Dana 19. lipnja podpredsjedniku Vlade i predsjedniku UO HFP-a Damiru Polančecu postavio sam zastupničko pitanje vezano uz privatizaciju Hotela „Srebreno“. S obzirom na vrlo kratko i jasno pitanje, odgovor sam očekivao odmah. Poslovnik Sabora članu Vlade nalaže da na pisana pitanja odgovori u roku od 30 dana. No, ni danas, 25. srpnja odgovora nema. Pogledajte najprije pitanje.



Zašto mi Polančec uskraćuje odgovor? Što se to događa(lo) sa „Srebrenom“ a što ja kao zastupnik ne bih smio znati? Zašto ni naša javnost ne smije doznati sudbinu hotela „Srebreno“? Sama činjenica da mi je Polančec uskratio odgovor natjerala me je da se o privatizacijskoj kalvariji toga hotela dodatno informiram. Obavio sam niz razgovora s lokalnim dužnosnicima, novinarima koji slučaj prate od 2004. godine i upućenijima u tu igru HFP-a i došao do veoma zanimljivih spoznaja. Idemo redom.

Prvo, na javni poziv HFP-a o prodaji hotela došlo je sedam ponuda. Najpovoljnija je bila ponuditelja LTG Limited (iz Londona?) koji je ponudio 23.770.000 za 66,28 % udjela u firmi uz obavezu da uloži još 270 milijuna kuna u obnovu. Nakon javne objave ove ponude, lokalni viječnik HDZ-a Ivo Zec izjavljuje: „... kako je bolje da hoteli „Srebreno“ ostanu devastirani nego da ih privatiziraju Srbi ili Židovi...“. I gle čuda. Samo par dana nakon te izjave iz HFP-a se svim ponuditeljima šalje telegram neka „...izvole svoje ponude POBOLJŠATI...“.

Drugo, nakon „poboljšanja“ ponuda najpovoljnija je ona HUP-a iz Zagreba koji je u prvoj ponudi ponudio 17.105.000 kuna i 201 milijun investiranja a „poboljšana“ ponuda je na 33.150.000 uz obavezu investiranja 320 milijuna kuna. Ni to nije sve. HUP je ponudio i zadržavanje 44 zaposlenih radnika i novo zapošljavanje još 160 zaposlenih. I sve to u roku od tri godine. LTG je ostao kod prvobitne ponude. S obzirom da u HUP-u d.d. Zagreb očito nema ni Srba ni Židova, Upravni odbor HFP-a sklapa ugovor s najpovolnjim „poboljšanim“ ponuditeljem.

Treće, ugovor je sklopljen 13. prosinca 2004. godine.

Četvrto, prošla je cijela 2005. pa cijela 2006. i pola od 2007. Da li u Ugovoru postoje obaveze kupca iz javne ponude? Kako se HFP osigurao od mogućeg izigravanja kupca u pogledu zapošljavanja i investiranja? Postoje li jamstva koja je kupac dao? Prati li HFP realizaciju ugovora?

Peto, postoji li u Ugovoru „kvaka 22“ koja kupcu omogućuje izigravanje ugovora i preprodaju nekretnina vrijednih deset puta više od plaćene cijene? Rade li ti hoteli „Sreberno“? Koliko je radnika zaposleno? Sve su to pitanja koja me cijelo vrijeme muće a odgovore sam tražio od Polančeca. On ne odgovara.

Šesto, odgovaraju ljudi, građani koji puno toga znaju. U „Srebreno nije uloženo ništa, hoteli ne rade, radnici ne rade a vlasnik firme traži kupca kojega interesira isključivo pripadajuće zemljište.

I sada stvar postalje ozbiljna. Ako je HFP u ugovor unio sve elemnte obvezujuće ponude onda kupac grubo krši ugovor. A dobar gospodar (a HFP bi takav trebao biti) u ugovor unosi klauzule zaštite, prava raskida ugovora i traži jamstvo (bankarsko) za ispunjenje ugovora.
Ako je obaveza ulaganja ugovorena na 320 milijuna kuna, jamstva ne bi smjela biti manja (niža) od toga iznosa. I da skratim. Nakon svega opravdano sumnjam da su odgovrni u HFP-u počinili kaznena dijela koja sankcionira naš KZ te sam stoga protiv njih podnio kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu RH. Možda odgovor od Bajića dobijem prije nego od Polančeca. Evo prijave u cijelosti.

