Izbornik
Blog : Čudne su pojave ti vladini dokumenti
on 2014/9/24 13:19:00 (546 reads)

Pogriješiti je ljudski, priznati pogrešku još je ljudskije i lakše oprostivo. A kada su i na kraju pojave, što volim tu riječ iz Poslovnika, pojave u pitanju, ja vidim jednu pojavu koju premijer ne vidi. Danas je hrvatski radnik jednu plaću od ulice, zakasni li u obitelji jedna plaća, ili zbog otkaza ili zbog neisplate ili smanjenje plaće, slijede dugovi. Onda ide blokada, nakon blokade ide ovrha, nažalost preveliki broj ljudi i deložacija gdje im se nekretnine prodaju za polovicu vrijednosti, za jednu trećinu duga, odnosno za 30 tisuća u stanju su prodati kuću, 200 tisuća za 100 tisuća i to nije problem.

NASTAVAK ZASJEDANJA 14. SJEDNICE HRVATSKOGA SABORA,
ODRŽANE 24. RUJNA 2014
- Godišnje izvješće Vlade Republike Hrvatske;

DRAGUTIN LESAR:
Poštovana potpredsjednice, kolegice i kolege, predsjedniče Vlade.
Točka dnevnog reda zove se Godišnje izvješće Vlade Republike Hrvatske, ali ja nisam siguran da se radi o izvješću Vlade nego o govoru premijera. Iako u Poslovniku piše da premijer usmeno predstavlja, dakle ne pantomimom slučajno, nego usmeno predstavlja, ne podnosi nego predstavlja to izvješće koje nije dokument Vlade, ja ću dalje govoriti o govoru premijera pred Hrvatskim saborom, ali o tom govoru će Sabor glasati, usvajati govor premijera. S obzirom da su mediji proteklih nekoliko dana računali koliko zastupnika ima vladajuća koalicija, mislim da je glasanje o ovom govoru idealna točka prebrojavanja, koliko će ali i kojih zastupnika podržati ovaj govor i tada će svima biti jasno koju većinu stabilno ili manje stabilno vladajuća koalicija ima.
Pisani tekst govora ili izvještaja, kako formalno piše na dnevnom redu, bilo bi jako dobro, zapravo bila bi gesta, jedna dobra gesta premijera dostaviti saborskim zastupnicima barem tri dana prije čitanja kako bi se mogli primijeniti. Ove godine smo pisani govor dobili točno 23 minuta nakon što je premijer završio svoj govor.
Puno je podataka iznijeto, prikazano i apostrofirano. Prošle godine citiram, predsjednik Vlade rekao je: „Jer na kraju u brojkama je puno, ne sve doduše“. Dakle, bavit ću se brojkama.
Pomno prateći govor premijera htio sam uočiti koje je uočene pojave on primijetio, uočio pojave, koje probleme vidi i kako ocjenjuje stanje u društvu. Tako je u Poslovniku opisan sadržaj tog izvještaja. I svoju ću raspravu nastaviti podsjećanjem, a premijer se i danas pozvao na svoj nastupni govor u prosincu 2011. koji se bazirao na ovom dokumentu koji se zove Program Vlade 2011./2015.
Citiram: "Cilj Vlade je do kraja mandata postupno povećati stopu rasta gospodarstva kako bi se do 2015. kretala na razini od oko 5%. U istom razdoblju znatno ćemo smanjiti stopu nezaposlenosti, odnosno povećati stopu zaposlenosti." Mislio sam pitati koliko je povećana stopa zaposlenosti od onda do danas, ali neću.
Na području energetike nakon što je bilo nabrojeno 14 elektrana što hidro, što termo piše: "Ulagat će se u gradnju plinovoda i skladišta plina, istraživanja, eksploatacije nafte i plina, suvremenije rafinerije u Rijeci, Sisku, LNG terminal Omišalj, naftovod Družba Adria i dio Južnog toka.“ Mislio sam pitati koliko smo podzemnih skladišta plina za prirodni plin napravili? Kada će započeti osuvremenjivanje rafinerije u Sisku? To Siščane vjerojatno sada jako zanima i gdje je razvojni, dakle do kud smo došli kod južnog toka.
