Kako je nastao pakt SFA?


Lokalni izbori u Hrvatskoj održaiti će se treće nedjelje u svibnju mjesecu iduće godine.
Građani hrvatske po prvi će puta neposredno birati svoje opčinske načelnike, gradonačelnike i župane. S obzirom da je teško očekivati da će kandidati u provm krugu osvojiti više od 50% glasova birača izašlih na izbore, nakon 14 dana u drugom izbornom krugu pasti će konačna odluka o tome tko će voditi koju općinu, grad ili županiju.
Ovaj , neposredni model izbora sve stranke koje samostalno ne mogu računati na pobjedu, tjera u PREDIZBORNE koalicije. A upravo te predizborne koalicije dovesti će do stvaranja dva strančka i trećeg, nezavisnog bloka.

Kada sam u svom dnevniku pisao o aktivnostima zastupnica i zastupnika 6. saziva Hrvatskog sabora kroz prezentaciju broja javljanja za riječ, duljine trajanja rasprava i broj postavljenih pitanja, uz napomenu da je to SAMO JEDAN OD MOGUČIH kriterija vrednovanja nečijeg rada u parlamentu, najavio sam i mogućnost da napravim analizu ZAKONODAVNIH INCIJATIV zastupnica i zastupnika.

Uz ogromnu pomoć volontera koji mi pomaže u parlamentarnom radu (program volonitaranja studenata u Saboru od GONGA-a preuzeo je Sabor) Mišea, napravili smo i tu analizu.

Veoma živa rasprava o mogućim članovima Povjerenstva za spiječavanje sukoba interesa koji će biti izabrani iz „redova javnih uglednih osoba“ a pogotovo nagađanje o novom predsjedniku, vođena u lipnju mjesecu najprije u saborskim kuloarima a kasnije i u samoj sabornici bila je povod moga ponovnog pažljivog isčitavanja Zakona.
Pogotovo zato što se broj članova Povjerenstva sa sedam povečao na jedanaest.
Analizirajući Zakon uočio sam jednu nelogičnost: odredbe zakona NE odnose se na pet od jedanaest članova Povjerenstva.
Naime, u Povjerestvu sjedi šest članova iz redova zastupnika ( koji su obuhvaćeni primjenom Zakona) i pet iz „redova janih uglednih osoba“ ( koji NISU obuhvaćeni primjenom Zakona).

Umro je Anđelko Erceg. Osnivač i urednik „Makarske kronike“.
Upoznao sam ga početkom 1989. u redakciji tadašnjih „Radničkih novina“.
Od toga prvog susreta pa do njegovog preranog odlaska bili smo prijatelji.
Kada sam jutros na portalima vidio tu vijest, najprije pomislih „ Pa ne valjada on. To je neki drugi Anđelko“. Čuli smo se prije mjesec dana. Pozvao me da svakako ljetos posjetim njegove Tučepe i redakciju „Makarske kronike“ na koju je bio tako ponosan. Nije mi ni spomenuo da je bolestan. Ni sada ni prošle jeseni kada me posjetio u Saboru. O sebi zapravo nikada ni nije puno govorio.

Tim riječima Ivan Jarnjak, potpredsjednik Hrvatskog sabora najavljuje novog govornika u saborskoj raspravi.
Oni koji redovito prate prijenose sjednica Sabora, a takovih je po podacima HTV-a ispod 2 % već su navikli i na ono „idemo dalje“ i na „uvaženi“. Što pak se gledanosti prijenosa sjednica tiće ili je ona daleko veća ili ja uvijek nabasam samo na onih 2 % koji redovito prate sjednice. Ispada da više ljudi Sabor prati putem interneta nego putem HTV-a. Ovo umanjivanje gledanosti prijenosa sjednica vrh HTV-a kontinuirano radi kako bi dobili opravdanje za ukidanje prijenosa.
Vjerujem da će gledanost sjednica porasti nakon što je Saborska TV uvrštena i na Max TV na kanalu 707.

Da su inspektori Gospodarske inspekcije bili na godišnjem odmoru i da nisu tako savjesno primjenivali novi Zakon o trgovini i samo par dana nakon njegovog stupannja na snagu nisu pozatvarali nekoliko zagrebačkih pekara, Sanader ne bi trebao s godišnjeg odmora naređivati Polančecu da pripremi uredbu o izmjeni zakona.
Podsjećam, Zakonom o trgovini regulirano je do u detalje i radno vrijeme trgovina. I to na zahtjev sindikata. Uz veliku pomoć Kaptola.

