Badnjak 1918
Datum 2008/12/23 19:38:44 | Topic: Blog
| Šutnja
U nas je tiho...
U nas se beskrajno šuti.
I vjetrovi šapću tu.
Nijemi su do i brijeg.
I grcaj se guta.
I suzom oko se muti.
I visoko dižemo bolova stijeg.
Crne tišine dišu nam poljem.
Besputni puti
U ponor vode tu ponos i svijest.
Krvave duše u grču se tresu,
Al s osveta ljutih
Još uvijek se trza nam zgrčena pest.
U nas je tiho...
U nas se beskrajno šuti:
Šutnjom se naša izražava bô
I krik i patnja...
O, hoće li skoro - što srce nam sluti
Radosti vrisak
Probudit nam mrtva brda i dô...?
Ranog jutra, 24 prosinca 1918. godine oko 6 sati ujutro pod zapovjedništvom podpukovnika Slavka Kvaternika i šefa Glavnog stana majora Broza započinje vojna akacija oslobođenja Međimurja koje je ostalo pod Mađarskom okupacijom iako je prvi svjetski rat već bio završio.
Prva skupina vojske pod zapovjedništvom podpukovnika Dragutina Perka kreće iz Varaždina, kroz Nedelišće prema glavnom cilju:Čakovec. Drugu skupinu vodi kapetan Jurišić i iz prvaca Ormoža kreće prema Murskom Središću te uz Muru prema Kotoribi.
Već u 7 sati i 30 minuta u grad Čakovec ulazi prethodnica prve Hrvatske organizirane vojske koju je predvodio konjanički major Marko Georgijević uz časničke namjesnike Milana Puzića, stanovitog Sladika i husara Veljka.
Kasno popodne treća se skupina prebacuje preko Drave kod Hrženice i spajaju se kod Kotoribe. Međimurje je oslobođeno.
http://www.medjimurje.hr/hr/8258/sitnice-ne-cine-povijest/
Sutra ću na Čakovečkom groblju zapaliti svijeću Dr. Ivanu Novaku.
Ići ću na taj grob u nadi da ću na njemu pronaći bar još pokuju svijeću, možda vijenac ili barem buket ruža. U nadi da ga Međimurje nije zaboravilo. A nebi ga smjelo.
Jer da ne bi njega nebi bilo ni vojne akcije na Badnjak 1918. ali ni Narodne skupštine 9. siječnja 1919. A tko zna bili bez toga Trianonskim ugovorom 4. lipnja 1920 Međimurje dodjeljeno Mađarskoj ili pak vraćeno Hrvatskoj .
O „Oluji 1918“ više možete pročitati na:
http://www.lesar.info/modules/news/article.php?storyid=156
Dr. Novak napisao je ovu pjesmu, vjerojatno prije Badnjaka 1918.
Šutnja
U nas je tiho...
U nas se beskrajno šuti.
I vjetrovi šapću tu.
Nijemi su do i brijeg.
I grcaj se guta.
I suzom oko se muti.
I visoko dižemo bolova stijeg.
Crne tišine dišu nam poljem.
Besputni puti
U ponor vode tu ponos i svijest.
Krvave duše u grču se tresu,
Al s osveta ljutih
Još uvijek se trza nam zgrčena pest.
U nas je tiho...
U nas se beskrajno šuti:
Šutnjom se naša izražava bô
I krik i patnja...
O, hoće li skoro - što srce nam sluti
Radosti vrisak
Probudit nam mrtva brda i dô...?
|
|