Izbornik
Blog : Sramim se
on 2007/1/12 22:16:02 (1146 reads)

Petak, 12. siječnja popodne. Gledam „Život u živo“ na HTV-u. Onako, nezainteresirano. A onde krene prilog o gluhom čovjeku koji je došao u zubnu ambulantu jer mu je pukla proteza. Da bi olakšao komunikaciju, doma je napisao poruku što mu treba s zamolbom hitne intervencije. Pokucao je na vrata svoje ambulante i kada je medicinska sestra otvorila vrata, govorom ruku, govorom gluhih pokušao joj je objasniti da je gluh i da treba pomoć pružajući joj ono unaprijed napisanu poruku.

Kada ga je vidjela medicinska sestra, bez da je pročitala poruku, zalupila je vratima i POZVALA POLICIJU!!! Kasnije je to obrazložila činjenicom da je rukom pokazivao na spolovilo.

Policajci koji su došli po pozivu na sreću razumijeli su govor gluhog čovjeka, pročitali napisanu poruku i kada su ustanovili da u ambulanti nema tehničara, zamolili ga da ode doma i da se vrati sutra. A ono „pokazivanje na spolovilo“ pokazalo se kao pokušajem čovjeka da joj objasni da ne može sjediti ni dugo stajati zbog nedavne operacije na predjelu abdomena.

Ovu priču u emisiji ispričao je, uz pomoć svoje kćeri čovjek kojemu se to stvarno dogodilo.
Ovdje, u Hrvatskoj, ove 2007. godine.

Zar smo doista takovi? Zar doista kod nas još vladaju takove predrasude prema ljudima s posebnim potrebama?

Ako se takovo što može gluhom čovjeku može dogoditi u medicinskoj ustanovi što se tek događa na ulici?

Što je pošlo krivo? Tko je zatajio?

Prošle jeseni, povodom međunarodnog dana invalidnih osoba potpredsjednica Vlade Kosor na raspravu je poslala nacrt rezolucije UN-a o potrebi države da mjerama pozitivne diskriminacije pomaže invalidima. Dva tjedna nakon toga ta ista Vlada poslala nam je i dopune zakona o udžbenicima a u cilju da se uvedu besplatni udžbenici za osnovne i prve razrede srednjih škola.

U svojoj raspravi inzistirao sam na jasnoj odredbi da se to pravo odnosi i na udžbenike za slijepe učenike. Nisam uspio. Doduše, državni tajnik je obečao da će i ta djeca dobiti besplatne udžbenike ali u zakon udredba nije ušla. Jedan udžbenik za jedan predmet košta između 2.500 pa do 4.000 kuna..

U Hrvatskoj ovoga trenutka oko 150 slijepe djece pohađa redovne osnovne ili srednje škole a dvoje iz Međimurja upisali su ove godine i fakultete.

Uz onaj nacrt rezulucije UN-a u Saboru smo donosili nacionalne programe, smjernice, rezolucije i deklaracije o položaju invalida. Sada vidim da ta hrpa papira nije došla dalje od „Narodnih novina“.

Na cesti ljudi u širokom luku zaobilaze invalide, radnih mjesta za njih nema a u zdravstvenim ustanovama zovu policiju kada dođe gluhi pacijent.
Doista se sramim što se takove stvari mogu događati u Hrvatskoj.