Uzaludna su bila sva upozorenja izrečena u Saboru da takav pristup nije dobar.
Zatvaranje trgovina u 21 sat radnim danom dovelo je do „pobune“ gradonačelnika iz „turističke Hrvatske“ a izgleda da je i Hrvatska udruga poslodavaca bila pod velikim pritiskom svojih članova. Doista mi nije jasno gdje su bili i što su radili ti isti gradonačelnici u trenutku parlamentarne procedure donošenja zakona? Ni Udruga gradova, ni Udruga općina, ni Zajednica županija nije reagirala na sada sporne im odredbe. To što je šutio ivica Klem, predsjednik Udruge općina razumijem, jer on je član HDZ-a. Ali šutio je i Vojko Obersnel, predsjednik Udruge gradova. A Zajednica županija? Ona još uvjek šuti. Jer nema predsjednika!!! Na web stranicama Zajednice piše da im je predsjednik Damir Bajs. Valjda je bio dok je bio župana. Ali sada je on ministar. Vjerojatno nitko u Zajednici nije ni primjetio da im je predsjednik ministar. Toliko je samozatajan.

Veoma je interesantna i izjava Damira Kuštraka, čelnika HUP-a koji je otprilike rekao ovo: radno vrijeme ne smije biti predmet Zakona o trgovini a ako se radi o pravima radnika, treba mjenjtai Zakon o radu. I nakon te izjave na sjednici GSV-a dao glas „ZA“ suglasnost Vladi da uredbom mijenja Zakon o trgovini.

Hoće li ikad itko pitato zašto općine plaćaju članarinu Udruzi općina? Zašto gradovi plaćaju članarinu Udruzi gradova? Zašto županije plaćaju članarinu Zajednici županija?
Zašto poslodavci plaćaju članarinu HUP-u?

Nekoliko dana nakon javne galame i najave da će „Vlada doktora Sanadera“ uredbom izmjeniti Zakon o trgovini, gospođa Jadranka Kosor izjavila je da ne vidi ništa loše u promjeni zakona ako je on pokazao da nije u skladu s životnom praksom.. Šteta što potpredsjednica Vlade nije bila u Saboru u vrijeme rasprave ili bar naknadno prolistala fonogram rasprave.
A i sama činjenica da Vlada svojom uredbom mijenja zakon koji je donio Sabor na prijedlog te iste Vlade, za Kosoricu je „ tak normalna stvar“.

Najveći zagovornici zakonskog reguliranja radnog vremena trgovina bili su sindikati. Tu sindikalnu grupaciju predvode Dragica Mišeljić (Sindikat trgovine-član SSSH), Ana Knežević (SSSH) i Krešimir Sever (NHS).
Gospodina Severa razumijem, on predvodi sindikalnu organizaciju demokršćanske orjentacije i njegova bliskost s Kaptolom ne treba biti sporna, čudna ili se promatrati s negativnog aspekta. NHS je u Hrvatskoj ono što je u Italiji CISL, u Francuskoj CFTC, u Njemačkoj DAG, u Belgiji CSC ili u Nizozemskoj CNV.
Nikako pak mi nisu jasni stavovi SSSH koji se predstavlja kao sindikalna organizacija socijaldemokratske orjentacije. Uzori bi im trebali biti njemački DGB, austrijski OGB, talijanski CIGL ili fransucki CFDT . A oni nikada zakon ne bi stavili ispred kolektivnog ugovora.
Tarifna autonomija i tarifna sposobnost ( sposobnost zaključivanja kolektivnih ugovora) najveće su vrijednosti i najjaće oružje sindikalnog pokreta.
Svako zagovaranje zakonodavnog rješenja ispred kolektivnog ugovora pokazuje tarifnu nesposobnost sindikata. To je kapitulacija! Nakon toga mora slijediti stečaj.

U toku donošenja Zakona o trgovini imao sam brojne razgovore sa sindikatima. I razmjenili smo brojne argumente. Zadnje upozorenje koje sam im dao glasilo je otprilike ovako: budite oprezni, što vam država zakonom dade, zakonom vam može i uzeti!
I uzela im je. I uzeti će im još podosta toga. Naprosto ne vjerujem da nisu znali da u Hrvatskoj postoji zakonsko ovlaštenje Vlade da u vremenu nezasjedanja Sabora svojim uredbama može mjenjati zakone. I da te uredbe ostaju na snazi do godine dana.
Naravno da sam glasao protiv Zakona o trgovini.

Ova zbrka s primjenom zakona i donošenje vladine uredbe ipak je rodila jednom korisnom stvari. Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata (HUS) u izjavi koju sam našao ovdje
http://www.totalportal.hr/article.php?article_id=220985
ponudio je i drukčije rješenje. Umjesto zakona on priziva da se rad trgovina noću, nedjeljama i blagdanima regulira kolektivnim ugovorom. Preciznije, da nedjeljama mogu raditi samo oni koji to imaju utvrđeno kolektivnim ugovorom. Naravno da se tim kolektivnim ugovorom utvrđuje i iznos povečanja plaće za taj rad, ograničenje broja nedjelja u kalendasrkoj godini u kojima određeni radnik može raditi, dan tjednog odmora umjesto nedjelje, obavezno vođenje evidencije prisutnosti na radu .... Naravno da takovo rješenje traži i dopunu Zakona o radu.

