Čudo od zakona
Datum 2011/5/11 13:09:48 | Topic: Blog
| Fonogram moje rasprave u Saboru o prijedlogu Zakona o referendumu
Dakle, kada sam pročitao ovaj prijedlog zakona prvo što sam se zapitao odakle je došlo ovo čudo od zakona. Radi se o organskom zakonu koji bi građanima ove zemlje trebao omogućiti korištenje ustavnog prava iz članka 87. Ustava i to na dva načina. Neposredna demokracija, kada građani bez utjecaja predstavničkih tijela na bilo kojoj razini donašaju odluku umjesto njih i do njega uvijek može doći na dva načina: ili referendum raspisuje vlast ili referendum zatraže građani.
Kako se do sada sve vlasti, mislim pri tome na sve Vlade, na sve predsjednike Republike i sve sazive Parlamenta, odnosila prema pravu građana na referendum? Ni o jednim ustavnim promjenama nije raspisan referendum na prijedlog predsjednika Republike, Vlade niti Sabor sam nije raspisao referendum. Drugi uvjet za raspisivanje referenduma je prijedlog zakona. Nijedan predsjednik Republike odnosno Vlada, nijedan saziv Sabora ni u jednom prijedlogu zakona u Hrvatskoj nije raspisao referendum. I treća mogućnost je neka druga pitanja iz djelokruga Sabora iliti predstavničkih tijela lokalne, regionalne samouprave. Ni takvog referenduma nije bilo.
Jedan jedini referendum koji je raspisan i proveden '91. i po odazivu i po rezultatu glasanja dokaz je da građani znaju rasuditi i ispravno odlučiti. Ja nisam uspio izbrojiti broj ustavnih promjena od '90.-te nadalje ali bilo ih je najmanje 5, 6. Broj zakona vjerojatno više od 15000. Zašto, kako to da baš nijedanput nijedna vlast, nijedna parlamentarna većina nije smatrala za potrebnim da građanima omogući izjašnjavanje o ustavnim promjenama ma kakve one bile, a bile su veoma značajne, veoma velike. I u panici pred mogućim rezultatom referenduma za ulazak u Europsku uniju ustavnim promjenama to smo tobože olabavili.
Ako vlasti ne žele referendum, ako se vlasti boje građana jer ne raspisuju referendum onda Ustav veli da ga imaju pravo zatražiti građani. Ali pod kojim uvjetima iz prijedloga ovog zakona.? Lokalni referendum: odmah da se složim s onima, a to je i ministar čini mi se najavio, ako sam ga dobro razumio, institut opoziva čelnika lokalne i regionalne samouprave mora biti reguliran posebnim zakonom i to je posebni institut. Meni je drago da je i Vlada i ministar došao na moje stavove iz 2005, 2006, 2007, 2008… godine kada sam tada u Zakonu o lokalnoj i regionalnoj samoupravi putem amandmana pokušao ugurat institut opoziva da se ne primjenjuje Zakon o referendumu nego kao poseban institut. Da li ćete napisati novi zakon ili dopuniti Zakon o lokalnoj i regionalnoj samoupravi s tim posebnim institutom sasvim je svejedno. Ali to čim prije treba i rasprava o ovom zakonu tada može biti razdvojena, a ako ne onda mora biti spojena.
Dakle, lokalni referendum da bi ga građani izazvali treba 20% potpisa birača jer to piše u Zakonu o lokalnoj samoupravi. Imaju samo 15 dana vremena da prikupe potpise. I sad pazite, organizatori prikupljanja potpisa imaju samo tri dana vremena da provjere ispravnost potpisa i u roku tri dana moraju potpise predati predstavničkom tijelu. Na kojim mjestima imaju pravo prikupljati? Ne zna se. O tome odlučuju predstavnička tijela lokalne samouprave, pa će primjerice u Zagrebu sigurno mjesto prikupljanja potpisa biti Ured gradonačelnika od 9 do 11 sati. I za to će tražiti naknadu od organizatora kao što je to bilo prošli puta gdje su neke općine i gradovi od organizatora prikupljanja potpisa za referendum tražile naplatu korištenje javne površine. Gospodine ministre, traže da se plati od 500 do 800 kuna. U ovom zakonu morate reći što su to prikladna mjesta i da jedinice lokalne samouprave to ne mogu naplaćivati jer su naplaćivale i tražili da se plaća. I napisati da to ne može biti u kabinetu gradonačelnika ili župana.
