Kada drugi govore o nama ,Međimurcima, obično nas časte pridjevima: vrijedni, radišni, marljivi, bogati. O Međimurju pak govore kao o „Maloj Švicarskoj“. Iza toga je i normalno da svaki zahtjev da državnom pomoći koji u Zagreb dolazi iz Međimurja dočekuju pitanjem: „Pa što vi hoćete, sve imate, najbogatija ste regija.“

Da, imamo jer smo to sve sami izgradili, napravili. A k tome smo i najredovitiji platiše poreza, doprinosa, naknada...
A prosječne plaće več više od dvadeset godina najniže su u Hrvatskoj i zaostaju za 35 posto.

I doista, iz kojih su to razloga plaće u Međimurju najniže u Hrvatskoj?
Neki tvrde da je to zbog strukture gospodarstva, niskoakomulativne djelatnosti poput tekstila, obuće, graditeljstva, trgovine...
Drugi se drznu govoriti da je to zbog utaje poreza, kao službeno se isplačuje mala plaća a onda „ispod stola“ razlika.
Treći pak razloge niskim plaćama vide u obrazovnoj strukturi stanovništva.
A kakova je ona? I zbog ove rasprave ali i zbog osobne znatiželje izvršio sam usporedbu obrazovne strukture stanovništva Međimurja i Hrvatske. Evo rezultata.




Moram priznati da su me rezultati šokirali. Gotovo 17% Međimuraca starijih od 15 godina nije završilo osnovnu školu, njih 30% ima završenu samo osnovnu školu ili 46,7% bez srednjeg obrazovanja. Gotovo svaki drugi Međimurac/ka stariji/a od 15 godina je bez srednje škole. U Hrvatskoj je taj postotak 37,4.
Nadalje, sa završenim višim ili visokim obrazovanjem svega je 6,4% Međimuraca/ki dok je za Hrvatsku taj postotak 11,8.

Želim vjerovati da se situacija poslije 2001. promjenila. Nabolje, dakako.
I ovi podaci ukazuju koliko je značajno stipendiranje studenata koje su u posljednjih par godina počele provoditi naše općine, gradovi i županija. Srazmjerno, u Međimurju danas lokalna samouprava dodjeljuje najveći broj stipendija. I to je dobro. Ali nije dovoljno.
Međimurju je hitno potrebno osnivanje fakulteta. I taj pritisak mora biti usmjeren prema Zagrebačkom sveučilištu. Otvaranjem mogućnosti studitranja doma ne samo da se smanjuju troškovi za studente nego se povečava i broj zainteresiranih. I snažno se moramo oduprijeti „elitistima“ koji zagovaraju pravo elitističkih fakulteta samo u velikim gradovima.