Danas je bilo zanimljivo u Saboru. Ne u sabornici nego u , kako bi to novinari rekli, kuluarima. Cijeli dan pokušavalo se prvo doći do teksta sporazuma o rješavanju spora o razgraničenju sa Slovenijom a nakon toga shvatiti dvije bitne stvari: što to zapravo u njemu piše i kojom se večinom mora usvojiti u Saboru.
Ako želite vidjeti tekst sporazuma, kojeg mi u Saboru službeno još nismo dobili, otvorite portale jutarnjeg, večernjeg, hrt-a …. ja ovdje neću prostor trošiti s njime.
Ako ste dakle pogledali sporazum, možemo dalje. Najprije ovo. Ja neću glasati ZA njegovo prihvaćanje. Naravno da su me to pitali i novinari i naravno da nisu bili zadovoljni mojim NE. Zašto, pitali su.
Idemo redom.


Prvi razloga za NE je sinoćnji pokušaj Jadranke Kosor da brzopetznim ratom u roku 24 sata dobije odluku o prihvaćanju sporazuma. Ovim se dokumentom zanavijek određuje „spor o razgraničenju“ (da citiram tekst sporazuma) dviju država i nitko, pa gospođa Kosor nema pravo od nas u Saboru tražiti da o njemu odlučujemo lomeći preko koljena, na brzinu. To je politički bezobrazluk! Koji me natjerao na sumnju a sumnja me natjerala da sporazum dobro proučavam.

Drugi razlog je u sadržaju sporazuma. Molim sve vas koji ste vrsni poznavatelji engleskog jezika da mi na Hrvatski prevedete slijedeću rečenicu: „Slovenia s junction to the High Sea“ i odgovorite na pitanje mora li Slovenija dobiti VEZU ili KONTAKT s otvorenim morem?
Spornu riječ „junction“ slovenci su s engleskog na slovenski preveli kao „stik“. Ako ste vrsni poznavatelj slovenskog, molim objašnjenje te riječi. Kontakt? Veza? Spoj? U hrvatskom prijevodu sporazuma riječ „junction“ prevodi se kao „veza“.
Zašto je engleski tekst bitan? Zato što sporazum predviđa da se arbitražni postupak vodi na engleskom jeziku što znači da će i dokumenti Arbitražnog suda biti napisani na engleskom.
A zašto je razumijevanje teksta bitno? Zato što sporazum predviđa da će tumačenje sporazuma davati Arbitražni sud. Samo on a ne stranke u sporu koje su ga i potpisale.
Mora li Arbitražni sud Sloveniji omogučiti kontakt, vezu ili spoj s otvorenim morem?
Nadalje, u sporazmu piše da „procesni rokovi“ teku od dana potpisivanja Ugovora o pristupanju Hrvatske u EU. Na koje se procesne rokove misli? Na rok formiranja Arbitražnog suda? Na rok davanja podnesaka sudu? Na rok do kada sud mora donjeti odluku?
I još nešto. Odredba da procesni rokovi teku od dana potpisa Ugovora ne znači „od dana ulaska RH u EU“ jer potpisani Ugovor najprije ide na ratifikaciju u svih 27 država članica i tek nakpopn toga Hrvatska može biti primljena u EU. A postupak ratifikacije može trajati i dvije godine. Ovo pišem zbog toga jer sam čuo i tumačenje da će Arbitražni sud početi s radom tek nakon što Hrvatska uđe u EU.

Treči razloga za NE je i Zajednička izjava Slovenije i Hrvatske koja je sastavni dio sporazuma a koja predviđa da se, nakon što dvije vlade uz svjedoke iz EU i SAD-a potpišu Ugovor on šalje na ratifikaciju u oba parlamenta a da ratifikacija mora biti završena „do prosinca 2009“.
Pitam što će se desiti ako Vlada RH potpiše ugovor na temelju odluke Sabora običnom večinom a nakon toga ratifikacija ne prođe?

Četvrti razloga za NE je u , za sada neslužbenim, tumačenjima da Sabor ovaj sporazum može prihvatiti i Vladu za potpis ovlastiti običnom većinom a to je, teoretski, sa samo 39 glasa!!!! Nadalje, tumače da i akt o ratifikaciji Sabor može donjeti s kvalificiranom večinom a to je s 77 glasa.
Ja pak smatram da se radi o aktu na koji treba primijeniti članke 8. i 82. Ustava Republike Hrvatske i da se ratifikacija mora donositi s dvotrečinskom večinom. Slobodan sam i javno postaviti dilemu nije li da prohvaćanje ovog sporazuma politički mudro raspisati referendum?
Slovenska oporba već je i službeno najavila da će tražiti da Slovenija akt o ratifikaciji potvrdi na referendumu. Zašto naša politička elita smatra da ona ima obavezu na sebe preuzeti tu odluku? Ušli smo u NATO bez referenduma iako smo ga po Ustavu mogli provesti. Mijenjamo ustav bez referenduma iako ta ustavna mogućnost postoji.
Žele prihvatiti ovaj sporazum bez dvotrečinske večine u parlamentu iako možemo raspistai referendum. Za onaj pak referedum na kojeu će se odlučivati o ulasku u EU mjenjamo pravila igre tako da će i tu odluku donosti većina izašlih a ne vičina s pravom glasa.
Tko se to boji građana ove zemlje? Tko im ne vjeruje da bi izašli na referendum?
Tko nije siguran u sebe da bi građane uvjerio da glasaju ZA jer im to donosi dobro? Zašto se naša politička elita na volju građana poziva samo kada na izborima treba glasati za njih?
A što je sada s voljom građana?

I na kraju, kojim se argumentima služe oni koji tvrde da Sabor ratifikaciju može obaviti kvalificiranom večinom? Kaže Vladimir Šeks da se ovim sporazumom i postupkom pred Arbitražnim sudom granica ne utvrđuje nego uređuje!?
Što će raditi Arbitražni sud? Citiram sporazum : Arbitražni sud utvrđivati će tijek granice …“
O čemu postoji spor? Citiram sporazum „…spor o razgraničenju…“
Dakle, neće se granica „uređivati“ nego „utvrđivati“.

Odluka Arbitražnog suda obvjezujuća je za stranke te će tvoriti konačno rješenje spora.
Prihvačajući ovaj sporazum Sabor Republike Hrvatske unaprijed prihvaća odluku Arbitražnog suda kojom može ali i ne mora doći i do promjena granica
Pa vi sami prosudite dali prema našem Ustavu za to treba 77 ili 102 glasa!
A ona jednostrana Izjava koju mi nudi gospođa Kosor u kojoj mi izjavljujemo da ovaj sporazum nije pristanka na zahtjev Slovenije za teritorijalnim kontaktom s otvorenim morem pred Arbitražnim sudom i europskom diplomacijom vrijedi koliko i Sanaderova jamstvena kartica.