Ovaj pojam koji se sad u zakonu koristi je žvakaća guma očito namjerno ostavljena. E sada, kada organizator prikupi potpise predstavničko tijelo ima 15 dana vremena na razmišljanje da li će zatražiti provjeru. Petnaesti dan kaže da će zatražiti provjeru i to od tijela državne uprave. Kako se zove to tijelo državne uprave u ovoj državi? Jel' znamo ili ne znamo? Ako znamo upišimo ga u zakon, a ako ne onda recite mi ne znamo koje je to tijelo državne uprave. I onda predstavničko tijelo samo određuje rok tom tijelu državne uprave u koji mora izvršiti provjeru. Recimo šest mjeseci. Ako budu maksimalno pristojni dat će im 30 dana. E, kada dobije potvrdu da su svi potpisi pravovaljani onda ima rok od 30 dana da donese odluku da raspiše referendum, a on se mora održati u roku od nepoznatog broja dana od predaje potpisa tako da do dana održavanja lokalnog referenduma šest mjeseci.
Referendum koji se ne održi u primjerenom roku od 90 dana nema smisla i sve rokove koje ste naštelali u ovom zakonu je sprječavanje održavanja referenduma na zahtjev građana. Ovo su bezobrazno rastezljivi rokovi, nejasni termini, nejasni izrazi da bi se moglo arbitrirati u toku samog postupka. Sve što je iznad 90 dana je pokušaj Vlade ili ako takav zakon bude usvojen da se zabrani referendum na zahtjev građana na lokalnom nivou. Kada je državni referendum u pitanju 10% je ustavna kategorija, 30 dana produženje roka pozdravljam, ali gdje će građani moći potpisivati zahtjev za raspisivanje referenduma? Gdje odrede predstavnička tijela lokalne samouprave. Jedno mjesto u Zagrebu i recimo jedno mjesto za cijelu Rijeku i Primorsko-goransku županiju? Ne možete u zakonu stavljati tako nedefinirane izraze i mjesto, uz naplatu naravno i to će naplaćivati kao neki gradonačelnici koji ovdje u dvorani sjede, koji su tražili da se to plati kada su dobili zahtjev za izdavanje dozvole za korištenje javne površine na kojoj je bio postavljeni štand na koji su građani tražili referendum.
I onda organizator prikupi 500000 potpisa i ima tri dana da provjeri ispravnost potpisa, tri dana!!! Ali Sabor ima 30 dana vremena da razmišlja hoće li tražiti autentičnost potpisa i provjeru, pa kad odluči da hoće sam određuje rok policiji ili ne znam kome. Ako bude minimalno pristojan odredit će 60 dana. Pa onda ima 30 dana , nakon što dobije rezultate, razmišljati hoće li se obratiti Ustavnom sudu. Onda Ustavni sud ima 30 dana vremena da veli što on o tome misli. I nakon što Sabor od Ustavnog suda dobije mišljenje ima rok od 120 dana da raspiše referendum od dana završetka akcije do dana održavanja referenduma minimalno 8 do 12 mjeseci po slovu ovog zakona. I koji je smisao toga referenduma? Nakon 12 mjeseci ? Uz podsjećanje na još grozomorniju situaciju, da u temi i u pitanju pa čak i prijedlog zakona u kojem je prikupljeno dovoljni broj potpisa, ali se igra ova fiškalska igra sa rokovima, Sabor može usvojiti taj zakon koji je sporan za građane. Jer niste prihvatili niti u Ustavu, niti u ovom zakonu odredbu koju sam tada predlagao i ponavljam: kada je u pitanju zakon i odluka predstavničkog tijela a o čemu traje akcija prikupljanje potpisa i proceduralne radnje koje trebaju završiti, predstavničko tijelo i Sabor ne može odlučivati. Jer inače nema smisla pravo građana da traži referendum o prijedlogu zakona, a da ga Sabor može u međuvremenu usvojiti ili u pitanju od značaja za grad ili županiju da predstavničko tijelo u toku akcije može odluku donijeti.
I završavam ponovnim upozorenjem. Hrvatska je jedina država i bit će jedina članica Europske unije u kojoj je Ustavni sud sa svojim pravorijekom na kraju postupka, kada sve obavite ove radnje, a u Hrvatskoj po ovom zakonu nikad nitko neće moći zatražiti referendum, onda je na kraju Ustavni sud koji veli da recimo ne postoje pretpostavke za održavanje referenduma. U civiliziranim državama organizator prvo ide na Ustavni sud sa referendumskim pitanjem. On daje odgovor i kada Ustavni sud na početku potvrdi referendumsko pitanje nitko ga više ne može zaustaviti. Toliko o demokraciji recimo u Europskoj uniji.
|
|