ZOR - Zakon o radu ili Zakon o robovima?
Datum 2009/11/30 13:43:56 | Topic: Blog
| Fonogram moje rasprave o prijedlogu novog Zakona o radu .(27. studeni 2009.)
Prvo, ja sam podnio na ovaj prijedlog zakona „samo“ 18 amandmana. O sadržaju i razlozima u svojoj raspravi neću sada govoriti. Za to ću iskoristiti prigodu kada će ih ministar sa užitkom odbijati, pretpostavljam u srijedu idući tjedan.
I drugo, želim reći da mi je užasno žao što ovu raspravu ne prati i ministar pravosuđa i državni odvjetnik, jer bi tek onda mogli ravnopravno razgovarati o jednom tako važnom zakonu kao što je Zakon o radu. Naime, po mom sudu i najbolji Zakon o radu ,u pravnoj normi radnicima ne znači ništa, doslovno ništa ako država nije u stanju provoditi pravna pravila upisana u njega. A Hrvatska država na čelu ove Vlade ne želi i nije u stanju štititi radnička prava.Ponavljam, najsavršeniji Zakon o radu ne znači ništa tako dugo dok svako pravo radnika opisani u taj zakon koje je povrijeđeno neće biti vraćeno brzo, ekspresno i pravedno. 2007. u Državnom inspektoratu bilo je 111 inspektora rada. Imali su 12200 nadzora, 16000 prekršaja, 6400 optužnih prijedloga su podnijeli. Našli su 2856 neprijavljenih radnika i podnijeli 57 kaznenih prijava. U 2008. 134 inspektora rada 13000 nadzora, 14000 prekršaja, 5700 optužnih prijedloga, 2215 neprijavljenih radnika i samo 36 kaznenih prijava.
Sa ovim brojem inspektora, gospodine ministre, da bi samo redovni nadzor vršili u hrvatskim poduzećima velikim, malim poslodavcima treba 14 godina da se izrotiraju. Drugo, državni odvjetnik je izvijestio da je u prošloj godini imao samo 193 kaznene prijave iz članka 114. - povreda radničkih prava. Sada ja pitam, ako je 2 i pol tisuće radnika nađeno da radi na crno od čega najveći broj stranaca, a Državni inspektorat je dao samo 37 kaznenih prijava, znači li to da u Hrvatskoj ilegalno zapošljavanje i hrvatskih državljana i stranaca nije kazneno djelo? 60000 radnika radi, a ne prima plaću, a samo 37 kaznenih prijava.??? Dokazuje se na čelu sa Bajićem i ministru Šimonoviću i vama ministre, da u Hrvatskoj raditi i ne primati plaću je legalno? Može biti eventualno sitni prekršaj samo ako, i to samo onda i ako se netko usudi to prijaviti, jer inspektor neće to pronaći. Oni to ne pronalaze, oni to ne sankcioniraju, oni to ne prijavljuju kao počinjenje kaznenog djela iz članka 114.
I dok god je na čelu Državnog odvjetništva osoba koja tako usko tumači članak 114. Kaznenog zakona, kolege iz sindikata kakav god zakon da ste izborili radnicima dobrobit nećete donijeti dok vlast, izvršnu vlast ne prisilite da se organizira na način da sankcionira i kontrolira kako one u prometu, tako i one na tržištu rada koji radnicima krše prava.
Od 2000. godine slušam da tržište rada moramo učiniti fleksibilnim. I što radimo? Što Vlade predlažu. Fleksibilno otpuštanje, fleksibilno davanje otkaza, fleksibilno gubitak rada i svoje radne budućnosti.Ali ljudi moji fleksibilno, tržište radne snage znači i to da kako brzo i lako možeš dobiti otkaz, tako brzo i lako moraš naći, imati šansu da nađeš novi posao. To je fleksibilno tržište rada. Pa kad se pozivate na pravne stečevine Europske unije i Europu, onda recite da svugdje gdje je tržište rada fleksibilizirano ono podrazumijeva dvosmjernu ulicu. Ne jednosmjernu. Uveli ste jednosmjernu ulicu na tržištu rada, ne čineći apsolutno ništa da omogućite i da shvatite da gubitak radnog mjesta nije problem pojedinca ili samog pojedinca, da je gubitak svakog radnog mjesta i svaki otkaz u državi mora biti problem zajednice, društva i vlasti. To je onda fleksibilno tržište rada. Sve smo fleksibilno uveli, otpuštanje, zapošljavanje na određeno, otkazne rokove osakatili, otpremnine skoro ukinuli, noćni rad, rad nedjeljom, blagdanima i praznicima plati koliko daš. Ako i kunu više od toga plati sukladno je zakonu, pa čak i ovom novom..
