Dva događaja u proteklih nekoliko dana, ma koliko se činilo nepovezana, natjerala su me na razmišljanje. I što više o njima razmišljam, sve sam zabrinutiji.
Prvo je ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić usred Zagreba Hrvatsku optužio za etničko čišćenje. Na nekakvoj ministarskoj konferenciji Jeremić je rekao da je Hrvatska nastala na etničkom čišćenju.
Od Vuka ništa čudno ni novo, ono što me zabrinjiva je činjenica da na toj ministarskoj konferenciji nije bilo ni jednog novinara iz hrvatskih medija. Jer, da Radio televizija Srbije nije objavila tu Vukovu izjavu, mi za nju ne bi nikada ni znali. Ili pak se desilo neko drugo čudo zbog kojeg naši mediji nisu odmah prenijeli taj diplomatski ispad srbijanskog ministra. Druga stvar koja me zabrinjava jeste ta da na toj ministarskoj konferenciji nije bilo ni našeg ministra vanjskih poslova Jandrokovića. Ili je bio tamo i prečuo izjavu svoga kolege?
Zašto bi inaće tek tri dana kasnije „oštro“ napao Jeremića? I to samo pred domaćim novinarima?

Nakon Jeremića u goste nam dođe i Milorad Dodik, premijer takozvane Republike Srpske. Njega je u Zagreb pozvao Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća i čovjek koji želi postati predsjednik svih Srba u Hrvatskoj.
Iako pozvan, Tadić, predsjednik Srbije nije došao što je Dodika stavilo u poziciju glavne zvijezde Skupštine SNV-a. Doista mi nije jasno zašto je Pupovac pozvao Dodika. Koju poruku time šalje? Zašto Dodik nije predstavljen kao gost iz Bosne i Hercegovine? Zašto kao gost nije pozvan srpski predstavnik i jedan od troje članova kolektivnog predsjedništva BiH? Čime bi i Pupovac pokazao da je i za njega i za Srbe u Hrvatskoj Bosna i Hercegovina država a takozvana Republika Srpska tek oblik srpske autonomije u toj državi. Ili je pozivanjem Dodika (i ovacijama kojima je dočekan) želio poručiti upravo to čega se i ja najviše pribojavam.
Za tužbu Hrvatske protiv Srbije Pupovac kaže da je “naslijeđena stvar iz devedesetih koja opterećuje odnose Srba i Hrvata te Srbije i Hrvatske“. Obrazloženje kako ta tužba opterećuje odnose nismo uspjeli čuti. U kojoj mjeri je agresija Srbije na Hrvatsku opteretila odnose Srba i Hrvata te Srbije i Hrvatske ni od Pupovca ni od Dodika također nismo uspjeli čuti. Pupovac i njegova stranka već su petu godinu na vlasti u koaliciji sa Sanaderovim HDZ-om. Najvljuje li to Pupovac da će od Sanadera tražiti da Hrvatska povuće tužbu?
A borbu protiv „izborne getoizacije“ Srba Pupovac je obrazložio zahtjevom da se Srbi izjednače s Hrvatima ne dovodeći u pitanje tri saborska mjesta rezervirana za Srbe. Dakle postavio je zahtjev da dvostruko pravo glasa nacinalnih manjina (ili samo srpske manjine, ostalo je nejasno). Ako je doista protiv getoizacije onda je trebao zatražiti da se ukine 12. izborna jedinica. Za što bi sigurno dobio i moju potporu s time da bi ja zatražio i ukidanje 11. izborne jedinice koja je rezervirana za iseljeništvo. I doista, nije li vrijeme da već sada u Hrvatskoj otvorimo raspravu o parlamentarnim izborima 2012.? Uvjeravaju nas da će tada Hrvatska biti članica EU.
Ako je devedesetih bilo opravdano uvođenje posebnih mjesta za pripadnike nacionalnih manjina, nije li sada vrijeme da one izađu iz geta, da postanu politički Hrvati?
Uostalom, i sada u Saboru ima zastupnika koji po nacionalnosti nisu Hrvati (znam jednog iz HNS-a, jednog iz HDZ-a a siguran sam da ih ima i u SDP-u). Imaju li i oni legitimitet zastupanja prava nacionalnih manjina?

No vratimo se Dodiku. Nakon što je plakao nad sudbinom Srba u Hrvatskoj „jer je osjetio kako je Pupovcu drhtio glas govoreći o položaju Srba u Hrvatskoj“ , sve njih koji nisu zadovoljni svojim položajem u Hrvatskoj pozvao je da dosele u njegovu Republiku.
Milošević ih je onomad pozvao da dođu u Srbiju, sada ih Dodik poziva da dođu u Republiku Srpsku. Kako bi potom mogao Hrvatsku optužiti za etničko čišćenje.

Vrativši se u Banja Luku Dodik, valjda još pod dojmovima iz Zagreba, predsjedniku Republike Hrvatske poručuje kako mu je bolje da šuti jer je na čelu države koja je nastala na etničkom čišćenju. A tko zna, možda Dodik misli na etničko čišćenje koje je provedeno od strane Srbije i srpske vojske nad Hrvatima u Hrvatskoj kada su pokušavali i u Hrvtskoj stvoriti srpsku autonomiju nazvavši je SAO Krajina.
Baš me interesira hoće li se Popovac očitovati o ovoj izjavi svoga gosta.

Na skupu SNV-a vidjeh i našeg ministra vanjskih poslova Jandrokovića. Vjeratno ga je tamo poslao Sanader. Kao da se radi o vanjskopolitičkom pitanju. Zar tamo nije trebao biti član Vlade RH koji resorno pokriva nacinalne manjine?
Za sada od Jandrokovića nema javnih reakcija na ono što je čuo od Dodika. Ili opet ništa nije čuo? Onda mi je jasno zašto i Sanader šuti. Svojom šutnjom razvija dobrosusjedske odnose.

Tako nam i treba. Svatko, ali doista svatko tko god to poželi odalami nam šamarčinu a da ni sam ne zna zašto. Niti ga itko to pita. A oni bahatiji nakon šamarčine dignu i zadnju nogu i ...