Iako je za sročiti odgovor na moje zastupničko pitanje tko sve od državnih dužnosnika i ostalih službenika izvršne vlasti ima pravo na korištenje službenih poslovnih kartica te koliko novaca je za to utrošeno u 2007. godini ministru financija Ivanu Šukeru bilo potrebno gotovo mjesec dana, odgovor je u najmanju ruku manjkav. No, ako želimo biti u potpunosti iskreni, dobiveni odgovor je i protuposlovnički, a iz njega se može iščitati i da ministar Šuker ili ne zna koliko novaca su dužnosnici i službenici potrošili peglajući službene kartice ili pak, možda, te podatke, iz tko zna kojih razloga, taji.

U prvoj, protuposlovničkoj verziji Šukerovog odgovora na moje pitanje stoji kako je Odluku o uvjetima korištenja službenih osobnih automobila, mobilnih telefona, redovnih zrakoplovnih linija, poslovnih kreditnih kartica, sredstava reprezentacije te sredstava za službena putovanja donijela Račanova koalicijska Vlada još 2000. godine te da mu nisu poznati razlozi zbog kojih tadašnja Vlada tu odluku nije objavila u Narodnim novinama. No, u Odluci o kojoj je riječ izrijekom stoji da ona na snagu stupa danom donošenja, a ne objave u službenom listu Republike Hrvatske. Štoviše, Šuker u tom odgovoru ističe da Vlada HDZ-a i partnera tu odluku nije mijenjala, iako je to bila dužna jer zamjenici ministara kao takvi više ne postoje, a župani, ali ni mnogi drugi više nemaju status državnih dužnosnika. S druge strane, postavlja se pitanje jesu li državni tajnici, na koje se Odluka iz 2000. ne odnosi, koristili poslovne kreditne kartice?

Iako se Šuker u prvoj verziji svog odgovora poziva i na nalaze revizije, koja se obavlja kod svih proračunskih korisnika temeljem Zakona o državnoj reviziji, te naglašava da dosada nisu pronađene nepravilnosti, o konkretnim brojkama, koje sam ustvari tražio, nema ni slova, a kamoli brojke. Stoga se nameće zaključak da ministar Šuker tražene podatke skriva, što je samo po sebi strašno, ili ne zna koliko je novaca potrošeno „peglanjem“ kartica, što je za jednog ministra financija koji ima puno povjerenje premijera Sanadera budući da je već drugi mandat „čuvar“ državne blagajne još strašnije. Napominjem i da u drugoj, poslovničkoj verziji Šukerovog odgovora, upućenoj prvo predsjedniku Sabora Luki Bebiću koji ga potom, u skladu s Poslovnikom, proslijeđuje zastupniku koji je postavio pitanje, svih opravdanja i izmotavanja navedenih u prvoj verziji odgovora jednostavno – nema.

Budući da Odluka o uvjetima korištenja osobnih automobila, mobilnih telefona, redovnih zrakoplovnih linija, poslovnih kreditnih kartica, sredstava reprezentacije i onih za službena putovanja iz 2000. godine dosada nije bila nigdje objavljivana, ali niti mijenjana, njezinim davanjem na uvid javnosti bit će prilično jasno tko od državnih dužnosnika i službenika ima pravo na propisane beneficije. U konačnici, ipak se radi o novcu poreznih obveznika! Usporedbe radi, švedska članica Vlade dala je ostavku na svoju dužnost jer je službenom kreditnom karticom plaćala čokolade, pelene za djecu i cigarete, iako je taj novac uredno vraćala. U Hrvatskoj pak se zastupniku Hrvatskog parlamenta uskraćuju podaci o korištenju kreditnih kartica državnih dužnosnika i službenika, a o ostavkama nitko ni ne razmišlja.

S obzirom da Vlada Republike Hrvatske uporno odbija objaviti Odluku, to činim ja kako bih je učinio dostupnom javnosti, jer smatram da postoji javni interes za njen sadržaj i da građani Republike Hrvatske imaju pravo znati.