A mene je iznenadio jedan podatak kojega je sinoć u ovoj dvorani rekao kolega zastupnik Marić. Slušajte me pažljivo, u zadnjih 10 godina hrvatski kapitalisti ostvarili su 222 milijarde neto dobiti. 222 milijarde neto dobiti, 22 milijarde godišnje. Nitko taj podatak nije prenio. O tome svi šute , prvi put sam taj podatak jučer čuo. Nitko ga nije ni demantirao, ni jedan medij taj podatak nije prenio. Je li moguće da i oni imaju takav utjecaj na medije da se ovaj podatak sakriva? Pa ako je 222 milijarde kuna dobiti, neto dobiti u 10 godina bilo, je li to djelomična ta dobit tako ogromna i velika i posljedica tog fleksibilnog tržišta rada. Uostalom, ja se sad pitam gdje je ona završila? Gdje je ovih 222 milijarde kuna u zadnjih 10 godina završilo?
Što se tiče samih odredaba zakona, članak 4.: evidencija prisutnosti na radu, odnosno evidencija radnog vremena ,vi pišete. Ministre, mora pisati: evidencija prisutnosti ili odsutnosti s rada. Pitajte svoje inspektore kako je to bitno da ta evidencija postoji, šihterica, radi moguće naknade kontrole. Nikako ne želite prihvatiti, a ukidate sve stare propise u evidenciji oblasti rada, da poslodavac, a to je menadžment, mora voditi i organizirati da se vodi evidencija.
Učiniti dostupnim kolektivni ugovor ili pravilnik poduzeća svakom nom radniku. , članak 6. Kako?
Recite mi jesu li vaši inspektori izrekli ijednu kaznu poslodavcu koji radniku nije uručio kolektivni ugovor ili učinio dostupnim kolektivni ugovor? Deklarativno pravo utvrđujete ,ne sankcionirate, niti kontrolirate.
Članak 10. Ja ga zovem nastavljanje uvođenje da hrvatsko radništvo živi i radi na određeno vrijeme. Hrvatski radnici, 86%, ne oni koji su se prvi put zaposlili, kao što to netko pokušava podmetati zadnje vrijeme,, 86% radnika zapošljava se na određeno i tako godinama. To im nisu prva radna mjesta.
Članak 24. nije novi ali ... Agencija za iznajmljivanje radnika ili još jasnije robova. Agencija koja se bavi iznajmljivanjem radnika , pretvorili ste ju u svoju nakaradnost od prvobitne namjene, umjesto povremenih i privremenih poslova, agencije „iznajmnljuju“ radnike za stalne poslove. Bez ikakovih ograničenja. Sklapaju ugovore, po radniku ubiru 5 tisuća radnika, radnicima isplaćuju 3 tisuće kuna. Tako na primjer mobilni operateri, svi hrvatski mobilni operateri koriste vam 80% radnika u najam od agencija. Legalizirali ste naprosto krađu radničkih plaća, jer niste kontrolirali i ne znate te podatke.
Članak 41. volonteri. Najprije školujete ljude za zanimanje, profesije koje ne mogu odraditi pripravnički staž, i onda ste prisilili sve mlade žene koje su završile školu za medicinske sestre, fizioterapeute, tehničare, da rade besplatno za državu. Hrvatske bolnice pune su mladih ljudi koji volontiraju 6 mjeseci, čak si i putne troškove moraju plaćati. Država izrabljuje mlade ljude koje je najprije školovala, onda im ne da pripravnički ugovor, nego moraju volontirati.
I završavam sa jednom odredbom koju ću citirati iz zakona, nek mi netko prevede. „ Dan tjednog odmora radnik koristi nedjeljom, ili u danu koji njoj prethodi ili iza nje slijedi.“ Pa za Boga miloga, ne znate da nedjelji prethodi subota, a nedjelji slijedi ponedjeljak. Pa kakve su to odredbe zakona pišete? U dan koji nedjelji prethodi ili za nedjelje slijedi!!! . Ili se mijenjaju nazivi dana u tjednu, ja više ništa ne razumijem.
Pa mislim, s takvim tekstom zakona doći u Sabor.?
IVAN JARNJAK:
Zahvaljujem. Imamo četiri replike. Prvi je uvaženi zastupnik Boro Grubišić. Izvolite.
BORO GRUBIŠIĆ:
Hvala gospodine potpredsjedniče. Poštovani kolega Lesar, vi ste rekli da je ovdje kod nas u Hrvatskoj zapravo već uobičajena praksa i ne uzbuđuje se nitko zato što 60 tisuća radnika ne prima svoju plaću, a navodno radi. I radi.
