Prema EU u petoj (izbornoj) brzini
Datum 2008/7/13 14:38:31 | Topic: Blog
| Doista ne mogu dokučiti razloge iz kojih je vlada doktora Sanadera, kako Vladu RH obavezno nazivaju zastupnici HDZ-a, Hrvatskom saboru poslala na raspravu i donošenje Prijedloga zakona o izborima članova u Europski parlament i to po hitnom postupku. (http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=23086)
Prigodom utvrđivanja dnevnog reda pokušavalo se izboriti da taj zakon ide u „prvo čitanje“ ali je Sanader to odbio. No, u četvrtak, 10. srpnja, samo pola sata prije rasprave o tom zakonu na klupe nam je došla odluka Vlade da povlači prijedlog za hitan postupak što je značilo da je Zakon ipak u „prvom čitanju“. Očito da je netko u Uredu EK u Zagrebu opet morao telefonirati u Banske dvore i podsjetiti nekoga da će izbori u Hrvatskoj za članove EU paralamenta biti najranije u 2015. godini i nema razloga ni opravdanja za „hitni postupak“.
Kratko o zakonu:
- aktivno i pasivno biračko pravo ( pravo biranja i kandidiranja) imati će svi državljani RH kao i državljani članica EU s odobrenim stalnim boravkom u RH;
- cijela RH biti će jedna izborna jedinica;
- liste kanidata mogu predlagati političke stranke i birači (nezavisne liste s najmanje 3000 potpisa);
- rezultati izbora za broj mandata koja je osvojila pojedina lista kandidata utvrđuju se razmjerno broju dobivenih glasova uputrebom D hontove metode a izborni prag je 5 %;
- po prvi puta uvodi se tkz. „preferirani glas“ što znači da će na glasačkom listiću biti ne samo nazivi liste kandidata nego i svi kandidati s liste a da će birači uz glas jednoj listi kandidata moći dati i glas jednom od kandidata s te liste kojega on preferira;
- ako birač zaokruži jednu listu kandidata a „preferirani glas“ da kandidatu s druge liste, zaokruži više od jednog „preferiranog kandidata“ ili ne da „preferirani glas“, glasački listić je važeći samo za listu kandidata;
- u EU parlament izabrani su oni kandidati s pojedine liste koji su dobili najviše preferiranih glasova pod uvjetom da ta brojka nije manja od 10 % glasova koje je dobila lista na kojoj se nalaze;
- ako ni jedan kandidat ne dobije više od 10% „preferiranih glasova“ ili je taj broj manji od broja mandata koje je lista osvojila, izabrani kandidati se utvrđuju po redosljedu na listi kandidata;
- nakon potpisa Ugovora o prijemu RH u ponopravno članstvo EU, Hrvatski sabor iz svojih redova imenuje promatrače u Europski parlament;
- status promatraća prestaje danom prijama RH u ponopravno članstvo (ratifikacija Ugovora od strane svih članica) i oni postaju privremeni punopravni članovi Eurospkog parlamenta do prvih izbora za EU parlament;
- mandat članovima EU parlamenta traje 5 godina i nije obvezujući;
- izbore raspisuje Predsjednik RH u rokovima koje odredi Vijeće Europske unije;
- točan broj CRO parlamentaraca utvrditi će se u Ugovoru a pretpostavlja se da će to biti 12 ili 13 EU parlamentaraca
Prije rasprave o samom prijedlogu zakona potrebno je raspraviti mogućnost donošenja ovog zakona bez promjena Ustava RH. Naime, u članku 45. Ustav definira aktivno i pasivno biračko pravo i utvrđuje da to pravo imaju svi državljani Republike Hrvatske.
Ustav ne poznaje biračko pravo stranim državljanima bez obzira na status ili zemlju čije državljanstvo imaju stranci. Naravno da se zbog toga može postaviti pitanje ustavnosti samog prijedloga zakona.
No postoji još jedan problem koji proizlazi iz članka 45. Ustava. Dajući aktivno i pasivno izborno pravo svim državljanima RH bez obzira na mjesto ili državu prebivanja i eventualno dvojno državljanstvo, Ustav nas sada dovodi do mogučnosti da netko tko ima hrvatsko državljanstvo a živi i ima državljanstvo i druge države koja nije članica Europske unije, koristi svoje ustavno pravo i kandidaira se za člana EU parlamenta. Npr: državljanin RH koji ima stalno prebivalište i državljanstvo Bosne i Hercegovine, Srbije ili Kanade može se kandidirati u EU parlament. Problem je samo u tome da EU pravila takovu mogućnost ne dozvoljavaju. Očito će Vlada doktora Sanadera u ovom zakonu aktivno i pasivno biračko pravo dijaspore morati u potpunosti izostaviti iz ovog zakona ili pak ga predvidjeti samo za dijasporu u zemljama-članicama EU.
Posebno pak su sporne da ne kažem karikaturalne odredbe članaka 24. do 27. predloženog zakona. U tim člancima zakon utvrđuje pravo stranaka i nezavisnih lista pravo na naknadu troškova izborne kampanje.
Prema prijedlogu, stranke koje imaju zastupnike u Hrvastkom saboru danom stupanja na snagu ovog zakona imale bi pravo na naknadu promiđbe bez obzira na rezultat izbora i to odmah nakon što Državno izborno povjerenstvo objavi službene liste kandidata i to u iznosu koji vrijedi u toj godini i za pralamentarne izbore u RH (500.000 kuna sada). Ostale političke stranke to bi pravo ostvarile tek nakon izbora i to u iznosu kojega odredi Vlada (doktora Sanadera) pod uvjetom da pređu prag od 5%.
Po meni sporne su i odredbe članaka 81., 82. i 83. članka prijedloga a to su one odredbe koje utvrđuju statuse promatrača i privremenih punopravnih članova EU parlamenta.
S obzirom da zakon ne predviđa rok u kojemu se u RH moraju održati prvi redovni izbori za članove EU parlamenta nakon što RH postane punopravna članica EU, može se dogoditi da ti privremeni zastupnici taj status zadrže i do četiri godine.
Objektivno, potpis ugovora RH-EU očekuje se do kraja 2009. Te godine u EU parlament dajemo promatrače. Ratifikacija Ugovora od strane svih članica EU, čime postajemo punopravni članovi trajati će najmanje do kraja 2010. Tada naši promatrači postaju privremeni punopravni članovi EU pralamenta.
A izbori za EU pralament u članicama provoditi će se krajem 2009. ili početkom 2010. (RH neće moći sudjelovati u tim izborima). Taj mandat EU parlamenta traje do 2015. što znači da će se u Hrvatskoj prvi redovni izbori moći održati tek 2015.
Na kraju, ovaj prijedlog zakona mogao bi postati i ražanj bez zeca.
Predlagatelje treba podsjetiti da konačnu odluku o ulasku u EU ne donose oni već građani na referendumu. Možda nam ovaj zakon neće ni trebati.
|
|