Tri pitanja na koje Popijač nije smio odgovoriti
Datum 2009/11/20 17:37:09 | Topic: Blog
| Dio fonograma moje rasprave o iskazivanju povjerenja kandidatu za ministra gospodarstva, rada i poduzetništva, Đuri Popijaču
Gospodine predsjedniče, na početku svoje rasprave imam jednu molbu i prema vama i prema predsjednici Vlade gospođi Kosor.Uz potpuno razumijevanje odredbe članka 107. stavak 6. Poslovnika koji propisuje da kandidata za člana Vlade predstavlja Hrvatskom saboru predsjednik Vlade (*1) , ja bih molio predsjednika Sabora da mi dozvoli a gospođu Kosor da dozvoli gospodinu Popijaču odgovoriti na tri moja pitanja.
Na temelju toga bih mogao donijeti svoju konačnu odluku o tome da li ću glasati za ili biti suzdržan, ili protiv.Rekoh gospodine predsjedniče da tražim vašu suglasnost da kandidatu za člana Vlade postavim tri pitanja.(*2)
Niste me razumjeli što pitam , pa ja ću ipak ta pitanja postaviti dajući šansu gospodinu Popijaču da se o njima očituje bilo kad. Ja bih volio da to bude danas.
Prvo, gospodine Popijaču, u Vladu na prijedlog gospođe Kosor ulazite s čelnog mjesta udruge hrvatskih kapitalista. /žamor u dvorani/ Očekivao sam ovakvu reakciju jer riječ kapitalist u Hrvatskoj se ne koristi. Hrvatska je u kapitalizmu ali to govorimo samo onda kad ga kritiziramo, pa ga nazivamo neoliberalnim, pa divljim a faktički mi jesmo u kapitalizmu i to samo po sebi uopće ne vidim kao loše. To je druga stvar što u javnom govoru se to ne usudimo reći. Ako u Hrvatskoj imamo s jedne strane kapital onda su vlasnici kapitala kapitalisti. Ja bih volio da u Hrvatskoj bude ne pet, ne pedeset, ne petsto nego pet tisuća sposobnih, jakih, poduzetnih, inventivnih i poštenih kapitalista koji će razvijati hrvatsko gospodarstvo.Zašto se i sami kapitalisti boje nazvati imenom kapitalisti nego se koriste riječi poduzetnici, poslodavci, pa nismo u kapitalizmu nego u tržišnom gospodarstvu, meni nikad nije bilo jasno.Vi ste na čelu udruge koja se nazvala Udruga poslodavaca ali i struktura vašeg članstva je takova da se zapravo radi u udruzi kapitalista. . Dakle, ako su vlasnici kapitala kapitalisti ,vlasnici rada su radnici. Slušajući argumente za prijedlog vašeg imenovanja za ministra gospodarstva, to vam je najveća preporuka a ja znam da je u vašem resoru osim gospodarstva i resor rada i poduzetništva.
Moje pitanje je da li ćete zbog pokušaja stvaranja ravnoteže i dokazivanja da nećete protežirati samo interese kapitalista za državnog tajnika imenovati nekoga iz udruge radnika, na primjer sindikata kako bi vam bio veoma koristan za područje rada koje je također u vašem resoru. To tim više da znam da državna tajnica koja je ekspert za radno i socijalno pravo i to međunarodno priznati ekspert, već duže vrijeme je odsutna iz opravdanih razloga pa taj resor malo škripi upravo u vrijeme finiširanja pregovora i pisanja Zakona o radu. Dakle, to je moje prvo pitanje.I da ponovim da ne bude zabune. To što je Hrvatska u kapitalizmu samo po sebi uopće nije loše i riječ kapitalist nije pogrdni naziv nego ispravni naziv onoga tko raspolaže svojim kapitalom a velim daj Bože da imamo 5 tisuća sposobnih, jakih i poštenih kapitalista u Hrvatskoj.