Shvatio sam da ovaj dokument je pregazilo vrijeme, da se ga više ne isplati čitati i on spada u smeće. Pa sam išao tražiti nove dokumente i došao do dokumenta Vlade "Pokretanje novog investicijskog ciklusa u veljači 2012." Sjećate se, predstavio ga je tada prvi potpredsjednik Vlade koji je rekao: "Na osnovu ovoga lopata prva bit će zakopana u ožujku." Ne ožujku bio je lipanj, dobro ne lipanj rujan, pa se prebacilo na prosinac, onda, nešto se dogodilo, zaboravio sam što se dogodilo. Nema lopata i ovaj dokument više ne treba čitati.
Došao sam do novog malo svježijeg, studeni 2012. Tada nije bio prvi potpredsjednik Čačić, nego Branko Grčić koji je predstavljen i kaže: "2013. rast BDP-a 1,8" ali ono što je bitnije "bruto investicije u fiksni kapital 11,5% rasta. 2014. BDP rast 3%, bruto investicije u fiksni kapital 5,2% za 2014."
Gledajući statističke podatke i izvještaje i shvatio sam da mi ovo više ne treba staro. I onda sam došao do još jednoga nešto novijega dokumenta, ako se ne varam to je od kraja, od rujna prošle godine u kojem piše da će rast bruto društvenog proizvoda u četrnaestoj biti 1,3%. Ali ono što mi je sada bitno doprinos rasta BDP-a, osobna potrošnja ili potrošnja kućanstva 0,1, bruto investicije u fiksni kapital 1,4 i izvoz, odnosno rast izvoza 1% Dakle, te tri stavke su trebale povećati, odnosno doći do BDP-a, rasta 1,3%. Ni to više danas ne vrijedi. S obzirom da ti dokumenti Vlade naprosto više ne vrijede, niti se mogu služiti njima kao ocjenom realizacije planova uzeo sam govor premijera iz prošle godine.
I dozvolite mi četiri citata o kojima u ovoj godini nije rečeno ništa ili jako malo.
Citat: "Pritom nam nisu potrebni ni tutori ni sponzori. Trebaju nam dobronamjerni partneri i istinski prijatelji, a partnerstvo i prijateljstvo kako ih ja shvaćam podrazumijeva ravnopravnost. Zapamtite tu riječ." Da li je ta ravnopravnost Hrvatske dokazana činjenicom da je američko Ministarstvo vanjskih poslova i američki general hrvatskom narodu objavio da je Hrvatska ušla u rat, u ratnu koaliciju protiv ISIL-ovaca? Prva potpredsjednica Vlade kaže da su Amerikanci samo anticipirali odluku Vlade koja će biti donijeta ne znamo kada i kakva. To je ravnopravnost? Jesmo li dokazali ravnopravnost činjenicom da zbog sankcija uvedene u Rusiju od strane EU i povratne mjere Rusije ni jedan poljoprivredni proizvod od značaja za izvoz Hrvatske nije na listi koju subvencionira EU svojim sredstvima?
Jesmo li tu ravnopravnost dokazali i na temelju sljedećeg citata govoreći o europskom uhidbenom nalogu: Citiram: "Pokrenut ćemo tu raspravu u Europi i ukazati na neravnopravnost država članica u pravosudnoj suradnji misleći na okvirnu odluku." Nastavak citata: "Tu nema kompromisa. Tu nema kompromisa." Hrvatska je europske uhidbene naloge izvršavala, a Mađarska je Hrvatskoj izručila Hernadya? ILI nije? I snažnu smo borbu pokrenuli u Europi da smo ravnopravni i dokažemo svoju ravnopravnost.
Drugi citat. Ili treći. "Nakon ulaska u Uniju naš je jedini preostali strateški zadatak stvoriti uvjete za ugodniji, sadržajniji i sigurniji život svih naših ljudi, građana, te za širenje područja ljudskih prava, individualnih sloboda i argumentiranog dijaloga.“ Da li danas u odnosu na onaj dan kada je ovdje izgovoreno građani Hrvatske, ljudi u Hrvatskoj žive ugodnije, sadržajnije i mirnije i u socijalnom smislu?
