenstva za spriječavanje sukoba interesa iz redova zastupnika. Onoj trojici „vanjskih“ mandat traje do 2010. a s obzirom da nemaju kvorum Hrvatska je već više od šest mjeseci bez Povjerenstva. Baš me zanima tko čuva ili proučava one silne imovinske kartice dužnosnika. Još početkom veljače Odbor za izbor i menovanja od Klubova zastupnika zatražio je kandidate. Nekoliko dana kasnije oporbeni klubovi usuglasili su prijedlog za svoja dva kandidata: Josipović (SDP) i Dorić (HNS). Dana 29. veljače Odbor utvrđuje prijedlog za imanovanje i šalje ga Predsjedniku Sabora. Koji već tri puta odbija to staviti na glasanje. Nagađa se i razlog: vladajući žele promjeniti zakon i oporbi oduzeti vođenje toga povjerenstva. To treba biti netko „vajnski“ misle u vladajućoj koaliciji. Vjerojatno netko poput Smiljka Sokola koji još uvijek smatra da novac nije imovina.
Prošlo je Poslovnikom Sabora propisanih 30 dana a ja nisam dobio odgovor od ministra Šukera na pitanje o poslovnim kreditinim karticama. Naime, na aktualnom prijepodnevu dana 20. veljače od ministra financija zatražio sam odgovor na vrlo jednostavno pitanje: tko sve od državnih dužnosnika i službenika u izvršnoj vlasti ima pravo i koristi poslovne kreditne kartice i koliko su novaca u 2007. potrošili koristeći ih. U usmenom odgovoru Šuker je spominao neku odluku Vlade još iz 2000. godine (koje nema u „Narodnim novinama“)
I rekao da se te kartice koriste za reprezentaciju a da je on potrošio 47.000 kuna. Odgovorio mi je dakle ono što ga nisam pitao pa sam zatražio pisani odgovor. Kojega nema! Vjerojatno imaju problema jer odluka nikada nije objavljena u „Narodnim novinama“ pa je njena pravovaljanost upitna. Drugi je problem vjerojatno u tome što ne mogu prikupiti podatke iz raznih ministarstva, vladinih ureda, zavoda i službi jer, koliko čujem i čelnici tih vladinih resora naveliko „peglaju“ kartice. Ne samo za reprezentaciju. Posebice ne u 2007. godini koja je bila izborna. Ako ustreba poslužiti ću se i interpelacijom o radu ministra Šukera a sve u žalji da konačno dobijem odgovor.
|
|