Ništa se dobroga u Hrvatskoj od 2004. nije dogodilo a da za to nije zaslužan Ivo Sanader. Ili kako bi članovi njegove stranke morali reći – doktor Sanader.
Pokazala je to i prošlotjedna rasprava u Saboru o povjerenju dvojici novih ministara. Tako će biti, uvjeren sam i prilikom raspraNve o pokretanju povjerenja predsjedniku Vlade koju je na dnevni red ove sjednice „ugurao“ SDP.

Ako se i što loše desilo za to su bila kriva globalna kretanja, svjetsko tržište i recesija, date okolnosti, trenutni odnos snaga u Europi, posljedice rata i totalitarnog režima …….
Procjeni li pak doktor Sanader da svi ovi izgovori neće kod javnosti proći, brzo i odrješito pronalazi krivca. I rješava ga se brzinom svjetlosti. Kao što se rješio ministrice Lovrin i ministra Rončevića. To što je samo 4 dana prije njihove smjene govorio da su to dobri ministri i da dobro obavljaju svoj posao, nema veze. Od svega i od svakoga što ili tko bi imalo mogao narušiti njegov autorite zaslužnika pere ruke kao Poncije Pilat.



Ništa se dobroga u Hrvatskoj od 2004. nije dogodilo a da za to nije zaslužan Ivo Sanader. Ili kako bi članovi njegove stranke morali reći – doktor Sanader.
Pokazala je to i prošlotjedna rasprava u Saboru o povjerenju dvojici novih ministara. Tako će biti, uvjeren sam i prilikom raspraNve o pokretanju povjerenja predsjedniku Vlade koju je na dnevni red ove sjednice „ugurao“ SDP.

Ako se i što loše desilo za to su bila kriva globalna kretanja, svjetsko tržište i recesija, date okolnosti, trenutni odnos snaga u Europi, posljedice rata i totalitarnog režima …….
Procjeni li pak doktor Sanader da svi ovi izgovori neće kod javnosti proći, brzo i odrješito pronalazi krivca. I rješava ga se brzinom svjetlosti. Kao što se rješio ministrice Lovrin i ministra Rončevića. To što je samo 4 dana prije njihove smjene govorio da su to dobri ministri i da dobro obavljaju svoj posao, nema veze. Od svega i od svakoga što ili tko bi imalo mogao narušiti njegov autorite zaslužnika pere ruke kao Poncije Pilat.

U Saboru se često hvali i svojom zaslugom za povečanje broja zaposlenih i rastom plaća. Prosječnih, dakako. I doista, svi statistički podaci o prosjecima daju mu za pravo.
No, pošto sam davno naučio što je prosjek, na temelju službenih podataka Državnog zavoda za statistiku odlučio sam zaviriti i ispod tajne prosjeka prosječnih plaća.
Jedanputa godišnje , za mjesec ožujak DZS objavljuje i podatke o strukturi zaposlenih prema visini prosječne neto plaće razvrstano po djelatnostima – u pravnim osobama.
Ti podaci otkrivaju koliko radnika i gdje primaju manju plaću od prosječne, koliko ih ja na prosjeku a koliko iznad toga.
Za usporedbu sam uzeo ožujak 2003. kao predsanaderovo vrijeme i ožujak 2007. zadnja godina njegovoga prvog mandata.

Broj zaposlenih u pravnim osobama
Ožujak 2003 = 935.649
Ožujak 2007 = 1.008. 798

Prosječna neto plaća
Ožujak 2003 = 3.846
Ožujak 2007 = 4.788

Minimalna plaća (bruto)
Ožujak 2003 = 1.850
Ožujak 2007 = 2.298

Struktura zaposlenih prema isplaćenim prosječnim neto plaćama u ožujku 2003.:
( kao donji iznos plaće DSZ je uzeo 1.900 kuna što odgovara iznosu 39% prosjećene plaće a što je ujedno trebala biti i neto minimalna plaća)

1. do 1.900 = 37.425 ili 4%
2. 1.500 - 1.800 = 54.267 ili 5,8%
3. 1.800 -2.100 = 70.173 ili 7,5%
4. 2.100 -2.400 = 89.822 ili 9,6%
5. 2.400- 2.700 =76.723 ili 8,2%
6. 2.700 – 3.000 = 78.594 ili 8,4%
7. 3.000 – 3.500 = 114.131 ili 12,2%
8. 3.500 – 4.000 = 101.050 ili 10,8%

Pošto je u tom mjesecu prosjećna neto plaća bila 3.846 kuna, ova „platni razred“ označava gornju ili prosječnu granicu. Zaključak: prosječnu ili manju od prosječne plaće primalo je 66,5% zaposlenih


9. 4.000 – 4.500 = 92.629 ili 9,9 %
10. 4.500 – 5.000 = 71.109 ili 7,6%
11. 5.000 – 7.000 = 97.307 ili 10,4%
12. 7.000 – 9.000 = 29.005 ili 3,1%
13. preko 9.000 = 23.391 ili 2,5%

Ista struktura i za ožujak 2007. s time da je te godine donja granica plaće bila 1.900 kuna što opet odgovara iznosu 39% od prosjećne plaće odnisu neto zajamčenoj plaći:

1. do 1.900 = 50.439 ili 5%
2. 1.900 -2.200 = 50.439 ili 5%
3. 2.200 – 2.500 = 66.580 ili 6,6%
4. 2.500 – 2.800 = 69.606 ili 6,9%
5. 2.800 – 3.100 = 72.633 ili 7,2%
6. 3.100 – 3.4.00 = 64.563 ili 6,4%
7. 3.400 – 3.700 = 66.580 ili 6,6%
8. 3.700 – 4.000 = 64.563 ili 6,4 %
9. 4.000 – 4.500 = 97.853 ili 9,7 %
10. 4.500 – 5.000 = 93.813 ili 9,3%

Pošto je u tom mjesecu prosječna neto plaća bila 4.788 kuna ovaj „platni razred označava gornju ili prosječnu granicu. Zaključak: prosječnu ili manju od prosječne plaće primilo je 69,1 % zaposlenih što ja za 2,6% više nego u ožujuku 2003.


11. 5.000 – 6.000 = 138.205 ili 13,7%
12. 6.000 – 8.000 = 100.879 ili 10 %
13. preko 8.000 = 72.633 ili 7,2%

Što dakle krije ili sakriva podatak o prosječnoj plaći?
Prvo, da više od dvije trečine zaposlenih prima plaću na razini ili ispod prosjeka i drugo, da taj broj iz godine u godinu raste.
Ili još jasnije: u ožujuku 2007. čak 30,7 % zaposlenih primilo je plaću manju od 62% prosječne plaće što se smatra donjom granicom pravedne raspodjele ( u ožujuku 2003. taj je broj bio 26,9%) .

I za to je zaslužan Sanader. Perem ruke od njega.