Posebnu pozornost pak zaslužuju izjave vodećih HDZ-ovaca Međimurja, Pleše i Ivkovića.
Gospoda su izjavili da nama Međimurcima mora biti na ponos što smo u regiji s bogatim Zagrebom!? I dodali kako „neki“ ovu temu politiziraju.
Dakle, Ivković i Pleša su ponosni što će Međimurje godišnje gubiti 220 milijuna kuna!!!
Doista, ova izjava ne spada ni u politiku ni u politiknastvo. Ona spada u patologiju.
Mjesecima su Međimurke i Međimurce plašili s Čačićem. Kao, on želi biti gubernator Međimurja, on želi od Varaždina napraviti sjedište regije, on želi Međimurje kao „drugorazrednu“ županiju.
Sada su valjda zadovolnji. Gubernator Međimurja biti će Bandić. A sjedište regije u Zagrebu.
U bogatom Zagrebu. To će nama u Međimurju puno značiti.
O odluci Državnog zavoda za statistiku (DZS) kojom je Hrvatska podjeljena u tri (statističke) regije (NKPJS = nacionalna ksasifikacija prostornih jedinica za statistiku) kao opasnoj podvali već sam pisao.
Po toj odluci, Hrvatska je podjeljena u tri regije: Panonska, Jadranska i Sjeverozapadna.
U sjeverozapadnu uz Grad Zagreb uvrštene se i Međimurska, Varaždinska, Krapinsko-zagorska, Koprivničko-križevačka i Zagrebačka županija.
I dok u Panonskoj i Jadranskoj regiji ova odluka nije ni primjećena, u Sjeverozapadnoj regiji nastala je prava pobuna. Svih pet županija usprotivile su se ustroju u kojem su u zajedničkoj regiji s Zagrebom. Ako se radi samo o statističkim regijama čemu ova pobuna?
Formalno gledano doista se radi o statističkim regijama. No, problem započinje ulaskom Hrvatske u EU. Države-članice EU ostvaruju prava na sredstva iz takozvanih strukturalnih fondova čija se visina, namjena i prava korištenja ne raspoređuje središnjoj državi nego regijama. Prema njihovim standardima, regije moraju imati najmanje 800.000 a najviše 3 milijuna stanovnika. Članice EU ostvaruju prava na sredstva strukturalnih fondova prema tri osnovna kriterija-namjena.
Prvi kriterij je „regionalna razvijenost“. Prema ovom kriteriju pravo na sredstva ostvaruju regije čiji je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika prema kupovnoj moći (GDP per capita PPS) MANJI od:
a) 75% GDP-a per capita PPS 27 članica EU (EU 27) za namjene društvenog standarda
b) 90% GDP-a per capita PPS EU 27 za ostale namjene
Pod pretpostavkom ulaska Hrvatske u članstvo EU 2009. prva godina prava korištenja tih fondova bila bi 2010. a Hrvatskim regijama bilo bi na raspolaganju oko 900 milijuna eura godišnje.
Drugi kriterij je „regionalna konkurentonst i zapošljavanje“. Hrvastkoj kao članici EU bilo bi na raspolaganju 141 milijun eura godišnje s time da kod ovih sredstava Vlada ima pravo odluke o raspodjeli.
Treći kriterij je „regionalna pogranična suradnja“. Za ova sredstva natječu se regije s zajedničkim programima pogranične suradnje. Hrvatska bi mogla računati na 60 milijuna eura godišnje.
Dakle, Hrvatska bi mogla koristi oko 1,2 milijarde eura godišnje ili oko 260 eura po stanovniku. Naravno, radi se o bespovratnim sredstvima, ne o kreditima.
Sada se opet pitate čemu pobuna sjevera? Zašto ovih pet županija ne želi biti u zajedničkoj regiji s gradom Zagrebom?
Zato što je GDP per capita PPS Zagreba tri puta veći od njihovoga i već sada je blizu 70% prosječnog GDP-a EU 27. Zato što će i u predstojećim godinama GDP Zagreba rasti daleko brže od GDP-a ovih županija i tako će umjetno povečati njihov GDP. A kada GDP per capita PPS Sjeverozapadne regije dosegne 75% GDP-a PPS EU 27 ta regija više nema pravo na sredstva po kriteriju br.1 (regionalna razvijenost). A prema ocjeni stručnjaka to se može dogoditi već 2013.
Za Međimurje to znači da će godišnje gubiti oko 30 milijuna eura. Ili 220 milijuna kuna. Ili još jasnije: DVA GODIŠNJA proračuna županije.
I zar to nije dovoljan razlog da Županijska skupština Međimurske županije raspiše referendum o ovoj odluci Državnog zavoda za statistiku?
Kako na kritike odgovaraju vladajući HDZ-ovci?
Nismo mogli drugačije, to je bio zahtjev EUROSTATA (Europskog statističkog ureda).
Laž, podjela države u regije je dio pregovaračkog procesa.
Zagreb ne može biti zasebna regija jer nema 800.000 stanovnika.
Laž. Zagreb danas ima oko 900.000 stanovnika. Istina, po popisu iz 2001. imao je 779.000 tisuća ali je prema evidenciji stanovništva lako dokazivo da danas ima oko 900.000.
Uostalom, čak 13 glavnih gradova zemalja-članica EU su posebne regije od kojih njih nekoliko nema 800.000 stanovnika. (Bratislava npr.)
Prava na sredstva ovise o kvaliteti programa.
Strašno velika laž. Kada regija ostvari GDP per capita VEĆI od 75% GDP-a per capita EU 27 NEMA pravo na sredstva bez obzira na kvalitetu programa.
Posebnu pozornost pak zaslužuju izjave vodećih HDZ-ovaca Međimurja, Pleše i Ivkovića.
Gospoda su izjavili da nama Međimurcima mora biti na ponos što smo u regiji s bogatim Zagrebom!? I dodali kako „neki“ ovu temu politiziraju.
Dakle, Ivković i Pleša su ponosni što će Međimurje godišnje gubiti 220 milijuna kuna!!!
Doista, ova izjava ne spada ni u politiku ni u politiknastvo. Ona spada u patologiju.
Mjesecima su Međimurke i Međimurce plašili s Čačićem. Kao, on želi biti gubernator Međimurja, on želi od Varaždina napraviti sjedište regije, on želi Međimurje kao „drugorazrednu“ županiju.
Sada su valjda zadovolnji. Gubernator Međimurja biti će Bandić. A sjedište regije u Zagrebu.
U bogatom Zagrebu. To će nama u Međimurju puno značiti.
Referendum !!! Županijska skupština mora raspisati referendum i omogučiti stanovnicima Međimurja da iskažu svoj politički stav o ovoj regionalnoj podjeli. O tome kako ih je birokratska odluka Zagreba lišila prava na razvoj.
P.S.
Prema posljednim podacima, GDP per capita PPS (bruto domaći proizvod po glavi stanovnika prema kupovnoj moći) za 27 država članica EU iznosi 21.503 eura (ostvaren u 2004. godini).
Pošto je prema kriteriju br.1 granica prava na sredstva strukturalnih fondova EU za regije 75% toga iznosa, to znaći da regije koje imaju GDP per capita PPS veći od 16.127 eura ne ostvaruju prava na ta sredstva.
