Izbornik
Blog : Sve samo ne istinu
on 2007/2/19 16:22:10 (1088 reads)

Ponedjeljak, 19. veljače 2007. I danas sam kao i svaki ponedjeljak bio u uredu HNS-a u Čakovcu. Od početka mandata u Saboru svaki ponedjeljak sam tamo na raspolaganju građanima koji žele doći na razgovor, pitati, tražiti savjete. I jučer, u nedjelju bilo je nekoliko poziva doma. Kao po pravilu ljudi obično zovu u vrijeme ručka. Računaju valjda da je to najsigurnije vrijeme kada će me dobiti. I u ured u Saboru često zovu.

Saslušam sve pa i onda kada mi je jasno da im ne mogu pomoći. Znate li koji je to osjećaj kada vidite čovjeka koji je propao kroz sve rupe sustava a vi mu morate reći da mu ne možete pomoći?

Istina i pravda. To su najčešće riječi koje čujem. Ljudi traže ISTINU i PRAVDU. I obično biva tako da ljudi jesu u pravu ali su zakasnili, propustili sve rokove istjerivanja pravde ili istine. Lutali su od vrata do vrata, od ureda do ureda, savjetovali se sa svima i na kraju zakasnili podnjeti zahtjev, tužbu, žalbu...

Kako nekome tko je imao pravo na povrat nekretnina zbog nacionalizacije objasniti da je zakasnio s podnošenjem zahtjeva? Kako ženi koju mirovinski fond tuži za povrat 1.700 kuna više isplačene mirovine, njihovom greškom objasniti da na to po zakonu imaju pravo?

Kako radnici koja je radila 3 godine neprijavljena kod obrtnika objasniti da samo tužbom može ostavriti mirovinska prava? Kako obitelji s dvoje djece objasniti da hipotekarni kredit kod banke znači bankovno pravo da im prodaju kuću? Kako onima koji su „pisali i Mesiću i Sanaderu“ objasniti da im ta pisma i odgovori u stilu „primili smo vaše pismo i proslijedili ga nadležnim institucijama„ ne znači ništa?

Jednom sam slučajno jednu ženu, nakon što je iznjela svoj problem zapitao: - želite li da vam odgovorim iskreno, po istini ili da vam lažem?! Žena me zbunjeno gledala par sekundi i pitala „Kako to mislite: istinu ili laž?“ Rekao sam joj otprilike slijedeće: - Ja vam mogu reći istinu koja vam se neće svidjeti a mogu vam i muljati, obečavati da ću učiniti sve da vam pomognem a onda nakon mjesec-dva me više nećete moći naći. Ili ću vam reći da vam, nažalost ne mogu pomoći. I odlučila je da želi ISTINU. Nakon što sam joj objasnio da je zakasnila, propustila sve rokove za podnošenje žalbi, iako je u pravu, to pravo više ne može ostvariti, na odlasku mi je rekla: „Hvala vam na iskrenosti, ali bolje bi se osjećala da ste mi ostavili neku nadu!“

Ostaviti neku nadu! Pa i onda kada znate, kada ste sigurni da je ta nada lažna!?
Pokušao sam par puta. I nije išlo. Svaki puta sam se osjećao jadno, skoro pa povraćao.
I nazvao sam te ljude i rekao im istinu. Lišio sam ih NADE i dao ISTINU.
Politički nimalo mudro.
Ljudski? Vjerujem da da. I bolje se osjećam ljudski nego politički.