Ali jeste li ikada vidjeli i vi i ja, imamo priličan broj godina, da radnici javno, dakle preko elektronskih medija, dakle na televiziji plaču, da radnici plaću, ne štrajkaju, ne potpisuju peticije, ne demonstriraju, nego plaču. To osobno nisam vidio ni u onoj bivšoj državi, evo sada vidimo radnik je "Zlomrexa", željezare dakle Split, "Dalmatinke" Sinj itd., koji plaču pred kamerama. To nikada nije bilo. Tu se svidi nemoć, tu se vidi jedna apatija, tu se vidi jedna zaista krajnji, da kažem, degutantan odnos ove države i poslodavaca prema radnicima. A to što radnici plaču, što im vidimo suze na televiziji, to je zaista nezabilježeno ne samo u našoj povijesti, valjda ni u svjetskoj. Hvala lijepo.
IVAN JARNJAK:
Odgovor na repliku, uvaženi zastupnik Dragutin Lesar.
DRAGUTIN LESAR:
Kolega Boro, u pravu ste. Imali ste prilike, svi zajedno smo imali prilike vidjeti mladog čovjeka kako plače jer je zadnjih par dana preživljavao od džeparca svoje kćerke iz novčanika. Ali to je samo jedan kojega je televizija uspjela prikazati. Ja vas uvjeravam da takvih plakanja dnevno u Hrvatskoj ima nekoliko desetaka tisuća.
Nije to pitanje nemoći, to je namjera ove vlasti, namjerno se propuštaju nadzori, kontrole i tvrdim da smo nemoćni pa čak i onda kada godinama svi svjedočimo da se dobit iznosi iz Hrvatske, da se ne ulaže, da se extra dobit ostvaruje radom na crno, pa čak dio tih poduzeća dobiva poslove na natječajima koje je raspisala država i da plaća država.
Ali koga to briga da radnici plaču, tko je zabrinut nad sudbinom mladog čovjeka gdje su muž i žena u jednoj te istoj firmi dobili otkaz, pa mi moramo imati fleksibilno tržište jer inače će gospodarstvo propasti, mi moramo radnike otpuštati kada tko i kako poželi jer će tek onda biti konkurentan. A gdje je dobit, koliko se toga ulagalo, koliko se toga vraćalo radnicima, pa imate ugovor na određeno vrijeme kaj vas briga.
IVAN JARNJAK:
Zahvaljujem. Replika uvaženi zastupnik Silvano Hrelja.
SILVANO HRELJA:
Uvaženi kolega Lesar, čini mi se u želji da puno toga kažete o ovom Zakonu, a imate očito što i reći čini mi se da ste propustili naglasiti jednu važnu činjenicu a to je da je neplaćeni rad zapravo karcinom Hrvatskog društva koji prijeti svojim metastaziranjem.
Obzirom na odnos umirovljenika i radnika, jer osim što je radnik oštećen i država je oštećena jer ne može davati novac u razvoj nego mora zbog nedostatka novaca koji se uplaćuju u doprinos alimentirati mirovine iz ostalih poreznih prihoda koji bi mogli biti namijenjene u zdravstvo, obrazovanje itd.
I mislim da ste zaboravili reći jednu činjenicu da većina Hrvatskih tvrtki svoj profit kažem većina, čast onim iznimkama, svoj profit ostvaruje zbog monopolističke pozicije ili stvara zbog neplaćenog ili potplaćenog rada svojih radnika a nikako svoj profit ne može zahvaliti dobroj poziciji na domaćem odnosno svjetskom tržištu. Hvala.
IVAN JARNJAK:
Hvala. Odgovor na repliku uvaženi zastupnik kolega Lesar.
DRAGUTIN LESAR:
Kolega Silvano puno sam toga rekao, tek sam počeo, jer će biti vremena puno toga. Postoji još jedan drugi apsurd, ponašanja države koja kada sazna da poslodavac ne plaća radnike onda shvati da ne plaća i mirovinske doprinose. I što radi ,kako se država brani? Radnicima taj period ne prizna u mirovinski staž osiguranja,kažu im: kada vi natjerate poslodavce da vam plati doprinose omda će vam to ući u radni staž. Dajte to vi s njim sredite.
Pa čak i kada ti dugovi dosegnu 10, 20 milijuna, ministar financija ne pokreće postupak za stečaj kroz svoje mehanizme, trpi, odgađa, čeka. I onda je poslodavac-kapitalist državni problem i moramo ga sanirati a radnici su pojedinačni problem i ostat će bez radnog staža. Kako može biti da država zna, pa čak i sklapa ugovore o prolongiranjuu tih obaveza a da se istovremeno ne pobrine za radnike barem u dijelu mirovinskog staža osiguranja.
