Gotovo sve moje želje su se ispunile:

1. U finišu kampanje Josipović je mobilizairao svoje birače. One iz prvog kruga zadržao je budnima i pridobio još oko 600.000. „ Važno je“ Upravo to sam i sugerirao:

„Želi li Ivo Josipović pobjediti mora učiniti tri stvari. Prvo, zamoliti Milanovića da mu više ne pomaže. Drugo, mora održati budnim onih 640.000 svojih birača iz prvog kruga. I treće, mora na izbore dovući još 640.000 svojih od onih 2.500.000 koji u prvom krugu nisu glasali.
I zato, umjesto poruke „Gotovo je“, mora poručivati „Još nije gotovo“….“
(http://www.drlesar.bloger.hr/post/jos-nije-gotovo/2086979.aspx)



2. Pojačao je retoriku i jasno odgovarao na optužbe Bandića ali se nije dao uvući u blato.

3. Odaziv na izbore u drugom krugu veći je od 50 % (50,13%) što je strašno bitno za daljni razvoj demokracije i legitimitet predsjednika. Ujedno spriječava i one koji su već pripremali prijedlog promjena Ustava na način da se ukine izravan izbor predsjednika i to prepusti Sboru.

4. Pobjeda s osovjenih 60,26% glasova otklanja svaku mogućnost politikanstkih kalkulacija o demokratičnosti izbora.

5. Odaziv u mom Međimurju opet je bio iznad prosjeka Hrvatske . Čak 57,43%.

6. Josipović je u Međimurju osovjio 80,08% glasova. Jasna poruka političarima poput Bandića ali i onima koji su mu u Međimurju vodili kamapanju.

Jedan želja još ostaje: neka Josipović ostane takav kakav je; miran, staložen, racionalan ali i odrješit kada to ustreba.

A što pak se Bandića tiće samo ovo: on je bio taj koji je ove izbore proglasio referendumom. Ili mi ili oni, kopirao je Kajina. I u građanima namjerno izazivao stra. Od neke tobožnje „crvene“ Hrvatske . A zapravo je izazvao drugu vrstu straha, straha od novih podjela na „mi“ i „oni“ , biti li nebiti, stvarao je atmosferu negativne napetosti i nagovještavao „čvrstu ruku“, neku vrstu totalitarnosti.
To izazivanje straha, koje je očito bilo dio njegove taktike (da mi je samo znati koji mu je kreten u stožeru to sugerirao) natjeralo je na izbore gotovo sedam posto više birača na izbore nego u prvom krugu. I birači su se doista postavili kao da je u pitanju referedum. Za ili protiv . I bili protiv. Protiv zazivaća straha.

PS. Čak dva milijuna i dvijesto tisuća birača nije poslušalo prepuroku biskupa Katoličke crkve. U državi u kojoj je, po tvrdnji Kaptola , 90% građana – katolika, to je ogroman neposluh. Glasali su protivnu preporuke. Neizlazak na izbore proglasiše grijehom. A taj „grijeh“ počinilo je još dva milijuna i dvijesto tisuća birača. Jedva čekam novi broj „Glas koncila“ . Oprosti im Bože….