Kada smo u Saboru raspravljali o vladinim prijedlozima zamrzavanja mirovina, povečanju PDV-a za 4,5 % ( ili za 1 postotni poen) , uvođenju kriznog poreza (hdzarine) i smanjivanu plaća u javnom sektoru, predstavnicima vlade postavio sam , otprilike slijedeća pitanja:

Ako proizvodnja pada, ako se smanjuju usluge, kako mislite povečati proizvodnju smanjivanjem kupovne moći stanovništva?
Ako je, prema podacima, unazad 6 mjeseci kupovna moć prosječne plaće pala za 7 % a promet u trgovini na malo za 14% ne govori li to o tome da se kod ljudi javlja pshihološki efekat krize i da, u očekivanju još teže krize ljudi, smanjuju potrošnju i više od realnih potreba?
Neće li povečani PDV i krizni porez dodatno smanjiti potrošnju?
Jeste li projicirali mogućnost da zbog pada prometa u trgovini na malo dođe do pada proizvodnje i otpuštanja radnika a time i do toga da se efekat ovog novog poreza poništi smanjenjem prihoda proračuna s nalova poreza na dohodak?
Kako mislite „oživiti gospodarstvo“, što stalno ponavljate, ako smanjujete kupovnu moć stanovništva?
Ako je rješenje ove krize u smanjivanju potrošnje stanovništva, zašto onda večina država u Europi radi suprotno: potiče veću potrošnju i smanjuju kamate na kredite stanovništvu. A banke i firme kojima država pomaže , podržavljuju ulaskom države u vlasničke strukutre


Pogledajte post „HDZarina“ : http://drlesar.bloger.hr/post/hdzarina/1614127.aspx
Izdvajam samo ovaj dio:

„...Ovaj će porez smanjiti potrošnju građana. Ja vas podsjećam da je u prvih šest mjeseci promet u trgovini na malo pao 17%. Uz povećanje PDV-a i uvođenje ovog poreza i psihološkog efekta kojeg izazivate u narodu taj psihološki efekat u svim kriznim situacijama dovodi i do povećanja kamata, smanjenja osobne potrošnje građana, jedne nervoze u kojem prihodi države padaju.
Sada će ponovno doći do toga da će građani manje trošiti, manje kupovati, imat ćete manje prihode s naslova PDV-a i trošarina, naša proizvodnja manje će moći prodavati, zbog toga će imati veće zalihe, veće troškove i počet će ponovno val otpuštanja radnika, bit će manja porezna baza i neće biti velikog efekta već početkom ili krajem ove godine.
I naprosto ne mogu razumjeti zašto se svi ti argumenti koji se ne daju samo ovdje u Sabornici nego koji je dao i veliki broj nezavisnih ekonomskih ili poreznih stručnjaka to slušati, uvažiti i prihvatiti kao činjenicu. Jedini razlog kojega vidimo da zbog velike panike koja je nastala u Vladi se predlažu potezi koji odmah za dva tjedna moraju dovesti do novog priliva u državni proračun, ali siva ekonomija doista jeste područje za koje dva mjeseca ili dva tjedna ne možete dobiti rezultate....“

To je bilo krajem srpnja mjeseca 2009. godine.

Prije nekoliko dana cjelokupni rukovodeći tim Hrvatske udruge poslodavaca sjeo je pred novinare i pozvao Vladu da odmah PDV vrati na 22% i da odmah ukine krizni porez ili kako su ga nazvali zajedničari „porez solidarsnosti“.
Glavni argument im je bio nastavak pada prometa u trgovini na malo, pad cijena koji ugrožava rentabilsnot poduzeća, rasta unutarnjeg duga koji navodno prešao brojku od 24 milijarde kuna a to sve skupa dovodi do povečanje broja otkaza. I oni su ( Kuštrak, ako se ne varam) ustvrdili da će ovim padom prodaje biti anulirani efekti povečanog PDV-a i kriznog poreza . O sivoj ekonomiji od njih nisam čuo ni riječi. Vrana vrani oči ne kopa pa čak ako se i natječu za opstojnost.
Vlada naravno HUP-u nije javno odgovorila.
Ali, zanimljivo je i to da je ta tema, taj dramatičan apel kapitalista, koje u Hrvatskoj zovemo poslodavcima, u našim medijima „živjela“ samo jedan dan. Slučajno?

Izračunali su neki da je za otvaranje novog radnog mjesta potrebna investicija od oko 180. 000 kuna. Nadalje, od radnika koji radi i prima plaću do visine prosječne plaće, država ubere oko 40.000 kuna poreza. A za one koje dođu na burzu mora izdvojiti oko 15.000 kuna.

I što se od srpnja mjeseca promjenilo? Ništa. Pada proizvodnja, padaju cijene, pada promet u trgovini na malo, padaju plaće i broj zaposlenih. To je ono tšo su gospoda iz HUP-a nazvali deflacija.
I svi su nezadovoljni, umirovljenici, radnici, kapital... ups, poslodavci.
Jedino je naša Vlada zadovoljna. I poneki iz oporbe.