U proteklih mjesec dana stanje sigurnosti na našim cestama bila je predmet javnog interesa iz dva razloga. Prvo su u javnost došli (neslužbeni) podaci da unatoč uvođenja alkoholne prohibicije na hrvatskim cestama broj nesreća, lakše i teže povrijeđenih te poginulih nije smanjen u odnosu na vrijeme prije toga. Drugi pak je povod ovoj temi bila vijest da su na nekoj žderačini Sanader i Čehok razgovarali (ili pregovarali) o ukidanju prohibicije ili toliko nepopularnih 0,0 promila.

Prisjećam se saborske rasprave o izmjenama zakona o sigurnosti u prometu na cestama. Broj „raspravljaća“ rekordan, argumenti „za“ i „protiv“ 0.0 promila od ozbiljnih do onih „kak je pri nas vu Zagorju 0.5 vu zraku“.
U toj promilskoj raspravi gotovo da je bilo nemoguće nametnuti temu rasprave a još teže nagovoriti predstavnika Vlade ili saborske većine da prihvati amandmane koji su se odnosili na odgovornost za sigurnost prometa onih koji ceste projektiraju, izgrađuju, održavaju i postavljaju signalizaciju.

U pripremi svoje rasprave i amandmana razgovarao sam i s prof. dr. Ivanom Dadićem s Fakulteta prometnih znanosti i Instituta za prometa i veza u Zagrebu. Prvo što mi je rekao je bilo je to da su u 90% slučajeva uzroci prometnih nesreća na opasnim mjestima ili „crnim točkama“ krive ceste a ne vozaći. Tu tvrdnju ilustrirao mi je i s podacima o 8 „crnih točaka“ prije i poslije rekonstrukcija ili promjene signalizacije koja su učinjena po njihovim projektima. Broj nesreća na tim točkama je smanjen za 80%.

Metodu kojom se koriste u analiziranju stanje na prometnicama, posebno na kritičnim točkama nazvao je „georeferencirani prikaz prometnog okruženja“.
Za razliku od projektanata koji rješenja za izvođenja raskršća, mostova, nadvožnjaka i zavoja crtaju i gledaju iz „ptičje perpektive“ georeferencirani prikaz okruženja izvodi se iz perpektive onoga što vozač vidi iz vozila u vožnji ispred ili oko sebe.

Ako se dobrom prisjećam službeni (MUP-ovih) podataka 89% uzročnika prometnih nesreća su vozaći ili drugi sudionici prometa, 7% tehnička neispravnost vozila a ostatak otpada na „ostalo“. Primjerice, nije poštivao pravo prvenstva, neoprezno se uključio u promet, vožnju nije prilagodio uvjetima na putu, vozio pod utjecajem alkohola, nije uzeo dovoljni razmak... samo je dio grijehova vozaća.

Jeste li ikada pročitali da je do nesreće došlo zbog krive ili loše signalizacije, zbog oštećenja kolnika, neuređenih bankina, nepreglednosti na ulazu ili izlazu iz zavoja ili zbog toga što policija nije za promet zatvorila cestu na kojoj ne postoji ni minimum uvjeta za siguran promet? Nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti! Tako policija konstatira razlog prometne nesreće.

Preveliko fokusiranje na propuste ili pogreške vozaća a potpuni izostanka odgovornosti onih koji ceste projektiraju, grade, održavaju i postavljaju signalizaciju osnovni je hrvatski problem sigurnosti na cestama.

Očekujem da će već početkom godine Sanader u Sabor poslati zakon na „popravni“. Zbog izbora i 0,0 promila. Može li se ovaj puta uspjeti otvoriti rasprava i o odgovornosti naših cestara i projektanata?