Sindikat trgovine je ovih dana uputio apel svim vlasnicima trgovina i trgovačkim lancima da zatvore vrata na Uskrs, najveći kršćanski blagdan. Legitiman i hvale vrijedan apel. Sindikat brine za svoje članove i želi im omogućiti da Uskrs proslave, kako Bog zapovijeda, u krugu svojih obitelji, sa svojim najmilijima, relaksirano i odmorno, onako kako doliči.

Vlasnici trgovina i trgovački lanci odgovaraju po novinama šaroliko. Neki su prihvatili apel i kažu da neće raditi niti na Uskrs niti na uskrsni ponedjeljak (koji je i inače praznik). Neki smišljaju sustave skraćenog radnog vremena, pa će kasnije početi raditi i ranije zatvoriti trgovine. Ili samo jedno od toga. Treći ne odgovaraju i još smišljaju što napraviti. Kao, iznenađeni su.

A isti sindikat već dulje vrijeme provodi akciju da se zakonskom regulativom zabrani rad nedjeljom kao takav (Uskrs je uvijek nedjeljom, pa je ovaj apel sindikata samo još jedan specifični slučaj opće situacije kojom se bave). Ta je akcija (zabrane rada nedjeljom) prije svega usmjerena na nas, saborske zastupnike i na Vladu. Vlada treba predložiti zakonsku zabranu rada nedjeljom, a saborski zastupnici trebaju takvu zabranu izglasati. I ta je vrsta lobiranja sasvim legalna i potpuno legitimna. Sindikat pokušava utjecati na vlast da bi zaštitio interese i prava svojih članova. Tako se to radi.

U akciji donošenja zakonske zabrane rada nedjeljom sindikatu se zdušno priključila i katolička crkva. Ili je istina da se sindikat pridružio nastojanjima crkve da se zabrani rad nedjeljom, svejedno. Zapravo, nije svejedno ali isti je rezultat. Dakle, crkva (odnosno njena hijerarhija, koja saobraća sa javnošću i iznosi generalne stavove) podupire zabranu rada nedjeljom. Razlozi crkve religiozne su naravi (jer je nedjelja dan kad se treba posvetiti Bogu i svojim bližnjima, a ne zarađivanju novca), ali i kulturološke naravi (tradicija neradne nedjelje dio je ne samo religioznog nego i nacionalnog identiteta).

Crkva, isto kao i sindikat, lobira kod vlasti i apelira na vlast da se donese propis (svjetovnog karaktera, dakle – zakon) kojim će se ispuniti njena religijska traženja. I to je legitimno, crkva ima pravo tako nešto tražiti.

U slučaju Uskrsa nas se dvojica, eto, pridružujemo apelu sindikata. Apeliramo na vlasnike trgovina i trgovačke lance da ne rade ovu nedjelju, da poštuju svetost Uskrsa, a da vrata svojih trgovina ostave zatvorenima i na uskrsni ponedjeljak. Toliko, što se nas tiče. Iskreno podupiremo zahtjeve sindikata trgovine.

Istovremeno, apeliramo na vrh katoličke crkve da i sam svojim stavom pokaže vjerodostojnost i sklonost da se poštuju radnička (i vjernička) prava. Naime, crkva je u traženju zabrane rada nedjeljom predlagala i organiziranje referenduma po tom pitanju. Hic Rodos, hic salta!

Ovo je prava prilika da se na referendumski način provjere stavovi građana Hrvatske, posebice vjernika. Bilo bi dobro, a to i predlažemo čelnicima katoličke crkve, ali i vjernicima svih drugih vjeroispovijesti u Hrvatskoj, da od svojih vjernika zatraže da se na Uskrs i na uskrsni ponedjeljak suzdrže od kupovine i uopće ne ulaze niti u one dućane koji budu otvoreni i čiji će vlasnici ignorirati zahtjev sindikata trgovine. Pa neka vjernici pokažu da zaista poštuju i vjerske blagdane i riječ crkve. I neka dućani budu prazni, a gazde koji su ih na te dane otvorili neka se srame!

Ako takav referendum kroz neodlazak u dućane uspije, obvezujemo se pokrenuti (ili podržati, svejedno) zakonsku inicijativu za potpunu zabranu rada nedjeljom. No, ako glasa crkve ne bude, ili ako se vjernici tom glasu ne odazovu, onda su daljnje priče o zabranama neuvjerljive, isto kao i oni koji si na njima grade popularnost.

Ovaj sam tekst pripremio sa kolegom Nikolom Vuljanićem.