♪♫ Kol′ko nas ima, u j..... te kol′ko nas ima ...♪♫
Datum 2009/11/8 14:58:41 | Topic: Blog
| Zašto se zalažem za registraciju birača.
Ustav svakom državljaninu daje biračko PRAVO. To nije i obveza.
Za konzumiranje toga prava potrebno je registrirati se.
Sudeći po popisu birača u Hrvatskoj živi 4.073.294 punoljetnih državljana. Toliko ih je naime bilo upisano u popise birača za prošle parlamentarne izbore. Ako je točan podatak da Hrvatska ima nešto manje od 4,5 milijuna stanovnika ispada da mlađih od 18 godina ima tek oko 426 tisuća. Stara smo nacija. Ko stari Grkljani, zato su i izumrli.
Ovoj brojci birača treba pridodati i 405.092 državljana RH koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj i naravno imaju pravo glasa. Sve skupa to je 4.478.386. birača. Koliko i stanovnika!
Približavaju se predsjednički izbori i normalno je da tema popisa birača opet postaje aktualna.
Ali, ja se s njom ne bavim (samo) zbog predsjedničkih izbora nego (i) zbog EU referenduma koji se može očekivati u drugoj polovici 2010.
Kada se ova tema otvori u javnosti ili u parlamentu svi odmah počnu sa Zakonom o popisu birača. A što vlast drugo zna nego problem rješavati s novim zakonima? I donjeli smo mi novi zakon i opet imamo iste probleme: previše birača!
Neki pak pogledavaju ministra policije Karamarka i pitaju ga kada će policija izbrisati mrtve duše. Naravno da nikada policija neće pročistiti popis birača jer nije u stanju rasčistiti ni registraciju prebivališta.
A da bi razumijeli kako je došlo do toga viška trebamo poći (prvo) od zakona o državljanstvu.
Stjecanjem državljanstva stječe se i biračko pravo. Stekli su ga i pripadnici kriminalnih skupina u Rusiji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori ali i nekim članicama EU-a koji se ne znam kako i ne znam od koga dobili naše državljanstvo. Negdje 2005. ili 2006. zatražio sam službeni podatak o broju državljana Hrvatske upisanih u knjige državljana. Odgovor je bio oko 8.300.000!!! Uz napomenu da su tu upisani „aktivni“ i „pasivni“ državljani. Na upit što to znači, objašnjeno mi je da su „aktivni“ živi a „pasivni“ mrtvi državljani !? A postoji li evidencija samo „aktivnih“ ? Ne!
Sada treba (drugo) doći do zakona o prebivalištu (boravištu). I naravno da dolazimo do nekoliko problema ili točnije zlouporaba zakona.
Prvi problem: državljani RH iz susjednih država lažno prijavljuju prebivalište u Hrvatskoj ali ne primarno zbog biračkog prava nego zbog socijalnih prava kao što su dječji doplatak, porodna naknada, zdravstveno osiguranje na teret države, socijalne pomoći, invalidnine...
Začuđujuće djeluje spoznaja da mi nije poznat ni jedan slučaj da je HZZZO ili HZZMO barem u jednom jedinom slučaju od policije tražio provjeru stvarnog mjesta prebivališta.
Drugi problem: državljani Hrvatske koji su prije 20, 30, 40 i više godina otišli na „privremeni“ rad u inozemstvo zadržali su mjesto prebivališta u Hrvatskoj. Najprije su tamo bili zbog sebe a onda ostali zbog djece. Roditelji i braća pomrli i oni sve rijeđe dolaze u domovinu. Ovdje gotovo da više nikoga svoga i nemaju. Koliko je njih u inozemstvo u tim godinama umrlo? Vlasti država u kojima su živjeli i umrli o tome ne obavještavaju Hrvatsku. Ako netko od bližnjih iz te države ne zatraži vjerodostojnu ispravu i njihovu smrt ne prijavi u nadležni matični ured u Hrvatskoj, oni ostaju upisani i u evidenciju stanovnika i u biračke popise. Komisije za provjeru biračkih popisa po općinama i gradovima, kada bi i radili svoj posao kako treba, mogu tek znati da je taj i taj još prije ohoho godina otišao nekamo u inozemstvo. Pa čak kada bi i sumnjali da taj birač nije više živ, ne mogu ga brisati iz popisa birača. Mogu tek predložiti da se putem diplomatsko-konzularne službe izvrši provjera. A za tu provjeru treba točna adresa u inozemstvo. I ono važno: ti birači su upisani u biračke popise U HRVATSKOJ a ne u onoj 11. izbornoj jedinici (dijaspora).
