Izbornik
Blog : Zakonodavni tsunami ili silovanje procedure
on 2007/7/12 13:58:29 (1207 reads)

Mandat ovog saziva Sabora bliži se kraju. Još danas i sutra i završava ova 26. sjednica. Sredinom rujna će započeti, a sredinom listopada završiti posljednja sjednica.

Ova sjednica, odnosno dnevni rad i brzina rasprave i odlučivanja ući će u anale Sabora.


Sanader svaki dan saziva izvanredne sjednice Vlade a mi u Saboru brzinom svjetlosti dopunjavamo dnevni red. U toku jučerašnjeg dana (11. srpnja) Sabor je raspravio 25 prijedloga zakona koje smo primili 10. srpnja.

„Otvaram raspravu, zatvaram raspravu“
Otvaram, zatvaram, idemo dalje… otvaram, zatvaram, idemo dalje…

Oko 16 sati: „A sada dopunjujemo dnevni red s par novih točaka:

Prva… Prijedlog zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju,

Druga… Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju.“

A gdje su prijedlozi zakona? Dobiti ćete ih! A kada ćemo o njima raspravljati? Sutra! Pa što hoćete, imate 12 sati vremena!?

Odbori zasjedaju svaka dva sata. Mi u Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav moramo provesti postupak predlaganja kandidata za suce Ustavnog suda. Imamo 24 kandidata za 8 mjesta. U Odboru za informiranje i medije imaju 64 kandidata za 6 novih članova Programskog vijeća HRT-a. U Odboru za nacionalnu sigurnost imaju 13 kandidata za 7 članova Vijeća za civilni nadzor obavještajnih službi. Cjelokupnu proceduru odbori moraju završiti do večeri, a sutra je glasovanje.

Pokušavam na brzinu zbrojiti koliko love Sanader ovim zakonima od jučer i danas daje za potkupljivanje dijela biračkog tijela. Mirovine, socijalna zaštita, invalidnine, udžbenici, prijevoz, učenički domovi, dječji doplatak, udomiteljstvo… Otprilike 4 milijarde kuna na godišnjoj razini.

Tokom prijepodneva mi i SPD pokušali smo na to upozoriti predsjednika Sabora. HSS-ovac Markov se nekome za nešto ispričavao a HSP-ovac Kovačević je sebe i svoje proglasio „kičmom Sabora“. „Idemo dalje“, reče on. Sve po zapovijedi premijera. Po Ustavu Vlada odgovara Saboru. U praksi Sabor odgovara Vladi.

Ima li smisla u tome dalje sudjelovati?