Prateći hrvatske medije ovih dana, politički neinformiran građanin stječe dojam da se u Hrvatskoj odvija prava postizborna drama u pokušaju sastavljanja parlamentarne većine. Količina špekulacija koja se pritom pojavljuje u medijima uvelike pomaže scenaristima i dramaturzima da ovu tobožnju dramu što dulje drže u zapletu, kako bi se trenutak početka raspleta dogodio na zahtjev javnosti i građana. Možda već krajem tjedna ili kroz vikend će mediji u ime građana postaviti taj ključni zahtjev koji će glasiti: „Formirajte tu vlast konačno!“ Vjerojatni početak raspleta ima jake veze s ponavljanjem izbora koji će se održati ove nedjelje. Koje su to dileme prisutne, odnosno koja se pitanja u javnosti postavljaju?
Pitanje prvo: Pregovaraju li HDZ, s jedne i HSS-HSLS s druge strane o formiranju parlamentarne većine i izvršne vlasti?
Moj odgovor: „Ne! Oni su pregovore o postizbornoj koaliciji završili još u lipnju mjesecu. Naime, još tada je bilo potpuno jasno da je Sanader s „Jamajka koalicijom“ i Pupovcem dogovorio postizborno koaliranje ukoliko zbroj njihovih mandata bude dovoljan. A koliko se ja razumijem u matematiku oni sada imaju 77 mandata. Pregovori koji ovih dana traju više se odnose na cijenu nego na sastav koalicije. “
Pitanje drugo: Čemu onda odugovlačenje? Zašto Mesiću ne prezentiraju da imaju 77 mandata?
Moj odgovor: „Friščić ne želi ponoviti Tomčićevu pogrešku iz 2003. godine. Stvaranje ozračja neizvjesnosti je u funkciji podizanja pregovaračkih pozicija, s jedne strane i s druge strane stvaranja pogodnog trenutka kada će u interesu „općeg dobra i Hrvatske“ ući i u formalnu koaliciju s HDZ-om. „Jamajka koalicija“ nastala je na poticaj Sanadera i Europske pučke stranke, s time da su Adlešićkini razlozi bili spašavanje od izbornog debakla, a Friščićevi spoznaja da je za njega i HSS ta koalicija svojevrsni gromobran od napada HDZ-a na HSS tijekom kampanje.
Pitanje treće: Postoji li međusobno povjerenje tih partnera?
Moj odgovor: „Sumnjam. Sudeći prema izjavi Ivana Čehoka danoj tijekom kampanje u Čakovcu, u emisiji Radija 1, koja je otprilike glasila: „Imao sam ponudu da budem ministar i u Račanovoj i u Sanaderovoj vladi, ali to nisam prihvatio jer nisam vjerovao ni jednom ni drugom“, ova koalicija neće biti sastavljena na temelju međusobnog povjerenja nego će ih na okupu držati interesi.“
Pitanje četvrto: Hoće li Adlešić i Čehok u izvršnu vlast?
Moj odgovor: „Sigurno ne! Oni će kao 2003. u izvršnu vlast ugurati 4-5 svojih ljudi, jer su pre lukavi da uoči lokalnih izbora 2009., na kojima će se gradonačelnici birati neposredno, uđu u izvršnu vlast i time suze manevarski prostor glumljenja vikend-oporbe.“
Pitanje peto: Može li Sanader računati na sve manjinske zastupnike?
Moj odgovor: „Manje-više da. Mada i to ovisi o ponavljanju izbora u Murskom Središću i Batini. Činjenica je da neki manjinci imaju stanovitih problema kod svojeg biračkog tijela, te bi u toj vladajućoj koaliciji vrlo rado vidjeli i nas.“
Pitanje šesto: Koji će biti odnos snaga u parlamentu?
Moj dogovor: Vladajuća većina 84 mandata, oporba 69 mandata; no pod uvjetom da član cigansko-romske koalicije izgubi već proslavljeni mandat, onda će odnos biti 83 – 70.
Pitanje sedmo: Postoji li još uvijek mogućnost da Milanović sastavi Vladu lijevog centra?
Moj odgovor: „Ne. Ta šansa je propala još u toku kampanje u kojoj je Milanović s ekonomskih, financijskih i gospodarskih tema prešao na marihuanu, vjeronauk i dijasporu i time uništio mogućnost da te teme budu presudne kod odluke birača. Posebice je učinio grešku što je svojim izjavama podilazio Friščiću kao potencijalnom partneru i time Sanaderu „darovao“ najmanje 4 mandata. Pokušaj spašavanja stvari odricanjem Jurčića kao kandidata za mandatara Vlade sa šansom za sastav Vlade lijevog centra nema nikakve veze, ni učinka.“
Pitanje osmo: Odakle potječu špekulacije da bi HNS mogao biti dio desne vladajuće koalicije?
Moj odgovor: „Takve špekulacije u javnost mogu plasirati i HDZ i SDP. I jedni i drugi time slabe pregovaračku poziciju „Jamajke“ s time da ih HDZ plaši takvom opcijom, a SDP ih pokušava privući sebi.“
Znam da se ni jedan politički analitičar, ni novinar, neće složiti s mojim odgovorima. Uništili bi si naslovne stranice novina i udarne minute dnevnika. Nisam siguran da se sa mnom slažu i stranački kolege. Zato ovo jeste moj osobni post. Bio u pravu ili krivu!