Promjena Ustava (!?)
Datum 2009/1/5 12:10:00 | Topic: Blog
| Referendum, lista za dijasporu, pretvorbeno-privatizacijski kriminal, dvostruko pravo glasa nacionalnih manjina, način izbora predsjednika države ... sve ove pa i neke druge teme mogle bi se otvoriti zbog ulaska Hrvatske u EU.
Unatoč slovenskoj blokadi pristupnih pregovora Hrvatske za pristupanje u članstvu Europske unije, svi hrvatski političari, osim Vesne Pusić ponavljaju da će Hrvatska pregovore uspješno završiti do kraja 2009.
No, završetak pregovora ne znaći i pristupanje u EU. Slijedi dosta dugotrajan posao pripreme pristupnog ugovora koji se potom šalje na ratifikaciju u sve članice EU. I tek nakon što SVE zemlje-članice EU potvrde pristupni ugovor donosi se odluka o prijemu Hrvatske u EU.
Ali, prije potpisa pristupnog ugovora, Hrvatska će morati odraditi još jedan „mali“ posao: Sabor će dvotrećinskom većinom morati raspistai DRŽAVNI REFERENDUM o pristupanju Europskoj uniji. Ta obaveza proizlazi iz članka 141. Ustava koji kaže:
_______________________________________________________________________
“Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Repub¬like Hrvatske.
Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.
O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hr¬vat¬ski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u državi.
Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora.
Odredbe ovoga članka o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja Republike Hrvatske.”
___________________________________________________________________________
Referendum se provodi sukladno zakonu o referendumu koji utvrđuje da je za uspjeh referenduma potrebi izlazak VEĆINE od upisanih a da je odluka donijeta ako je podržana od većine IZAŠLIH na referendum. Ova odredba vrijedi za sve referendume OSIM ZA DRŽAVNI REFERNDUM na kojemu se odlučuje o pristupanju Hrvatske u saveze s drugim državama gdje Ustav traži da se donošenje odluke traži VEĆINA OD UPISANIH.
Ovo konkretno znaći da bi se kod izlazka na referendum 65% upisanih birača, ZA pristupanje Hrvatskoj trebalo izjasniti oko 76% onij koji su glasali a takovu potporu ulasku Hrvatske u EU građani nisu iskazali još ni u jednoj anketi.
Zbog toga mnogi analitičari i političari smatraju da bi trebalo izvršiti promjenu citiranog čanka Ustava na način da je za „uspjeh“ referenduma potreban natpolovičan izlazak a ZA donošenje odluke, natpolovićna većina onih koji su pristupili referendumu.
Postoji još jedan problem zakona o referendumu.
Određujući tko ima pravo glasa na dražvnom referendumu, zakon je propisao to pravo hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište i prebivaju u Hrvatskoj najmanje godinu dana prije održavanja referenduma.Članka 5. glasi:
___________________________________________________________________________
“»Na državnom referendumu imaju pravo sudjelovati hrvatski držav¬ljani koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvat¬skoj najma¬nje godinu dana bez prekida do dana održava¬nja referenduma.
Birači iz stavka 1. ovoga članka imaju pravo sudjelovati na referendumu i ako se u vrijeme održava¬nja referenduma zateknu izvan granica Republike Hrvatske na način da se izjaš¬njavaju u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske u državama u kojima su se zatekli ili na koji drugi način određen zakonom.”
__________________________________________________________________________
Ovom odredmom zakona pozabavio se i Ustavni sud Republike Hrvatske i donio ODLUKU o ukidanju te odredbe. Evo odluke:
________________________________________________________________________
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, odlučujući u postupku za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 5. lipnja 2007. godine, donio je
ODLUKU
I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 6. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne samouprave (»Narodne novine«, broj 92/01.) te se ukida u dijelu koji glasi: »koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj, najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma«.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
___________________________________________________________________________
Kako je Ustavni sud obrazložio ovu odluku?
___________________________________________________________________________
1. Na temelju ovlaštenja propisanog člankom 38. stavkom 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) Ustavni sud sam je pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 6. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne samouprave (»Narodne novine«, broj 92/01., u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu) u dijelu koji glasi:
»koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj, najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma«.
Člankom 6. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu, koji glasi:
»Na državnom referendumu imaju pravo sudjelovati hrvatski državljani koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma.«
izmijenjen je članak 5. stavak 1. Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne samouprave (»Narodne novine«, broj 33/96., u daljnjem tekstu: Zakon o referendumu) koji je glasio:
»Na državnom referendumu imaju pravo sudjelovati birači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj kao i birači koji imaju prebivalište u inozemstvu ili se tamo zateknu za vrijeme državnog referenduma.«
2. Navedenom izmjenom članka 5. Zakona o referendumu ograničeno je pravo sudjelovanja na državnom referendumu hrvatskih državljana tako da je to pravo dano samo hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, dok su tog prava lišeni hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Osim toga, tom izmjenom pravo sudjelovanja na državnom referendumu nije dano ni svim hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj već je uz to, za sudjelovanje na državnom referendumu, propisan dodatni uvjet da državljani Republike Hrvatske moraju i prebivati u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma.
Takvim ograničenjem prava sudjelovanja hrvatskih državljana na državnom referendumu prekršene su odredbe članka 1. stavka 2. i stavka 3. u svezi s člankom 45. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustav), kao i odredba članka 14. stavka 2. Ustava.