Drugo moje pitanje odnosi se na predloženi Zakon o radu koji uvodi nove momente ili elemente fleksibilnosti na tržištu rada. I cijeli koncept promjena u tom zakonu je daljnja fleksibilizacija tržišta rada. I to je poznati model ne samo u Americi gdje je posebice tržište rada fleksibilno nego i u Europi, primjerice u skandinavskim zemljama. Jedno od najfleksibilnijih tržišta rada je dansko ali oni imaju jedan cijeli model koji su nalazi flexicurity. Promjenjivo, fleksibilno ali i sigurno. Flexicurity model sve više se širi Europom, posebice zahvaljujući naporima Europske komisije pa tako iz Skandinavije polako prelazi i prema Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj. Međutim, ono što mene zabrinjava je to da su u prijedlogu novog zkonas u radu izostale tri bitne komponente tog fleksicurity,
Prvo je mreža socijalnog prihvata radnika koji ostaju bez posla. Drugo, što je velika razlika Hrvatske u odnosu na druge države, je migracija radne snage, kako teritorijalna, tako i sektorska. A teritorijalnu migraciju nemamo zato što radnici ne mogu seliti iz grada u grad, jer nemaju stanove na raspolaganju.Pitam vas gospodine Popijač, u kojem ste vremenu, Hrvatskom saboru spremni ponuditi hrvatski model fleksicurity, hrvatski model promjenjivo, fleksibilno, ali sigurno za one koji će na tržištu rada ostati neminovno bez posla?
I treće pitanje ministru gospodarstva bilo bi vaš stav, a o tome se u zadnjih dana vodi velika polemika u Hrvatskoj,o državnim potporima gospodarstvu. Da li novac koji država daje, ulaže u gospodarstvo,bez obzira da li se radi o ovih skoro 4 milijarde u poljoprivredu, osam milijardi u brodogradnju ili bilo što, bi usmjeravali ili ćete usmjeravati prema gubitašima i onima koji su u problemima, ili taj, a to je dosta malo kapitala koji vam je ostao na raspolaganju, bi usmjerili prema uspješnima u nadi i vjeri da će oni producirati novi razvoj i otvarati nova radna mjesta.
Gospođa Kosor je rekla da se zapravo nastavlja realizacija programa Vlade.
To znači nastavak realizacije sadašnjeg modela poticaja u poljoprivredi, sadašnjeg modela pomaganja brodogradnji, sadašnjeg modela pomaganja ribarstvu, sadašnjeg modela pomoći turizmu.Ali to istovremeno znači da recimo tekstilna industrija, obućarska, kožarska industrija ni ubuduće neće moći očekivati veća sredstva. Dakle, kuda bi usmjerili kapital države, pomoć države u koji dio gospodarstva, gubitaše ili uspješne da budu još uspješniji?
I svoju raspravu završavam obraćajući se predsjednici Vlade koja je novinare pozvala da posebni porez više ne nazivaju haračem.
Gospođo Kosor, ja sam vjerojatno jedan od rijetkih zastupnika koji krizni porez nikad nije nazvao haračem. I u trenutku rasprave o njemu i nakon njega tu riječ nikad nisam koristio, i rekao sam da je jedini ispravni naziv za taj porez mora dobiti po stranci koja ga je uvela, dakle to doista nije za mene harač, nego hadezarina.
(*1) Prema Poslovniku Sabora, kandidat za člana Vlade ne može govoriti, obrazlagati ili odgovarati na pitanja jer u Poslovniku piše da „kandidata za člana vlade predstavlja predsjednik vlade...“(???) Ali iz te odredbe proizlazi i pravo predsjednika vlade da dopusti kandidatu odgovarati na pitanja zastupnika. Gospođar Kosor kandidatu Popijaču nije dopustila odgovarati na moja pitanja uz opasku dobačeno iz klupe: „ nema razloga za to“.
(*2) Predsjednik Sabora me nije razumio jer ga je za predsjedničkim stolom „ometao“ Vladimir Šeks.
|
|