Treći citat. "Naš cilj je da praktički 100% javnih investicija bude iz europskih fondova.“ Dobro nije 100, a koliko je? Koliko smo se tom cilju približili?
Ove citate sam koristio jer sam govor premijera prošle godine shvatio kao novi program Vlade. I u današnjem govoru predsjednik Vlade je najavljivao nove smjerove, poteze buduće koji nisu bili zapisani u ovim dokumentima koje su sada za odlagalište. Pa i prošle godine, i ove godine, premijer se pohvalio da je neisplata plaća kazneno djelo kao veliki napredak u zaštiti prava radnika. S današnjim danom 7832 poslodavca ne isplaćuju plaće. Da li će svih 7832 biti kazneno gonjena zbog neisplate plaća? Naravno da neće. Neće niti pola od njih, neće niti 10% od njih, neće ni 1% od njih biti kazneno gonjeni jer neisplata plaća nije kazneno djelo. Kazneno djelo je tek onda ako poslodavac iz obijesti ne isplati plaću, a ako nema novaca i ako mu je blokiran i žiro račun to nije kazneno djelo. I prestanimo ljude lagati da je neisplata kazneno djelo. Vidite koje su tu sve čudne pojave, a izvještaj treba biti o pojavama.
I na kraju o brojkama. 2012. Hrvatska je imala zaposlenih milijun i 411 tisuća ljudi. Danas milijun i 370 tisuća. To je 41 tisuća manje zaposlenih ljudi. Tada je imala 298 tisuća nezaposlenih, danas ima, sada, 296. Otprilike isti nivo. U mirovini razlike nema. Gdje su? U inozemstvu. Premijer nije uočio pojavu da sve veći broj građana, naročito više školovanih napušta Hrvatsku. Što to znači za budućnost ekonomije i gospodarstva ne treba nikome tumačiti.
BDP 11 kvartala pada, inflacija se u ovoj godini mjesečno kreće između 0,1 do 0,6%, prosječna plaća varira oko 5500 i to svi ističu ali nitko ne ide dalje pa ne želi objaviti i reći da više od 31% zaposlenih prima plaću do 3700 neto, 63% zaposlenih prima plaću do prosječne plaće, a da je naša prosječna plaća po kupovnoj moći 30% slabija, manja od plaća državama s kojima se najčešće uspoređujemo. Naših 700 eura vrijedi 30% manje nego 700 poljskih eura. To je istina!
Povećan je neoporezivi dio plaće, 2 puta ne 1. Na čiji teret? Lokalne samouprave, ne središnje države. I bojim se, izražavam bojaznost da će se to kao bumerang odbiti građanima jer će lokalna samouprava kompenzirati kroz povećanje lokalnih troškova razliku koju je izgubila.
Minimalna plaća i nakon dvokratnog povećanja u mandatu ove Vlade sa 39% udjela u prosječnoj plaći pala je na 37,5%. I od država u Europi koje imaju institut minimalne plaće, njih je 21, mi smo na 17. mjestu. Industrijska proizvodnja, konačno, i to je za pohvalu, bilježi blagi oporavak. Srpanj ovaj, srpanj prošle godine 1,4% rasta. I to je jedina svijetla točka u svim brojkama koje sam našao. Međutim, graditeljstvo je riknulo, palo za 7,9%. Promet u trgovini na malo još uvijek ima negativni trend, recimo sada najnoviji podatak srpanj ove, srpanj prošle godine minus 2%. 317 tisuća ljudi, građana u blokadi sa čak 28 milijardi. Početkom godine to je bilo 24 milijarde. 53 tisuće poslovnih subjekata, 36 tisuća radnika zaposlenih kod njih u blokadi 31 milijardu. Dug građana i dug poslovnih subjekata u jednom trenutku je čak bio izjednačen. Sada je ovaj dug narastao pa je razlika od ovih 3 milijarde. Možete li zamisliti situaciju da su građani blokirani za isti iznos koliko i svi poslovni subjekti?
