Sudeći po izjavama sindikalnih čelnica i čelnika s jedne strane i Jadranke Kosor s druge strane, u Hrvatskoj nikada do sada nije bilo boljeg socijalnog dijaloga.
Kažu, u sklopu Gospodarsko-socijalnog vijeća razgovaraju o svemu.
Što je Gospodarsko-socijalni vijeće? Tripartitno tijelo sastavljeno od predstavnika udruga poslodavaca, radnika i vlade. Iako je Zakonom o radu uvedeno tek 1995. godine, ono je postojalo i radilo još od sredine 1992. godine. Kao neformalno tjelo socijalnog dijaloga.
Prvi rezultat rada toga GSV-a bio je i Opći kolektivini ugovor za gospodarstvo kojega možete naći na :
http://hrvatska.poslovniforum.hr/nn-arhiva/0003d/03d3f.asp
Koliko je meni poznato, to je u Europi jedini primjer da u državi u kojoj traje obrambeni rat sindikati uspjevaju izboriti prvi kolektivni ugovor.
Značaj ovog kolektivnog ugovora je i u tome što je on bio uvod u kolektivo pregovaranje u Hrvatskoj, uvod u razumjenvanje tarifne sposobnosti i autonomije sindnikata. I poslužio je kao uvod u kolektivne ugovore grane i djelatnosti.
Koliko je bilo razumijevanja kolektivnih pregovora od strane tadašnje vlasti prosudite i sami prema istinitom događaju. Imenovani je novi ministar rada. Nakon destak dana pozvao nas je na upoznavanje. Razgovoralo se o svemu pa tako i o Općem kolektivnom ugovor. I ministar je pokazao veliko razumijevanje za sve to ali je čovjek priznao da baš i ne razumije puno od toga i obečao puno potporu ali ga je zasmetao naziv. Izrazio je bojazana da ono „opći“ pa k tome još i „koleltivni“ može nekoga asocirati na Sovjetski boljševizma i kolektivizam. I pita on postoji li u hrvatskom jeziku neki drugi naziv za taj ... no... opći... kolek.... kol... ma...taj koletivni ugovor? Prošlo je barem petnaestak sekundi gromoglasne tišine u dvorani a onda će jedna od mojih suradnica: „Predsjedniče, mogu ja? Evo, ja mislim da bi bilo dobro da taj dokumenat nazovemo Svekolika udružbena pogodba ! Mislim , ako ono „opći kolektivni“ toliko smeta.!“ Ministar je bio oduševljen. Presretan što smo rješili i taj problem i da sada on može i javno dati potporu nastavku pregovora.
Naravno da ga je netko od njegovih suradnika kasnije ipak uvjerio da se radi o kolektivnom ugovoru a da tradicija kolektvinih ugovora dolazi iz zapadne Europe a ne od Sovjeta.
Zašto sam ovo prepričao?
Gospođa Kosor nekoliko puta do sada rekla je da se u sklopu aktualnog besprejekornog socijalnog dijaloga razgovara ( a ja naivac poimslio da se u GSV- u vode pregovori) o raskidanju svih kolektivnih ugovora za državni i javni sketor (zdravstvo, školstvo, znanost, uprava, kultura...HŽ, HP, HŠ, HC, HAC, HV....) kako bi se ukinula prava iz postoječih Kolektivnih ogovora kao što su regres za godišnji, naknada putnih troškova, božičnica, naknada za prehranu .... jer je kriza a to državu puno košta. Ministar Šuker izbacio je cifru od 5 milijardi uštede nakon raskida kolektivnih ugovora.
Sada nije najvažnije kako će sindikati na taj zahtjev odgovoriti.
Sada je važno na vrijeme upozoriti da će, u slučaju raskida kolektivnih ugovora u državnom i javnom sektoru, taj proces raskida kolektivnih ugovora odmah prenjeti i na privatni sektor. Naravno da će poslodavci (koja li lijepa zamjenska riječ za kapitaliste) odmah nakon toga istupiti iz kolektivnih ugovora koje imaju u svojim područjima, djelatnostima, granama ili samim tvrtkama. Dovoljno je da drugoj strani (sindikatu) pošalju pisanju obavjest o raskidu Kolektivnog ugovora i pričekaju istek otkaznog roka od (najčešće) 3 mjeseca ili (rijetko) 6 mjeseci.
I time će u Hrvatskoj biti uništena tarifna sposobnost i autonomija sindikata. Vratiti će se u lipanj 1992. kada nije bilo ni jednog kolektivnog ugovora.
I koliko god vam to izgledalo čudno, sada gospodarski sindikati moraju dati potporu sindikatima javnog i državnog sektora u borbi za očuvanje kolektivnih ugovora. Ukoliko će je uopće i biti.
Kao nikada prije, sada je potrebna društvena solidarnost javnog i privatnog sektora.
********************
Ako vjerujete da politika mora izvirati iz vrijednosti demokracije, istine, poštenja, društvene solidarnosti, pravde i prava na dostojanstvo radnika, ako ste spremni na pošteni, javni otvoreni i transparetni politički rad i prihvaćate naš moto „Ne u vlast pod svaku cijenu i ne u vlast sa svakim" onda nam se pridružite na www.laburisti.com
*********************