***

Dragutin Lesar
Maršala Tita 94, Šenkovec
40000 Čakovec

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske
Gajeva 30a
10000 Zagreb

KAZNENA PRIJAVA

protiv:
Damira Polančeca, predsjednika UO HFP-a i svih članova UO
Andrije Hebranga, bivšeg predsjednika UO HFP-a i svih članova UO
Grge Ivezića, predsjednika HFP-a
Damira Ostovića, bivšeg predsjednika HFP-a

zbog pogodovanja prodaje hotela „Srebreno“ određenom kupcu, nepoštivanja procedure prilikom javnog natječaja i nepoduzimanje određenih mjera od strane gore navedenih odgovornih osoba u svrhu zaštite državne imovine

Nakon provedenog javnog natječaja za prodaju poduzeća Hoteli Srebreno d.d. u prvoj polovici 2004. godine, javno pročitanih ponuda od strane 6 ponuđača dana 31.05.2004. Hrvatski fond za privatizaciju dana 28.08.2004. pozvao je ponuđače pismenim putem da dostave „poboljšane“ obvezujuće ponude. Već ta činjenica daje osnovanu sumnju da je u postupku prodaje bilo pogodovanja jednom ponuditelju. Svi ponuđači iz prvog kruga dostavili su „dopunjene“ obvezujuće ponude od kojih su neke u međuvremenu znatno poboljšane, o čemu su pisali i hrvatski mediji. Ukoliko se smatralo da pristigle ponude koje su otvorene na javnom natječaju ne zadovoljavaju natječaj, smatram da je trebalo natječaj poništiti i raspisati novi, a ne pozvati na „poboljšanje“ ponude. Poziv na „poboljšanje“ ponude NAKON što su one javno otvorene i pročitane nije u skladu s propisima HFP-a i podložno je manipulacijama određenim krugovima koji su na taj način protupravno stekli državno imovinu. Kao kriterije za donošenje odluke o najboljoj ponudi Fond je istakao: a) najveća ponuđena cijena; b) najkraći rokovi plaćanja; c) nova ulaganja u društvo; d) kvaliteta instrumenata osiguranja plaćanja; e) očuvanje produktivnih radnih mjesta; f) tehnološka modernizacija; g) financijska, tržišna i tehnološka ozbiljnost kupca; h) poticanje ulaganja iseljene Hrvatske; i) poticanje razvoja hrvatskog poduzetništva.

Na drugom javnom otvaranju „poboljšanih“ ponuda dana 16.09.2004. HUP-Zagreb d.d. najavio je ponudu za kupnju 66,28 posto dubrovačkih hotela Srebreno po cijeni od 33,15 milijuna kuna, uz obvezu ulaganja 320 milijuna kuna u roku od tri godine od preuzimanja društva. Navedena dinamika ulaganja predviđala je iznos od 70 milijuna kuna u prvoj godini (2005.), 155 milijuna kuna u drugoj (2006.) i 95 milijuna kuna u trećoj (2007.) godini. Jednako tako HUP se obvezao zadržati tadašnja 44 radnika, te zaposliti još 160 novih (e.g. Vjesnik, 11. rujna 2004.). Napominjem da je iz visine ponuda svih ponuđača razvidno kako je HUP-Zagreb d.o.o. svoju drugu ponudu „poboljšao“ od prvotno ponuđenih 17.105.000 kuna na 33,15 milijuna kuna za dionice, a investiciju od 201 milijun kuna na 320 milijuna kuna.
U utorak, 12. listopada 2004. godine, hrvatski mediji su objavili vijest kako je dan ranije, u ponedjeljak 11. listopada 2004., Hrvatski fond za privatizaciju, na zatvorenoj sjednici Upravnog odbora prihvatio ponudu HUP-a Zagreb za kupnju 66,28 posto dubrovačkih hotela Srebreno po cijeni od 33,15 milijuna kuna, uz obvezu ulaganja 320 milijuna kuna u roku od tri godine od preuzimanja društva. Ova je ponuda, kako prenose mediji, ocijenjena najboljom od ukupno šest pristiglih.