I kada povećavamo cijenu struje kažemo mora se, to je europski nivo. Kada povećavamo cijenu benzina pratimo cijene na tržištu. Kada se povećava cijena vode mora se jer tako je to u Europi. Kada se povećavaju porezi to je prosjek Europe, to su neki standardi u Europi. Zanimljivo je da uvijek se uspoređujemo s Europom osim kada su u pitanju plaće. Pa u RH radnici imaju prosječnu neto satnicu od 4,7 eura, u EU 11,95. I kažu da je cijena rada u Hrvatskoj prevelika.
Bruto trošak po satu rada u Hrvatskoj, bruto trošak, 8,8 eura, a u Europi 23,7 eura. I opet kažu problem su plaće, one su prevelike i zbog toga nismo konkurentni. Pa na koliko plaće trebaju pasti? Proces pada plaća, odnosno ne prosječne plaće nego povećanja broja ljudi s manjim plaćama, minimalnom plaćom i onih ispod 3700 posljedica je i započela je u onom trenutku kad se u Hrvatskoj uništio, urušio i van snage stavio sustav kolektivnih ugovora, ugovora u javnom sektoru a on je imao svoju refleksiju u privatni sektor.
I drago mi je da je nakon 3 godine upornog inzistiranja da će samo investicije i štednja dovesti do gospodarskog oporavka Vlada shvatila i prihvatila da pitanje povećanja kupovne moći je treća točka gospodarske politike, postoji i monetarna, ali o tome više neću govoriti jer mi smo Hrvatsku narodnu banku učinili eksteritorijalnom. Ona ne radi za Hrvatsku niti njene građane, nego isključivo za bankarski lobi i nikako ne pomaže Vladi u ostvarenju napora i kroz porezni sustav i gospodarske mjere da se Hrvatska stabilizira. I sada u predizbornoj godini povećat ćemo plaće povećavanje neoporezivog dijela plaće i dizanjem poreznog razreda kako bi povećali kupovnu moć. A zamislite da je na početku te tri ili čak i one četiri točke išle u paketu i zajedno. Da otpočetka niste tvrdili da samo smanjenjem potrošnje i štednjom možemo spasiti Hrvatsku.
Pogriješiti je ljudski, priznati pogrešku još je ljudskije i lakše oprostivo. A kada su i na kraju pojave, što volim tu riječ iz Poslovnika, pojave u pitanju, ja vidim jednu pojavu koju premijer ne vidi. Danas je hrvatski radnik jednu plaću od ulice, zakasni li u obitelji jedna plaća, ili zbog otkaza ili zbog neisplate ili smanjenje plaće, slijede dugovi. Onda ide blokada, nakon blokade ide ovrha, nažalost preveliki broj ljudi i deložacija gdje im se nekretnine prodaju za polovicu vrijednosti, za jednu trećinu duga, odnosno za 30 tisuća u stanju su prodati kuću, 200 tisuća za 100 tisuća i to nije problem.
I zbog toga je u Hrvatskoj njihova sudbina pučke kuhinje, kontejneri i plastične boce od kojih mnogi preživljavaju i školuju djecu. Tu pojavu nikad nitko iz Vlade nije vidio. I završna rečenica, zadnjih deset dana u Hrvatskoj dio politike pokušava građane prestrašiti, ogaditi im i proglasiti opasnim referendum. Jesmo li i mi u Saboru učinili takav referendum koji je izazvao strah i paniku nepotrebnim i kako to da Vladi RH nije dovoljno 75 dana da da mišljenje o izmjenama izbornog sustava u RH kojega smo mi iz Hrvatskih laburista predložili, i omogući raspravu u Saboru o tome i eventualnim usvajanjem zakona referendum učinio nepotrebnim.
Danas je 75. dan od kada smo u proceduru uputili taj zakon. Umjesto političkog sijanja straha i nove podjele društva, odgovorni predsjednik Vlade mišljenju oporbenim prijedlozima daje u roku od, pristojnih 30 dana