I zamislite, ajde mladi, ali kada se to nekome desi tko ima 3, 4 godine do mirovine ili kada to sazna tek kada želi otići u mirovinu, da dvije godine unazad nije imao niti kunu plaćenog doprinosa.
IVAN JARNJAK:
Zahvaljujem. I sada je na redu replika, uvaženi zastupnik MIljenko Dorić. Izvolite.
PROF.DR.SC. MILJENKO DORIĆ:
Kolega Lesar. Spomenuli ste fleksibilno otpuštanje. Ja nemam pojma što je to, a vjerojatno niti 99% hrvatskih građana, ja ću vam navesti jedan primjer a vi mi recite je li to to. Prije 2 tjedna mi se javila jedna žena, koja radi u frizerskom salonu, gazdarica ju je zvala i rekla od sutra više ne dobivaš plaću, ali očekujem da i dalje dolaziš na posao jer budi zadovoljna i sa onim napojnicama koje dobiješ od žena kojima pereš kose. DA li to je fleksibilno otpuštanje, jer ona jest otpuštena ali može dolaziti na posao.
IVAN JARNJAK:
Zahvaljujem. Nije aktualni sat, ali molim uvaženi zastupnik Dragutin Lesar. Izvolite.
DRAGUTIN LESAR:
Kolega Dorić, ne samo u ovim uslužnim djelatnostima, na žalost takvo ponašanje ima i u proizvodnim djelatnostima. Ali sama činjenica, da to je fleksibilno otpuštanje, a taj model ponašanja prema radnicima je jedna od antirecesijskih mjera Hrvatske vlade, jer da to nije tako onda bi oni to spriječili, dakle to je jedna od antirecesijskih mjera kako Vlada Jadranke Kosor pomaže poslodavcima.
IVAN JARNJAK:
Zahvaljujem, nisam nigdje to pročitao u antirecesijskoj mjeri. Ali idemo dalje sa replikama, uvaženi zastupnik Marin Jurjević. Izvolite.
MR.SC. MARIN JURJEVIĆ:
Kolega Lesar vi ste ponovili podatak koji je jučer kolega Marić iznio da jedan sloj ljudi u Hrvatskoj zaradio oko 220 milijardi kuna, istovremeno, znamo da jedan sloj ljudi ostaje bez posla, nema za goli život, da je samo prvih 6 mjeseci ove godine 50 tisuća ljudi ostalo bez posla i to ukazuje na jednu dramatičnu raspolućenost našeg društva, jednu diskrepanciju, jedan razdor, jedan ponor između dva svijeta koja postoje u Hrvatskoj, s time da je jedan veoma mali a veoma bogat, a drugi je brojan ali sve siromašniji.
Bojim se da takav model koji čak nije na razini neoliberalnost kapitalističkog modela nego nekakve socijaldarwinističke teorije u kojoj se hoće kazati da samo najsposobniji uspijevaju a uspijevaju kao kada otvorimo novine kao što možemo vidjeti zahvaljujući vezama ponekad i kriminalu i lopovluku itd., i na one druge koji tobože padaju u dramatične ljudske situacije jer nisu sposobni na tržištu da prežive govore da nevalja model na kojem, da ne valjaju noge na kojim stoji ovo društvo i da tu nešto treba promijeniti. Radi se o pitanju i dilemi, problemu koji je zajednički, i za koji smo svi odgovorni, doduše ne u jednakoj mjeri.
IVAN JARNJAK:
Zahvaljujem. Odgovor na repliku uvaženi zastupnik Dragutin Lesar.
DRAGUTIN LESAR:
Kolega Jurjević dobro ste uočili da sam ponavljao podatak od sinoć od kolege Marića, rekao sam u zadnjih 10 godina neto dobit 222 milijarde, ali vi ste rekli „jedan sloj“. Naprosto želim pomoći i vama i svima nama, da razumiju, nije to „jedan sloj“. Hrvatska je u kapitalizam, vlasnici kapitala su kapitalisti, vlasnici rada su radnici, radnici su u gubitku, a kapitalisti su ostvarili neto dobit od 222 milijarde u 10 godina ili 22 milijarde godišnje. Ne znam zašto se i vi bojite upotrijebiti riječ kapitalist, jer dosita više ne mogu podnijeti činjenicu da velimo da smo u kapitalizmu, ali smo jedina država koja umjesto kapitalista glumimo da imamo poslodavce, i kako ono još ... aha ...poduzetnike. Vlasnici kapitala su kapitalisti, ne poduzetnnici.!.
|
|