Uvoz radne snage
Datum 2008/7/2 0:31:55 | Topic: Blog
| Nedavna izjava Nadana Vidoševića, predsjednika Hrvatske gospodarske komore da Hrvatska mora u dogledno vrijeme uvesti oko milijun radnika uzburkala je duhove ali je isto tako iznenađujuće brzo nestala iz medija. Neki su špekulirali da je Vidošević ovom izjavom poslužio kao Sanaderov gromobran i nagovještavali da se na tom području u Vladi sprema neka radikalna promjena. Drugi su to povezali s zahtjevima dijela sindikata za nove pregovore o plaćama i netom završenim pregovorima o minimalnoj plaći.
Uvoz radne snage
Nedavna izjava Nadana Vidoševića, predsjednika Hrvatske gospodarske komore da Hrvatska mora u dogledno vrijeme uvesti oko milijun radnika uzburkala je duhove ali je isto tako iznenađujuće brzo nestala iz medija. Neki su špekulirali da je Vidošević ovom izjavom poslužio kao Sanaderov gromobran i nagovještavali da se na tom području u Vladi sprema neka radikalna promjena. Drugi su to povezali s zahtjevima dijela sindikata za nove pregovore o plaćama i netom završenim pregovorima o minimalnoj plaći.
Sam Vidošević svoju procjenu obrazložio je činjenicom da naše gospodarstvo više ne može izdržati činjenicu da na 1.4 zaposlenih dolazi 1 umirovljenik (oko 1,5 milijuna zaposlenih i oko 1.2 milijuna umirovljenika) i da taj odnos moramo dići na nekadašnji 2,4:1. Njegova je matematika jednostavna: na 1,2 milijuna umirovljenika moramo imati 2,5 milijuna zaposlenih. A s obzirom da prosječna starosna struktura umirovljenika ide sve bliže 55 godina ne može se računati na prirodni balans. Vidošević je očito imao i na umu natalitet u Hrvata i Hrvatica i izračunao da u slijedećih desetak godina ne možemo „proizvesti“ potrebnih milijun radnika te stoga izlaz vidi samo u uvozu radne snage.
Uvoz radne snage osjetljivo je pitanje za svaku državu pa tako i za Hrvatsku. Svaka uređena država taj proces pomno planira, oprezno provodi i jako dobro nadzire u sklopu ukupne migracijske politike.
I Hrvatska ima „Migracijsku politiku RH za 2007 – 2008“ (NN 83/07) koju je usvojio Hrvatski sabor 2007 godine.
Predviđa li taj strateški dokumenat mogućnost uvoza milijun radnika u slijedećih 10-15 godina? Uostalom, kakva je situacija u Hrvatskoj dana u pogledu izdavanja radnih i poslovnih dozvola? Kakva je struktura nezaposlenih, koja zanimanja poslodavci traže i tko se najlakše zapošljava?
Krenimo redom.
Za prikaza stanja stranaca sa stalnim boravkom, radnom ili poslovnom dozvolom poslužio sam se već spomenutom „Migracijskom politikom“.
Prikaz odobrenih statusa stranica na stalnom boravku po godinama (od 1995. do 31. prosinca 2006. godine):
U odnosu na ranije važeći Zakon o kretanju i boravku stranaca, novi Zakon o strancima, koji se primjenjuje od 1. siječnja 2004. godine, pooštrio je uvjete za odobravanje statusa stranca na stalnom boravku. Stalni boravak odobrit će se strancu koji u trenutku podnošenja zahtjeva ima neprekidan privremeni boravak u trajanju od 5 godina ili je 3 godine u braku s hrvatskim državljaninom ili sa strancem na odobrenom stalnom boravku, uz ispunjavanje ostalih zakonskih uvjeta. Zahtjev za odobravanje stalnog boravka može se podnijeti isključivo u Republici Hrvatskoj, dok je po starom zakonskom propisu zahtjev bilo moguće podnijeti i u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu. Na taj način, izbjegava se praksa da stalni boravak dobivaju stranci koji ne žive (borave) u Republici Hrvatskoj.
Privremeni boravak
Stranac koji, zbog određenog razloga (rad, studiranje, liječenje, školovanje, spajanje obitelji i drugi opravdani razlog), namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj duže od 90 dana, mora regulirati privremeni boravak. Zakon o strancima propisuje da se zahtjev za prvi privremeni boravak može podnijeti u zemlji ili u inozemstvu. Međutim, prema pravnoj stečevini EU stranac mora zahtjev za svaki prvi privremeni boravak podnijeti isključivo u diplomatskoj misiji-konzularnom uredu države u kojoj namjerava boraviti, te je u tom dijelu hrvatski propis potrebno uskladiti s EU acquisom.