Navedene odredbe Ustava glase:
Članak 1. stavak 2. i stavak 3.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
Članak 14. stavak 2.
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 45. stavak 1.
Hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo s navršenih 18 godina u skladu sa zakonom. Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.
3. Člankom 1. stavkom 2. Ustava utvrđeno je da vlast pripada svim hrvatskim državljanima jer se ni neposredno ni posredno ne čini razlika između hrvatskih državljana koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj i hrvatskih državljana koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.
U članku 1. stavku 3. Ustava propisuje se da narod, koji je prethodno određen kao zajednica slobodnih i ravnopravnih državljana (svih), ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Pritom valja istaknuti da je jedini ustavni oblik neposrednog odlučivanja referendum. Prema tome, slijedi zaključak da Ustav izjednačuje, kad je riječ o ostvarivanju prava na izbor predstavnika (zastupnika u Hrvatski sabor i predsjednika Republike), uvjete za stjecanje i korištenje biračkog prava s uvjetima za stjecanje prava sudjelovanja na državnom referendumu.
Članak 45. stavak 1. Ustava daje biračko pravo hrvatskim državljanima bez obzira imaju li prebivalište u Republici Hrvatskoj ili nemaju, što je prihvaćeno i razrađeno u članku 8. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (»Narodne novine«, broj 109/00. i 53/03.) koji glasi:
»Birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo na zastupljenost u Saboru i biraju zastupnike prema odredbama ovog Zakona.«
Sukladno naprijed navedenom, i Zakon o referendumu morao bi, da ne bi bio u nesuglasnosti s Ustavom, davati pravo na sudjelovanje na državnom referendumu svim hrvatskim državljanima bez obzira gdje imaju prebivalište. Jedino bi se odredbama Ustava pravo na sudjelovanje na referendumu moglo ograničiti tako da Ustav propiše da to pravo imaju samo hrvatski državljani koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Budući da Ustav nema takve odredbe, to ograničenje prava sudjelovanja na državnom referendumu samo na hrvatske državljane koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma, nije u suglasnosti s člankom 1. stavcima 2. i 3. u svezi s člankom 45. stavkom 1. Ustava.
4. Odredba članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu kojom se ograničava pravo sudjelovanja hrvatskih državljana na državnom referendumu tako da to pravo imaju samo oni hrvatski državljani koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma nije u suglasnosti ni s člankom 14. stavkom 2. Ustava, i to višestruko.
Ponajprije ona čini nejednakim pred zakonom hrvatske državljane koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj s hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. No ona je neustavna i zbog toga što čini nejednakim dvije kategorije hrvatskih državljana koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. To stoga što pravo sudjelovanja na državnom referendumu daje samo onim hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj koji u njoj prebivaju najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma.
5. Zbog navedenih razloga, Ustavni sud je, na temelju članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ukinuo članak 6. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu u dijelu koji glasi:
»koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj, najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma«.
________________________________________________________________________
Rezime: pravo donošenja odluke o pristupanju Hrvatske u Europsku uniju donositi će SVI DRŽAVLJANI RH, sa i bez prebivališta u Hrvatskoj ( takozvana „dijaspora“) i to većinom od broja upisanih u popise s pravom glasa. A „popisi s pravom galasa“ su popisi birača!
I tu nastupa problem za HDZ i Sanadera.
Svjesni činjenice da u popisima birača , kako onih „ s mjestom prebivališta u Hrvatskoj“ tako i u onima „bez prebivališta u Hrvastkoj“ ima oko 550 000 „mrtvih duša“ , opravdano se boje da će samo uz ogromne napore postići odaziv na referendum 50% plus jedan a da je dobijanje potpore ili glasa „ZA“ 50% plus jedan od UPISANIH s pravom glasa gotovo nemoguća misija, pripremaju USTAVNE PROMJENE. A za to im treba 101 glas u Saboru!
Dakle, moraju postići dogovor s oporbom. A u tim pregovorima oporba mi mogla postaviti zahtjeve za još neke promjene Ustava. A možda i izbornog zakonodavstva!?
Tako bi se moglo desiti da netko zatraži ukidanje posebne izborne jedinice za dijasporu i njihovo zastupljenost u Saboru. Ako SDP i Milanović ostanu dosljedni taj bi zahtjev trebali svakako iznjeti kao uvjet potpori ustavnim promjenama. I, naravno obnoviti svoj prijedlog s kraja prošlog mandata o nezastarijevanju kaznenih dijela pretvorbeno-privatizacijskog kriminala odnosno ratnog profiterstva.
A može se očekivati da će HNS zatražiti uvođenje nove mjere „pozitivne diskriminacije“ nacinalnih manjina i za njih zatražiti dvostruko pravo glasa na parlamentarnim izborima.To bi značilo da pripadnici nacionalnih manjina zadrže pravo na izbor „svojih“ zastupnika u posebnoj izbornoj jednici ali i da imaju pravi glasa za liste političkih stranaka.
To je naime na Saboru stranke u travnju prošle godine kao program liberalnih demokrata iznjela Vesna Pusić (predsjednik Čačić se o tome nije očitovao jer on nije podnosio prijedog stranačkog programa?)
Ima li HDZ pripremeljen protuprijedlog? U kuluarima se moglo načuti da će u tom slučaju HDZ tražiti ukidanje neposrednog izbora predsjednika države kojega bi ubuduće birao Sabor uz opravdanje da zbog smanjenih ovlasti njemu ne treba izvorni (izborni) legitimitet.
|
|