Treći je problem neprijavljivanje promjene prebivališta unutar Hrvatske. Koliko poznanika imate za koje znate da nisu prijavili promjenu prebivališta, naročito nakon ženidbe, rastave braka....?
I tek sada (treće) dolazimo do zakonu o popisu birača. Kako nastaje popis birača? (1) Rođenjem, matični ured prosljeđuje podatak u takozvani registar stanovništva koji u trenutku punoljetnosti birača automatski upisuje i u popis birača. (2) Smrću, matični ured šalje podatak u registar stanovništva koji automatski briše birače iz popisa. Svaka pogreška u prijavljivanju rođenja ili smrti stvara pogrešku u popisu birača naročito ako nije prijavljena promjena prebivališta. (3) Preseljenjem, nadležna policijska uprava automatski šalje odjavu i (ili) prijavu prebivališta koja mora rezultirati brisanjem/uspisom u birački popis. (4) Prijavom prebivališta nadležna policijska uprava prijavu prosljeđuje u registar stanovništva koji je osnov i za biračke popise. (5) Osobnim zahtjevom birača koji je ustanovio da nije upisan u birački popis, uz predočenje domovnice, osobne iskaznice i dokazivanja i mjesta prebivališta.
Ovo je pet najčešćih (zakonitih) načina nastajanja popisa birača.Za potpuno ažurnost ovako sasatvljenih popisa birača potrebna je A) sposobna; B) informatički opremljena i pismena; C) nekorumpirana državna uprava, posebice Županijski uredi državne uprave. Nadalje, potrebna je dobra suradnja i informatička povezanost ureda državne uprave, policijske uprave i matičnog ureda unutar svake županije. I naravno, poštivanje zakona od strane građana koji svako rođenje, smrt, preseljenje, doseljenje iz inozemstva ili odseljenje u inozemstvo u roku 8 dana prijavljuju nadležnim tjelima.
I na kraju o popisu birača – državljana Hrvatkse koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj.
I oni sele, iz grada u grad, iz države u državu. I oni se žene/udaju, rađaju djecu, i oni umiru, zar ne? I oni bi, kao državljani Hrvatske svako spomenuto promjenu morali prijaviti nadležnom diplomatsko-konzularnom predstavništvu Hrvatske. A ne čine to. I zato je u tom pipisu više mrtvih no živih.
I gdje je izlaz, kako do točnog popisa birača?
Sve popise birača koje smo sastavili od 1990. pa nadalje, baciti, uništiti, proglasiti ih nevažećim. I uvesti osobno registraciju birača. Koju bi vodili uredi državne uprave ali dislocirano u općinskim i gradskim uredima. a za državljane bez prebivališta u Hrvatskoj, nadležna diplomatsko-konzularna predstvaništva. Registracija bi trajala 6 mjeseci, uz predočenje osobne iskazanice i potvrde o OIB-u. U popis birača bili bi uvršteni samo oni koji se osobno registriraju bilo osobno u uredu, putem pisane prijavnice ili putem interneta. Tek nakon tako sastavljenog popisa mogli bi njegovo ažuriranje voditi razmjenom podataka nadležnih državnih tijela. A ponovna registracija nakon 10 ili 20 godina.
|
|