Politički analitičar Davor Gjenero u izjavi za "Index" ustvrdio je da bi optimalna koalicija nakon ovih izbora i ostvarenih rezultata bila ona HDZ- HNS- IDS.
S obzirom da gospodin Gjenero u svojoj izjavi analizira postizbornu situaciju u Hrvatskoj a prije daljnjeg čitanja ovog posta i radi lakšeg razumijevanja preporučam i moj post na istu temu.
Gospodin Gjenero je dakle ustvrdio da je odluka HNS-a o nekoaliranju s HDZ-om legitimna ali ne i najbolja za stranku. Stav o optimalnoj koaliciji između ostaloga argumentira zajedničkim CILJEVIMA tih stranaka koje bi KOORDINIRANO upravljale državom.
Gospodine (smijem li napisati i prijatelju?) Gjenero oprostite, ali ja se s vama ne slažem.
Točno je da se stranke koje preporučate u koaliciju ne razlikuju puno u CILJEVIMA. Uostalom, CILJEVI većine parlamentarnih stranka su isti ili slični.
No, to nije dovoljno za koaliciju. Zašto? Evo mojih osobnih razloga.
Prvi: I kod istih ciljeva previše se razlikujemo u METODAMA njihovih ostvarenja. Posebice u gospodarskim temama, makroekonomskoj politici, fiskalnoj politici...
Drugi: Decentralizacija države. Kako po ovlastima i nadležnostima lokalne i regionalne samouprave tako i u fiskalnoj decentralizaciji
Treći: Radno-socijalno zakonodavstvo i socijalni dijalog. Naš model „Fleksisigurnost“ u HDZ-u niti razumiju niti ga mogu ostvariti.
Četvrti: Način promjene mirovinskog sustava iz 1998. godine i rješavanje problema „novih umirovljenika“
Peti: „Bolonjski proces“ i KNOS u sustavu obrazovanja i model financiranja studiranja.
Šesti: Odnos prema crkvenim zajednicama i (o)čuvanje sekularnosti Hrvatske.
I na kraju ono najvažnije: PRINCIPJELNOST. Mi u HNS-u ne samo u kampanji nego i puno ranije JASNO smo i NEDVOSMISLENO biračima poručili: na izborima želimo smjeniti vlast HDZ-a. Želimo formirati vladu lijevog centra.
Mi smo dakle biračima obećali: ili ćemo biti dio vlade lijevog centra ili ćemo biti oporba.
Samo velika kriza i ugrožavanje neovisnosti ili parlamentarnog sustava u državi mogao bi biti valjani razlog da ponovno razmatramo mogućnost i drugačijih koalicija. I to samo kao privremeno i prelazno rješenje.
