Jeste li, hodajući ulicama svoga grada, zamjetili sve veći broj oglasa o „brzim kreditima“? Ne trebate ni jamce ni depozit. Nije ni bitno koliko vam je plaća ili mirovina već opterećena. Samo nazovite na oglasu istaknutii broj i u roku odmah dobiti ćete kredit od 10, 20 ili više tisuća eura.

Ti oglasni plakatići, u svim bojama i veličinama naprosto „vrište“ sa stupova javne rasvjete, oglasnih panoa, vrata haustora. Uvjeti gotovo isti. Kao da se nadmeću tko će privući više klijenata. Uvjeti jako povoljni, kamata tek simbolična.
I što je još zajedničko svim tim reklamama? Nema imena banke, štedionice ili zadruge koja stoji iza te ponude. Nema ni adrese. Samo broj mobitela.
Zašto? Jeste li se zapitali zašto? Radi li se o protuzakonitoj „poslovnoj aktivnosti“?

Ne, posuđivanje novaca „fizičke osobe fizičkoj osobi“, kako nas građane nazivaju zakonodavci nije u Hrvatskoj protuzakonito. Čak štoviše, zakon o obveznim odnosima to područje detaljno regulira. I zakon o porezu na dohodak poznaje kategoriju dohodka ostvarenog od kapitala. Od kamata, dakle.
Da bi se bavili kamatarenjem, zelenaštvom ili lihvarenjem u Hrvatskoj ne trebate osnovati nikakav obrt, štedionicu ili zadrugu, nedaj bože banku. Ne morate poput trgovaca, obrtnika ili zanatlija imati nikakove dozvole, suglasnosti, uvjerenja. Ništa, ni poslovni prostor vam ne treba. Posuđujete novac, ubirete kamate i gotovo.

Pa ako je sve zakonito, zašto ti kamatari kriju svoj identitet? Zašto nema adrese na koju možete doći i uzeti kredit?
Zato da bi mogli utajivati porez. Naime, prihod koji ostvaruju od kamate je njihov dohodak. A u Hrvatskoj se plaća porez na dohodak. I na mirovine i na plaće sirotinja državi plaća porez. I obrtnici i zanatlije plaćaju porez. Ali kamatari ne!
U čemu je tajna? Svoju „poslovnu aktivnost“ oni obavljaju u privatnim kućama i stanovima. Nemaju registriranu firmu i zbog toga im u kuću ne smije uči ni inspekcija ni policija. Bez sudskog naloga. Nema kontrole pa nema ni plaćanja poreza. Samo u 2006. godini državni proračun izgubio je barem 500 milijuna kuna s naslova neubranog poreza na dohodak od lihvara. Ministar Šuker nemoćno sliježe ramenima. A što radi njegova financijska policija?
Tvrde da do tih kamatara ne može doći. Pa kako onda do njih dolaze građani? Samo slijede brojeve mobilnih telefona. A financijska policija ne zna telefonirati pa ne može otkriti identitet tih utajivaća poreza.

No ima nade. U proračunu za 2007. godinu predviđeno je čak 26 milijuna kuna za „unapređivanje sustava naplate poreza“. Taj novac namjenjen je financijskoj policiji. Vjerujem da će Šuker financijske policajce poslati na tečaj korištenja mobitela... Pa će onda ovi sa stupova otkidati papiriće s brojevima mobitela lihvara, onda će ih nazvati i ugovoriti sastanak kao da žele uzeti kredit. I sklopiti ugovor. Onda će mu pokazati značku financiskog policajca, istražiti njegovo „poslovanje“ unatrag 5 godina. Izračunati koliko je poreza utajio, pa kolika mu je kazna za to i koju je imovinu stekao zbog utaje poreza. I u proračunu će biti dovoljno novaca za povečanje mirovina onim nesretnicima koje zovemo „novi umirovljenici“ koji koriste „blagodati“ mirovinske reforme iz 1998. godine.

I još nešto. U ugovorima tih kredita upisane su kamate ne veće od onih koje su kao maksimalne utvrđene u zakonu o kamatama. I ako doista vjerujete da korisnici kredita plaćaju te ugovorene kamate, prevarili ste se. Lihvarska kamata sakrivena je u glavnici. Posude vam 10 a u ugovor upišu 11 ili 12 tisuća eura. Na to zakonska kamata i sve je u redu. U slučaju pak da ne vraćate kredit tužiti će vas sudu. I dobiti sve sporove. I naplatiti sva potraživanja. Pitate se kako, pa niste trebali ni jamce i depozit. Vrlo jednostavno, radi se o hipotekarnim kreditima. Oni vama lovu a vi njima pod hipoteku kući ili stan. Sudski sporovi po hipotekarnim kreditima traju dva-tri mjeseca. I uvijek su u presude u korist lihvara..