Prosinac je. Mjesec koji godinu privodi kraju, ali i mjesec koji mnogi nazivaju „mjesec darivanja“. Mjesec blagdana. Ukrasni borovi već su postavljeni. Na tisuće raznobojnih lampica osvetljavaju izloge, trgove, poslovne prostore... Onaj već dosadan „jingle bells, jingle bells...“ čuje se sa svih strana. Djed Mraz ili Djed Božićnjak, kako vam draže, dočekuje vas iza svakog ugla. A mi žurimo, sve brže i brže. Ophodimo trgovine i velike trgovačke centre.

I kupujemo kao da je sveopća rasprodaja. Poklon dragoj ili dragom, roditeljima, djeci, sestrama i braći, prijateljima, suradnicima na poslu... pazi da nekoga ne zaboraviš..., a što kupiti prijatelju... što za šeficu na poslu... zamotajte u celofan prosim... dodajte i mašnicu...

A krajem prosinca na red dolaze purice ili guske. Mlinci obavezno. Pa probrana vina. Ta blagdanski stol mora biti raskošan. Da, i petarde i raznorazne rakete za vatromet svojoj djeci treba kupiti. Nek se vesele, jednom je Božić i Nova Godina.

Prolazeći gradom jutros i promatrajući taj predblagdanski jureći shoping sjetio sam se prošlog Badnjaka i jedne starice. Poznavao sam je desetak godina. Živjela je sama. Nije imala mirovinu jer je radila kao kućna pomoćnica ili „sluškinja“, kako su je nazivala gospoda kod kojih je radila. Snalazila se sa 600 kuna mjesečno. Susreo sam je prošlog Badnjaka u jednoj čakovečkoj trgovini. Kupila je „frtalj kruha“, kako je rekla prodavačici, i konzervu mesnog nareska. Nakon pozdrava i onog neizbježnog „Kako ste?“, rekla mi je „Sutra je Božić, moram i ja nešto od mesa na stolu imati. Sretan Božić, gospon Lesar!“ I polaganim, teškim koracima otišla u svoj sobičak „socijalnog stana“. Grlo mi se steglo i jedva sam izustio - „I vama, gospođo“. Prodavačica i ja nijemo smo se pogledali. I njoj i meni bilo je neugodno. A ono „Sretan Božić“, što smo jedan drugom poželjeli, bilo je bez značaja, bez vrijednosti, tek reda radi. Lik te stare gospođe proganjao me cijelog dana. Bio sam nerovozan, ljut sam na sebe i sve oko sebe. I nikom nisam ispričao to što mi se dogodilo. Idućeg dana, na dan Božića, odlučio sam otići po tu staricu i odvesti je u svoj dom na blagdanski ručak. Nakon kucanja na vrata njenog stana, otvorila su se ona susjedna. „Koga tražite?“ Pa gospođu Šteficu, odgovorih. „Umrla je sinoć, sirota“ odgovori susjed i zatvori vrata.

Kada čujem riječ „Božić“, sjetim se stare gospođe Štefice. Koliko takvih ljudi ima oko nas? Starih, napuštenih i zaboravljenih od sviju? Bolesnih ili nemoćnih? Invalida koji doista ne mogu skrbiti sami o sebi? Siromašnih ne svojom krivnjom? Napuštenih od obitelji, društva, ali i države? Što njima znači Božić? Ili Nova Godina? Što oni osjećaju kada vide ukrašene borove, raznobojne lampice ili kada čuju „jingle bells, jingle bells...“? Je li i njima prosinac „mjesec darivanja“? Gledaju li i oni novogodišnje vatromete? Možemo li išta barem samo jedan dan učiniti za te ljude?

Možemo! Pozovimo ih na blagdanski ručak u svoj dom! Na Božić ili koji drugi dan u tjednima darivanja. Dajmo im poklon obiteljskog ozračja, topao dom i ručak. Dajmo im da i oni osjete bar malo radosti. Možemo mi to! Sigurno nekoga poput gospođe Štefice poznajete. U svom susjedstvu, gradu ili selu. Iznenadite ih i pozovite u goste na dan Božića.

Napomena urednika lista "Međimurje":

List MEĐIMURJE pridružuje se ovoj inicijativi saborskog zastupnika Dragutina Lesara, pa od danas otvara dežurni telefon 638-996 putem kojeg, svi vi koji želite, u svoj dom možete pozvati nekoga na ručak. Sve ljude dobre volje uz telefon očekuje naša novinarka Željka Drljić koja će imati spisak potrebitih dostavljen iz Centra za socijalnu skrb, od kojih bilo koga možete odabrati i pozvati na blagdansko druženje. Sve to, naravno, bez medijske pompe. Snimit ćemo samo one koji to budu željeli. U akciju će se uključiti i Radio 1 (105,5 MHz) koji će redovno izvještavati o tome i još pomoći sa svojim partnerima. Pojedini trgovački centri već su ponudili i prigodne poklon-pakete, a i brojni međimurski vinogradari svojim vinima žele uljepšati praznike onima koji si to ne mogu sami priuštiti. Podijelimo radost blagdana, jer dobro se dobrim vraća.