Početkom 2004. u Saboru smo predložili osnivanje istražnoga povjerenstva koje je trebalo ustanoviti – ispitati način stjecanja imovine Žužula i Sanadera. Prijedlog je propao zbog povlačenja potpisa Banca, Kramarića i Lučina. Sanader mi je najprije preko posrednika (ime mu neću spominjati jer je pokojan) a onda osobno u telefonskom razgovoru ponudio dogovor: vi nemojte mene – mi nećemo Čačića. Idući dan sam o tome izvjestio javnost. Naravno da je Sanader negirao ponudu. Čačić je istražen, Sanader ne.

Nedugo zatim, čini mi se u ljeto te iste 2004. pokušao je Bechtelu namjestiti posao izgradnje auto-ceste Split – Dubrovnik (Dugopolje – Šestanovac) bez natječaja. Zatražili smo izvanrednu sjednicu Sabora. Nakon pritiska javnosti natječaj je ipak raspisan.

Onda je Žužul „poslovao“ s Imostrojem, na državni račun ali u svoju korist, tvrdili su neki.

Onda je došla Verona i sada već poznata večera za koju su on i Maček račune prikupljali 3 mjeseca.
U to vrijeme isplivala je u javnost i priča da je Vukelić u Karlovcu državnim novcem platio koaliciju s HSU-om.

I taman kada je Ivo pronašao račune za večeru netko ga upita za račune za kolekciju skupih satova. Račune ili uvozne deklaracije javnost do sada nije vidjela.

Vukelić je gospodario u splitskom Škveru iz kojeg je nestalo 6 milijuna dolara a Kalmeta je za vozača uzeo najsposobnijeg poduzetnika. Nije mi ni danas jasno zašto toga čovjeka nije kolegi Vukeliću predložio za državnog tajnika u ministarstvu gospodarstva.

Još nije razjašnjenja ni priča Glavaša kako je na saboru HDZ-a Ivo za predsjednika izabran krađom glasova.

Tri-četiri glazbenika iz HFP-a „sviraju“ u Remetincu ali tko je maestro još se nije saznalo.

A da se takove stvari nikada više ne ponove, Ivo i njegova administracija na odlasku odlučili su korupciju u Hrvatskoj sasjeći u korijenu, na samom početku. Pogledajte kako! Stvarno znaju.