2009. Godina nepromjena i Potemkinovih sela
Datum 2008/12/29 13:20:00 | Topic: Blog
| Kakva je bila 2008. i što se u njoj najvažnijeg desilo, stvar je prošlosti i našeg (brzog) zaborava. U ljudskoj je prirodi sjećati se samo lijepih stvari, zato vjerojtano svi tvrdimo da je nekada (ma kada god to bilo) bilo bolje.
Nagovještavati pak loše vjesti politički može biti pogubno i riskantno kao što je bilo pogubno i za onoga glasnika Filipidesa ili Pheidippidesa kako bi napisali stari Grci.
Ipak ću riskirati i javno izraziti svoj strah pred onim što nas čeka u 2009. Taman završio kao i Filipides.
U dolazećoj godini hrvatska vlast i politika u cjelini morati će donosti mnogobrojne, ponekad teške i nepopularne odluke. Pogotovu na planu gospodarstva i financija te uređenja države. Tu su nam potrebne promjene ili kako bi to rekao don Ivan Grubišić, korijenite promjene .
Dok je cijela Europa vukla radikalne poteze i spašavala svoje gospodarstvo, naša je vlada poput kozmetičara uljepšavala svoje lice. Malo pudera posula je i na statistiku i tko lijepši od nas? Cijenu toga šminkeraja platiti će mo u 2009.
Ulazak u NATO i završetak pregovora u članstvu u EU drugo je područje važnih i ne lakih odluka. Svaki razgovor o referendumu za ulazak u NATO u našoj je politici proglašen herezom. O potrebnoj promjeni Ustava, zbog ulaska u EU, svi šute. Kao da se radi o promjeni kućnog reda. O sadržaju pregovora, pogotovo o ispregovaranim i zatvorenim poglavljima, u našoj se javnosti ne zna ništa. Još su većom tajnom proglašena pregovaračka stajališta za poglavlja o kojima se pregovara ili će se pregovori tek otvoriti. A kada će trebati svi ti koji sada šute pozivati će narod na referendum i nagovarati ga da podrži njihove odluke.
I sve to samo po sebi ne bi bio problem kada nas u 2009. ne bi očekivali najprije lokalni izbori 17. svibnja a krajem godine kampanja za izbor predsjednika države.
A vrijeme predizbornih kampanja nije i vrijeme za teške i odgovorne političke odluke. Svi, i oni na vlasti ali i oni u oporbi više će računa voditi kao ne izreči nešto što se biračima neće dopasti nego će spremnosti za promjene pokazati. To je vrijeme Potemkinovih sela, velikh obečanja, dodvoravanja. To je vrijeme kada se ništa ne mjenja. Bojim se da je za našu budućnost 2009. izgubljena prije no što je i započela.
Don Ivan Grubišić u „Večernjem listu“ od 24. prosinca („Građanski forum protiv Croatiakaosa“) piše:
„Dosta je nacionalnih sramota, nerada i bahatosti određenih pojedinaca. Dosta nam je nerada i življenja od nacionalnog naboja i papirnatog katolicizma, dosta nam je podobnih i nesposobnih, treba nam rehabilitirati politiku, i ne gledati na stranačku pripadnost nego na rad ,red, kompetentnost i viziju.
Ovo mi sliči,u metafori rečeno, kao guranje golim rukama Velebita. No, nije pitanje koliko je ogroman i težak Velebit nego kolika je naša vjera i spremnost da ga guramo, jer, rečeno je.“Budete li imali vjere koliko je zrno gorušičino, brda ćete premještati!“ – piše don Ivan.
Jesmo li spremni čuti i razumijeti poruku don Ivana?
|
|