Sanader sigurno nije u Zagrebu! Ne bi inače Đurđa Adlešić smijela održati nekakav sastanak u Vladi i k tome još pozvati i novinare.
Oko nje sjedili su ministar Primorac i Vlatko Marković, navodno predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza mada se on ponaša kao da je samo predsjednik nogometne reprezentacije. Čini mi se da sam vidio i Štimca, on bi trebao biti predsjednik Udruge nogometnih prvoligaša. Tema ove sesije bili su neredi na nogometnim stadionima. Prema izvješću HTV-a prikazanog u „Dnevniku“ u srijedu, 30.srpnja ( odličan prilog novinarke Munižabe) potpredsjednici Vlade Adlešić nije jasno koja karika nedostaje da se uvede red na tribine i oko stadiona. Kažu da su zakoni jasni i dobri, da svi imaju volju ali nereda koliko želiš. U Hrvatskoj, naravno. Dan kasnije i „Večernji list“ objavljuje izvještaj s toga sastanka i najvaljuje rat protiv huliganstva. Nabraja izvjestitelj i tri nova koraka koja će netko poduzeti. Pod boj tri piše (citiram). „Vlada nije zadovoljna Zakonom o sprječavanju nereda, pa će se postrožiti njegova primjena“. Vlada će postrožiti primjenu zakona s kojim nije zadovoljna!? Ovaj „korak“ sigurno će ući u anale gluposti koje su izašle iz Banskih dvora. >> Pročitajte cijeli tekst...

Hrvatski mediji gotovo da i nisu pokazali interes za vijest koju donosi BBC: Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio je da djeca Roma u Međimurju nisu bila podvrgnuta segregaciji i diskriminaciji samim time što su u nekim osnovnim školama bili formirani razredi (razredna odjeljenja) od isključivo Romske djece.
Tužbu protiv Hrvatske podnio je Europski centar za ljudska prva Roma (ERRC) i Hrvatski helsinški odbor (HHO).

Prelistavajući današnje novine uočio sam da se mnogi komentatori (vikend je idealan za njih) bave navodnim sukobom Vlade (čitaj HDZ-a) i Kaptola (čitaj Katoličke crkve). Povod za te komentare o tom navodnom sukobu je Zakon o zabrani diskriminacije kojega je Hrvatski sabor usvojio na kraju proljetnog zasjedana. U današnjem „Večernjem listu“ čak se troje komentatora (Mladenka Šarić, Žarko Puhovski i Smiljko Sokol) dohvatilo obrazlaganja pozadine i raspleta tog, po njima najžešćeg sukoba svjetovne i crkvene vlasti do sada.

Treća nedjelja u svibnju mjesecu iduće godine donjeti će nam nove vladajuće u općinama, gradovima i županiji.
Toga će se dana naime održati redovni lokalni izbori na kojima pravo glasa ima oko 97 000 stanovnika Međimurja.
Na dosadašnjim izborima birači su na jednom glasačkom listiću mogli glasati za stranačke liste za općinsku ili gradsku vlast a na drugom za županijsku vlast.
Nakon izbora članova općinskih i gradskih vijeća i županijske skupštine, političke stranke sastavljale su postizborne koalicije jer ni u jednoj općini ili gradu kao ni u županiji ni jedna stranka nije osvojila apsolutnu većinu koja bi joj omogučila samostalno obnašanje vlasti. Te postizborne koalicije često su od strane birača bile doživljavanje kao izdaja volje birača.

Doista ne mogu dokučiti razloge iz kojih je vlada doktora Sanadera, kako Vladu RH obavezno nazivaju zastupnici HDZ-a, Hrvatskom saboru poslala na raspravu i donošenje Prijedloga zakona o izborima članova u Europski parlament i to po hitnom postupku. (http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=23086)
Prigodom utvrđivanja dnevnog reda pokušavalo se izboriti da taj zakon ide u „prvo čitanje“ ali je Sanader to odbio. No, u četvrtak, 10. srpnja, samo pola sata prije rasprave o tom zakonu na klupe nam je došla odluka Vlade da povlači prijedlog za hitan postupak što je značilo da je Zakon ipak u „prvom čitanju“. Očito da je netko u Uredu EK u Zagrebu opet morao telefonirati u Banske dvore i podsjetiti nekoga da će izbori u Hrvatskoj za članove EU paralamenta biti najranije u 2015. godini i nema razloga ni opravdanja za „hitni postupak“.

Slučaj „Čačić“ pa onda i slučaj „Bagarić“ već danima zabavlja hrvatsku javnost.
Prvi je zaboravio aktivirati svoj mandat u Hrvatskom saboru u zakonskom roku od 8 dana koji mu je bio u mirovanju „po sili zakona“ (članci 9. i 13. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor) jer su dužnost župana i zastupnika nespojive. Propuštanjem prekluzivnog roka Čačić je izgubio mandat i prema mišljenju stručnjaka ne može se vratiti u sabor čak ni kao zamjenik svoga zamjenika.

Nedavna izjava Nadana Vidoševića, predsjednika Hrvatske gospodarske komore da Hrvatska mora u dogledno vrijeme uvesti oko milijun radnika uzburkala je duhove ali je isto tako iznenađujuće brzo nestala iz medija. Neki su špekulirali da je Vidošević ovom izjavom poslužio kao Sanaderov gromobran i nagovještavali da se na tom području u Vladi sprema neka radikalna promjena. Drugi su to povezali s zahtjevima dijela sindikata za nove pregovore o plaćama i netom završenim pregovorima o minimalnoj plaći.

Prošlog sam tjedna po prvi puta u svom poštanskom sandučiću našao reklamni biltenčić na čijoj prvoj stranici piše da se zove „Međimurje news“.
Iako na mom poštanskom sandučiću piše „Zabranjeno za reklame i smeće“ netko je eto odlučio darivati me novom količinom samoreklame.

Od 1. srpnja dogoditi će se neminovno: struja će poskupjeti za najmanje 20%. Doduše, cijena struje trebala je ići gore još početkom godine, zahtjev HEP-a već je bio odobren odmah nakon izbora ali je Sanader stopirao tu odluku zbog rasta cijene benzina. Ispravno je ocjenio da istovremeno povečanje cijene struje i benzina s rastom cijene hrane mogu stvoriti opasno nezadovoljstvo građana. Na cijenu benzina ne može utjecati, ne samo zbog rasta cijena sirove nafte (iako u formuli za „korigiranje“ cijene benzina INA ne koristi cijenu sirove nafte već je ključna cijena benzina na burzi u Genovi) nego i zbog toga što MOL u INI ima ista upravljačka prava kao i Vlada. Sa strujom je drugačije. HEP je u stopostotnom vlasništvu države i tu Vlada može raditi što hoće.

Prije dva dana predsjednik Vlade RH, doktor Sanader javno je potvrdio kako je dao nalog da se iz kontejnera za otpadni papir izvuku projekti „Družba Adria“ i operacije „nuklearka“.
Hrvatska je u energetskoj krizi. Od ukupnih potreba nafte i plina iz vlastitih izvora imamo oko jedne četvrtine a iz uvoza podmirujemo oko jedne trećine struje.
Žašto ne proizvodimo dovoljno struje?
O tome sam pisao još 26. lipnja 2007. godine (http://pollitika.com/1054-megavata-hep-a)