Ustavni sud RH svojom je odlukom protuustavnom proglasio odredbu Zakona o referendumu koja je pravo odlučivanja davala državljanima Republike Hrvatske koji imaju prebivalište na području RH i to najmanje godinu dana prije raspisivanja referenduma.
Prema istom zakonu, referendum je pravovaljan ako na njega izađe više od 50% upisanih a odluka se smatra donesenom ako se ZA izjasnilo više od 50% državljana s pravom glasa.
U povijesti samostalne Hrvatske imali smo samo jedan državni referendum i to onaj na kojem smo odlučili o izlasku iz bivše federacije. Slijedeći koji nas sigurno očekuje je onaj na kojemu ćemo odlučivati o ulasku u Europsku uniju. Ovo posebno podvlačim jer se u našoj javnosti stvorio dojam da će tu odluku donosti vlada i parlament, a neki su povjerovali i Sanaderu kada je izjavio da će on Hrvatsku uvesti u Europu. Dakle, nitko bez većinske odluke državljana RH s pravom glasa ne može donjeti odluku o ulasku RH u EU.
Za razliku od nas, naši susjedi slovenci referendum koriste i za daleko benignija pitanja pa su stoga naše susjde nazvali „Dežela referenduma“.
Ovom prigodom neću o tome kako to da o ulasku Hrvatske u EU mogu ili imaju pravo odlučivati oni koji u njoj ne žive, koji ne plaćaju poreze i koji se ne moraju pridržavati hrvatskih zakona, kojima je dakle Hrvatska rezervna domovina, nego želim raspraviti je li nakon odluke Ustavnog suda na referendumu moguće donjeti odluku o ulasku u EU.
Teško, gotovo nemoguće.
Ako su podaci koje sam tijekom dana prikupio točni, to izgleda ovako:
Godine 2003. državljana RH s pravom glasa bilo je 4.371.608.
Od toga bez prebivališta na teritoriju RH (dijaspora) je njih 400.030 od čega 275.735 s područja Bosne i Hercegovine.
Prema važećem zakonu, na refernedum bi dakle trebali izaći najmanje 2.185.805 državljana s pravom glasa a da bi odluka ZA bila donešena potreban je isti broj glasova. To je 50% plus jedan glas.
Prema dosadašnjim podacima odaziv na parlamentarne izbore u dijaspori je oko 25% a u Hrvatskoj oko 70%. Pretpostavimo da bi odaziv na referendum bio isti. To znači da bi u dijaspori na referendum izašlo oko 100.000 s pravom glasa a u Hrvatskoj 2.780.105 državljana ili ukupno 2.880.105. Da bi se donijela odluka o ulasku u EU, ZA se treba izjasniti najmanje 2.185.805 državljana. A to je 75.90 % od onih koji bi izašli na referendum. U optimalnoj varijanti. Sa manjim odazivom na referendum, potrebni postotak ZA se povećava. Čak i preko 80%.
I u najpovoljnijim anketama do sada 76 postotna potpora eurointegracijama nije postignuta.
I kaj sad?
Mijenjati Zakon o referendumu? Moguće ali beskorisno jer je Ustav propisao onih 50% plus 1. Mijenjati Ustav? Očito je potrebno. Samo se postavlja pitanje koji dio. Onaj o referendumu ili onaj o dvojnom državljanstvu. Dvojno državaljnstvo donosi prava. Prava biranja parlamenta i predsjednika države, prava odlučivanja o sudbini domovine. Ne i obaveze. Obaveze plaćanja poreza, obaveze poštivanja zakona, obaveze služenje vojnog roka.
O ulasku Hrvatske u EU odlučiti će dijaspora. Živjeli.