U međuvremenu u Hotele Srebreno d.d. nije uložena niti lipa što je vidljivo iz trenutnog stanja objekata Hotela Srebreno d.d. Mediji su u nekoliko navrata izvještavali o tome, poglavito pred početak turističke sezone. Direktor HUP-a Zagreb d.d. g. Anđelko Leko, više je puta izjavio (kao što su prenijeli mediji) kako nije u mogućnosti izvršiti tražena ulaganja obzirom da nije uspio ishoditi građevinsku dozvolu, pri čemu je kao najveću prepreku naveo nepostojanje plana prostornog uređenja općine Župa Dubrovačka, na čijem su području Hoteli Srebreno. Činjenice govore suprotno. Ne samo da općina ima važeći PUP, nego g. Leko, točnije HUP-Zagreb d.d. nije nikada ni zatražio izdavanje lokacijske dozvole, niti predložio postupak izmjene prostornog plana, što se može provjeriti u nadležnim državnim i lokalnim tijelima koja su za to zadužena. Nikakvom radnjom niti očitovanjem volje HUP-Zagreb d.d. nije pokazao najmanju namjeru da izvrši obveze preuzete prilikom kupovine dionica Hotela Srebreno d.d.

K tome, Dubrovački vjesnik 21. lipnja 2007. godine, u članku „Kako će se akcija Maestro odraziti na dubrovačko gospodarstvo“ citira nekadašnjeg direktora Hotela Srebreno g. Mirka Jokića koji navodi: „Činjenica je da Lekov HUP Zagreb, od kada je kupio Hotele Srebreno, u protekle tri godine nije uložio ništa… Mislim da se korupcija događa u onom dijelu kada se ne poštuju uvjeti natječaja i kada se nekome opraštaju njegove obveze. Jer, ako ste kupili uz uvjet da ćete uložiti u objekt, a ti se uvjeti ne ugrade u ugovor, znači da je netko sebi uzeo diskrecijsko pravo da mijenja uvjete natječaja… Na ovaj način, kako kupac nije ispunio svoje obveze zbog kojih je i dobio mogućnost kupnje hotela na natječaju, pitamo se, zbog čega je onda uopće privatiziran“.

Obzirom da su uvjeti natječaja odnosno javnog poziva za preuzimanje Hotela Srebreno d.d., kao odlučujući uvjet za davanje suglasnosti na kupnju predviđali ulaganje u društvo u određenom vremenskom razdoblju od 3 godine, te zadržavanje zaposlenika i zapošljavanje novih, logično je pretpostaviti kako su isti ugrađeni u ugovor o prodaju dionica. Predmetni ugovor broj 3303179/9000 o prodaji i prijenosu redovnih dionica Hotela Srebreno d.d., sklopljen je 13. prosinca 2004. godine između HUP-Zagreb d.d. i Hrvatskog fonda za privatizaciju, kao što je vidljivo iz Rješenja o odobrenju objavljivanja ponude za preuzimanje društva Hoteli Srebreno, d.d., Srebreno za HUP-Zagreb, d.d., Zagreb („Narodne novine“ br. 10/05.).
Zastupničkim pitanjem, upućenim 18. lipnja 2007. godine, tražio sam od potpredsjednika Vlade za gospodarstvo a ujedno i predsjednika Upravnog odbora HFP-a, g. Damira Polančeca da mi odgovori kolika je vrijednost prodaje Hotela Srebreno d.d., koliki se iznos kupac obvezao investirati te koliko je do sada doista uloženo sredstava u Hotele Srebreno d.d. Odgovor nisam dobio usprkos proteku roka od 30 dana, a ugovor do dana današnjeg nije javno objavljen, što držim indikativnim.