U razdoblju od 1995. do 2005. godine ukupno je strancima izdano 108.356 odobrenja za privremeni boravak, odnosno ukupno je u Republici Hrvatskoj u tom razdoblju, sa statusom privremenog boravka, boravilo 50.342 stranaca. U 2006. godini taj se broj povećao za još 4.802 osobe, te je ukupan broj stranaca, kojima je u razdoblju od 1995. do 2006. godine odobren privremeni boravak, bio 55.144 osobe.
Najveći broj odobrenih privremenih boravaka bio je u svrhu zapošljavanja, spajanja obitelji, i braka s hrvatskim državljanom. Jedan od problema vezanih uz statuse stranaca odnosi se na uređenje boravka žrtvama trgovanja ljudima. Naime, u posljednjih nekoliko godina trgovanje ljudima poprimilo je alarmantne razmjere. Praćenjem pojavnosti trgovanja ljudima utvrđeno je da je Republika Hrvatska uglavnom zemlja tranzita, ali se pojavljuje i kao zemlja podrijetla odnosno odredišta. Trgovanje ljudima obuhvaća vrbovanje, prijevoz, transfer, pružanje smještaja i prihvat osoba. Pri tome se koriste različita sredstva kao što su: prijetnje, uporaba sile ili drugih oblika prinude, otmice, prijevare, zlouporabe ovlasti ili položaja bespomoćnosti, davanje ili primanje plaćanja da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu izrabljivanja. Zakonom o strancima predviđena je mogućnost odobravanja privremenog boravka žrtvama trgovanja ljudima.
Radna dozvola
Republika Hrvatska je tradicionalno zemlja odredišta za određene kategorije stranih državljana koji žele raditi u Republici Hrvatskoj. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, najviše radnih dozvola u razdoblju od 1994. do 2003. godine odobreno je državljanima BiH, SCG, Makedonije i Slovenije. Od kraja 90-ih postupno se povećava broj radnih dozvola odobrenih državljanima i drugih zemalja Europe: Austrije, Njemačke, Francuske, Italije i Velike Britanije.
Kvalifikacijska struktura stranih državljana kojima su odobrene radne dozvole postupno se izmijenila. Početkom devedesetih najviše je zahtjeva za izdavanje radnih dozvola podneseno za, u Republici Hrvatskoj, deficitarna zanimanja srednje i niže stručne spreme (zidar, tesar, zavarivač i dr.), a od sredine devedesetih postupno se povećava broj radnih dozvola izdanih strancima koji imaju višu ili visoku stručnu spremu (menadžeri, prokuristi i dr.).
Sukladno Zakonu o strancima, nadležnost za izdavanje radnih dozvola, od 1. siječnja 2004. godine, prešla je s Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na Ministarstvo unutarnjih poslova i uvedena je obveza utvrđivanja godišnje kvote radnih dozvola. Vlada Republike Hrvatske je prvi put, za 2004. godinu, donijela Odluku o utvrđivanju godišnje kvote radnih dozvola za zapošljavanje stranaca 23. Iskustvo u provedbi navedene Odluke, tijekom prve tri godine primjene, pokazalo je da radne dozvole za pojedina zanimanja uvrštena u sustav kvota nisu iskorištene. S druge strane, u nekim djelatnostima, za koje poslodavci iskazuju veliki interes (graditeljstvo, brodogradnja, turizam), kvotom nije predviđen dovoljan broj radnih dozvola.
Najviše radnih dozvola, za strance sa završenom srednjom struč¬nom spremom, izdano je za rad u građevinarstvu, brodograd¬nji, turizmu i ugostiteljstvu, dok se strani radnici s višom i visokom stručnom spremom uglavnom zapošljavaju na poslovima u rukovodećim strukturama trgovačkih društava (članovi uprava, direktori), u stranim predstavništvima (direktori), na poslovima profesora u obrazovanju te na radnim mjestima predavača stranih jezika i prevoditelja (izvorni govornici).
Prikaz broja stranih državljana s važećim boravkom, kojima je temelj odobrenja boravka zaposlenje, po spolu i stručnoj spremi (na dan 31. prosinca 2006. g.):
Prikaz stranih državljana s važećim boravkom, kojima je temelj odobrenja boravka zaposlenje, po spolu i dobnoj strukturi (na dan 31. prosinca 2006. g.):
Poslovna dozvola
Zakonom o strancima uveden je institut poslovne dozvole, koja se smatra odobrenjem za boravak i rad na području Republike Hrvatske. U odnosu na institut poslovne vize prema Zakonu o kretanju i boravku stranaca, proširen je krug osoba kojima se izdaje poslovna dozvola na obrtnike i strance koji pružaju usluge u ime inozemnog poslodavca. Praksa izdavanja poslovnih dozvola u prve tri godine primjene Zakona pokazala je neujednačen pristup i raz¬ličito tumačenje ovog instituta od strane različitih središnjih tijela državne uprave.