Gospodin Matijašević prešutio je informaciju od koga je dobio sličan prijedlog. Vjerojatno iz pragmatičnih razloga, nadajući se da prešučivanjem autora ideje postoji veća šansa da ona bude na kraju i usvojena. Klasičan primjer „višeg interesa“.
Zbog toga „višeg interesa“ ni ja neću otkriti ime autora.

Da se ne radi o onaknadnoj pameti možete se uvjeriti i ovdje:

http://www.lesar.info/modules/news/article.php?storyid=35

A kako to izgleda operativno ovdje:

http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=8413


Ozrenu držim palčeve. A gdje je Đurđa Adlešić? Zar ona o ovoj temi nema što reči?
Ili se odrekla svojih „čvrstih i principjelnih liberalnih stavova“ iz prošlog mandata Sabora?

Nek sam vrag zna zašto ali u proteklih nekoliko dana imao sam probleme s prijemom e-mail poruka.
Nakon cijelog prijepodneva, svih mogučih kontrola i asistencija službe T-coma ustanovio sam da je većina vaših poruka bila vraćana jer mi je inbox bio prepun a meni pak je pokazivalo da nema novih poruka. Naravno da sam na kraju otkrio grešku u mom računalo.
Da skratim: da bi sredio stvar morao sam sa servera obrisati svih 128 nepročitanih poruka
Ako ste mi dakle ovih dana slali e-mail poruku ( čini mi se da je prekid nastupio u nedjelju prijepodne) a ja nisam odgovorio, ponovite poruku jer je ona sigurno u onih 128 nepročitanih a izbrisanih. Ovo se odnosi i na one poruke koje su slane putem kontakta na www.lesar.info


Posebno molim da mi se ponovno javi ONA ili On koja je tražila ili tražio „Bil sam pri Muri, bil sam pri Dravi“.

Siguran sam da u proteklih osamnaest godina ni o jednom pjevaču ili estradnom umjetniku ako vam je tako draže, u Hrvatskoj nije toliko toga rečeno ni napisano kao o Marko Perkoviću.
U posljednjih dva tjedna on je nezaobilazna tema svih medija. Ali ne u emisijama ili na stranicama show-biza . On je postao politička pojava, kako to u sobotu (2.kolovoza) piše Mladenka Šarić u „Večernjaku“ o kojoj bi se, da su danas izbori morali izjašnjavati svi političari.
Gostujuću u „Piramidi“ prije dva mjeseca čak sam dva puta morao komentirati Perkovića.
Priznao sam da ga ne slušam, da on osobno očito nije problem ali jeste problem folklor koji se oko njega vrti. I pozvao ga da prekine svaki koncert na kojem će crnokošuljaši s ustaškim znakovima dizati desnicu.
>> Pročitajte cijeli tekst..

Kada sam već bio siguran da je iz Banskih dvora došla nenadmašiva glupost u izjavi „vlada nije zadovoljna Zakonom o suzbijanju nereda pa će tražiti njegovo strožu primjenu“
(http://drlesar.bloger.hr/post/karika- ... rdja-adlesic-/920456.aspx)
gledajući, slušajući i čitajući izvještaje sa sjednice Vlade RH koja je održana 31. srpnja, pao sam u depresiju.
Gotovo svi mediji u svojim izvještajima citiraju Sanadera kada je naciji objašnjavao što su to (trgovačke) marže i poticaji poljoprivredi te njihovu vezu s cijenama u maloprodaji.
Sjetih se svojih profesora i profesorica koji su me očito bezuspješno 5 godina pokušavali naučiti što je to marža, kako se određuje, obračunava i kakav utjecaj ima na konačno cijenu.
Sada mi je jasno i zašto svi HDZ-ovci Sanadera moraju oslovljavati s „Doktor (ili doktor?) Ivo Sanader“. >> Pročitajte cijeli tekst..

Koliko ste puta do sada čuli (pročitali) izjavu nekog političara kako „moramo jačati našu lokalnu upravu i samoupravu“? Koliko puta i novinari pišu o „lokalnoj upravi i samoupravi“?
Nauporniji su na HTV-u, gotovo da nema političke ili informativne emisije a da oni lokalno ne UPRAVLJAJU i samoupravljaju.
Odakle je u naš politički i javni govor ušla ta kovanica o lokalnoj upravi i samoupravi koja znači isto kao da kažete da ste jeftino kupili drveno željezo.
Možda bi bolje bilo pitati se kada , zbog koga ili čega i kako je to napravljeno. >> Pročitajte cijeli tekst..