Slijedom navedenog vjerujem da postoji osnovana sumnja da kupac nije izvršio obveze preuzete spomenutim Ugovorom. Ovu je tvrdnju moguće dokazati neposrednim uvidom u derutne i nefunkcionalne objekte Hotela Srebreno d.d. (koji su uostalom prije nekoliko dana prikazani na Hrvatskoj televiziji).
Obzirom da svi ugovori, a poglavito ugovori čija vrijednost premašuje stotine milijuna kuna, sadrže različite mehanizme osiguranja (u vidu bankovnih garancija i jamstava, hipoteka i sl.), razumno je i logično pretpostaviti da ih i ovaj ugovor sadrži. Ako su se odgovorni u HFP-u pridržavali načela dobrog gospodara, jamstva su vjerojatno ugovorena u visini ugovorenih ulaganja što konkretno znaći da ona iznose oko 300 milijuna kuna. Isto tako za pretpostaviti je da je Ugovorom predviđeno pravo HFP-a na raskid ugovora i naplatu datih jamstava ukoliko kupac ne izvrši preuzete obaveze u pogledu investiranja i zapošljavanja.
Pošto Hrvatski fond za privatizaciju do današnjeg dana nije poduzeo nikakvu radnju da bi prisilio kupca na ispunjenje preuzetih obveza, niti je aktivirao neke od mehanizama koji su vrlo vjerojatnougrađeni odnosno bi morali biti ugrađenii u predmetni Ugovor i kojim bi se aktivirala jamstva. Na taj je način HUP-u Zagreb d.d. pribavljena protupravna imovinska korist na štetu Republike Hrvatske i Hotela Srebreno d.d. u iznosu većem od 350 milijuna kuna, ne računajući davanja i doprinose za postojeće zaposlenike, te nove koje su se obvezali zaposliti, čime su ostvarena bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 292. i 337. Kaznenog zakona. Jednako tako propuštanjem dužnog nadzora čime je prouzročena oteža povreda prava drugoga kao i znatna imovinska šteta ostvarena su sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 339.

Kao dokaz iznijetih tvrdnji predlažem Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske da zatraži od Hrvatskog fonda za privatizaciju Ugovor broj 3303179/9000 o prodaji i prijenosu redovnih dionica Hotela Srebreno d.d., sklopljen 13. prosinca 2004. godine između HUP-Zagreb d.d. i Hrvatskog fonda za privatizaciju, te da izvrši izravan uvid u činjenično stanje stvari izlaskom na teren i da se kao svjedoci saslušaju g. Anđelko Leko, direkor HUP-Zagreb d.d., g. Mirko Jokić, nekadašnji direktor Hotela Srebreno, zatim kao tadašnje odgovorne osobe Hotela Srebreno d.d. g. Petar Duper, član uprave društva, gđa. Marija Bubalo, predsjednica nadzornog odbora, g. Josip Vuinović, zamjenik predsjednice nadzornog odbora i gđa. Perina Tulić-Kurajica, član nadzornog odbora, te svi potpisnici navedenog Ugovora.

Odgovorne osobe u Hrvatskom fondu za privatizaciju dvaputa su propustile obaviti svoju funkciju koju imaju prema Zakonu: prvi puta, kada su bez ikakvog razloga ponuđači za hotel „Srebreno“ pozvani da poboljšaju svoje ponude, koje su bile prije toga otvorene na javnom natječaju te na taj način kompromitirali cijeli postupak i transparentnost javnog natječaja; i drugi puta kada su propustili djelovati u svrhu zaštite državne imovine kada kupac očigledno nije ispunio svoje Ugovorom preuzete obveze.

Kako zbog svega navedenog smatram da postoji osnovana sumnja da su u djelovanju osumnjičenika Grge Ivezića, Damira Ostovića i svih članova Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju (kao i bivšeg predsjednika UO HFP-a Andrije Hebranga te danas već bivših potpredsenika HFP-a Peša, Matanović i Gotovac, ostvarena sva bitna obilježja kaznenih djela Zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. Kaznenog zakona, Zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. Kaznenog zakona i Nesavjesnog rada u službi iz čl. 339. Kaznenog zakona, predlažem da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske poduzme sve zakonom predviđene radnje i protiv osumnjičenika pred nadležnim sudom pokrene kazneni postupak.

24. srpnja 2007., Šenkovec
Dragutin Lesar