Prvotna namjera nadležnih tijela da se ovim institutom uklone administrativne prepreke za strana ulaganja u Republici Hrvatskoj, te da o boravku i radu odlučuje jedno tijelo, nije se pokazala najboljim rješenjem u praksi. Isto tako, institut poslovne dozvole predviđen je i za osobe koje pružaju usluge u ime inozemnog poslodavca. Obzirom da se ne definiraju vrste usluga, postojeća zakonska formulacija otvara mogućnost izdavanja poslovnih dozvola i za djelatnosti za koje se prilikom izrade Zakona nije predviđalo izdavanje poslovnih, već radnih dozvola (npr. građevinska djelatnost i sl.). Ukoliko se i dalje želi zadržati institut poslovne dozvole, potrebno je ograničiti njezino izdavanje za određene vrste usluga (npr. intelektualne i sl.) i njezino odobravanje eventualno vezati uz visinu ulaganja u Repub¬liku Hrvatsku.
Od 1995. do 2003. godine, sukladno odredbama Zakona o kretanju i boravku stranaca, bilo je izdano ukupno 8.840 poslovnih viza, dok je u 2004. godini, sukladno odredbama Zakona o strancima, bilo odobreno ukupno 3.417, u 2005. godini 3.822, a u 2006. godini 5.429 poslovnih dozvola.
Na dan 31. prosinca 2006. godine, u statusu s izdanom poslov¬nom dozvolom nalazilo se ukupno 4.543 stranih državljana. Status poslovne dozvole imalo je 2.516 državljana Bosne i Hercegovine, 308 državljana Republike Makedonije, 233 državljana NR Kine, 154 državljana bivše Srbije i Crne Gore, 153 državljana Republike Italije, 127 državljana SR Njemačke, 126 državljana Republike Slovačke, 110 državljana Ruske Federacije, 95 državljana Republike Slovenije itd.
Pošto ovaj dokumenat daje stanje zaključno s krajem 2006. godine zanimalo me je što se nakon toga događalo odnosno koje je učinke proizvela „Migracijska politika“.
Zahvaljujući susretljivosti odgovornih u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje uspio sam u kratkom roku prikupiti nove podatke za 2007. i početak 2008. godine. Evo kako stvari stoje:
Izdane radne dozvole u odnosu na planirane potrebe za zapošljavanje stranaca po zanimanjima za 2007. godinu (do 11.12.2007. godine):
Izdane i produžene radne dozvole (od 01.01.2008. do 09.04.2008. godine):
Produženo radnih dozvola (u razdoblju od 01.01.2008. do 09.04.2008.):
To je sve što se stranaca tiće.
A što traže naši poslodavci? Koja zanimanja oni trebaju? Da bi podatke učinio čitljivijim dajem pregled – popis TOP 20 zanimanja koja naši poslodavci traže na burzi:
PRIJAVLJENA SLOBODNA RADNA MJESTA
20 najzastupljenijih zanimanja kod prijavljenih slobodnih radnih mjesta (od 1.1. do 31.5. 2008.):
PRIJAVLJENA SLOBODNA RADNA MJESTA
20 najzastupljenijih zanimanja kod prijavljenih slobodnih radnih mjesta (od 1.1. do 31.12. 2007.):
A struktura nezaposlenih? Koji je TOP 20 među nezaposlenima?
NEZAPOSLENE OSOBE
20 najzastupljenijih zanimanja 31. svibnja 2008.:
NEZAPOSLENE OSOBE
20 najzastupljenijih zanimanja 31. prosinca 2007.:
A tko se najlakše zapošljava? Odnosno koji je TOP 20 onih koji su dobili posao posredovanjem HZZ-a?
ZAPOSLENI IZ EVIDENCIJE HZZ-a
20 najzastupljenijih zanimanja kod zaposlenih osoba s evidencije Zavoda od 1.1. do 31.5.2008.:
ZAPOSLENI IZ EVIDENCIJE HZZ-a
20 najzastupljenijih zanimanja kod zaposlenih osoba s evidencije Zavoda od 1.1. do 31.12.2007.:
Ako ste došli do kraja ovog posta i pažljivo usporedili što imamo na zavodu, što naši poslodavci traže a što uvozimo morati će te se složiti sa mnom da Hrvatska ima tri mogućnosti:
1. pronaći – osmisliti brzi i učinkoviti sustav stjecanja novih znanja i vještina onih koji na zavodu čekaju posao;
2. produžiti radni vijek za tri godine;
3. uvoziti radnu snagu.
Ili sve troje odjednom?
|
|