Neki smo dan u Saboru raspravljali o prijedlogu vlade o ukidanju onih 2% hadezarine koju su uveli u ljetu prošle godine. Plaćali su je svi koji su ostvarivali mjesečne prihode od 3.000 pa do 6.000 kuna. Ubrali su, pisalo je u obrazloženju zakona, 1,6 milijardi kuna. I time spasili javne financije i, zamislite, mirovinsko osiguranje, govorili su zajedničari i seljaci u Saboru. Zahvaljujući toj hadezarini državni službenici primali su plaće a umirovljenici mirovine. I to punih 8 mjeseci zahvaljujući tih 1,6 milijardi kuna!?
Pustimo na stranu sada glupu izjavu da je time spašeno mirovinsko osiguranje jer , siroti ne znaju da porez nije prihod mirovnskog osiguranja nego državnog proračuna. Nije ni bitna matematika po kojoj su s 200 milijuna mjesečne hadezarine namaknuli 5 milijardi koliko je mjesečno potrebno za isplatu plaća i mirovina.


U obrazloženju zakona pobrojali su sve koje do sada nisu plaćali tih 2% i one koji od 1. srpnja neće plaćati taj porez solidarnosti koji je nacija s oduševljenjem prihvatila, kako reće zastupnica Roksandić.
Zbrajajući te brojke došao sam do slijedeće računice:
1.060.000 umirovljenika prima mirovinu manju od 6.000 kuna
1.290.000 zaposlenih prima manju plaću od 6.000 kuna
320.000 nezaposlenih prima manje od 6.000 kuna pa svi oni neće plaćati hadezarinu od 4% koja ostaje na snazi do daljnjega.

Ako sam dobro zbrojio , čak 2.670.000 građana mogu biti sretni jer su njihova primanja manja od 6.000 kuna mjesečno i zahvaljujući vladi i Jadranki Kosor, neće plaćati taj porez.
Toj brojci treba pridodati i onu djecu u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama te studente na fakultetima i oni koji su posao potražili u inozemstvu koji su također oslobođeni kriznog nameta.
Pa tko će onda plaćati tih 4% ? Vlada je izračunala da će 320.000 ljudi plaćati tih 4% jer su strašno bogati i zarađuju mjesečno više od 6.000 kuna!

Moram li podsjetiti da je trošak sindikalne košarice za četveročlanu obitelj u ožujku iznosio 6.600 kuna?
Da je granica izumeđu siromaštva i bogatstva na 6.000 kuna po mišljenju Vlade, prizlazi i iz obrazloženja kako se ukidanje ovog poreza predlaže i zato kako bi se pomoglo „socijano ugroženima i najsiromašnijima“. Priznaje li to naša premijerka da je u Hrvatskoj u ovom trenutku siromašnih i socijalno ugroženih 2.670.000 građana?

Da je malo više pažnje posvetila brojkama iz obrazloženja zakona sigurno se nebi bavila guzicama u reklamnim spotovina, svojim torbicama , broševima i izjavama predsjednika Josipovića.
Krajnji je trenutak da gospođu Kosor netko upozori na to da je ona sada , barem formalno, predsjednica Vlade a da i po slovu Ustava, ekonomsku i gospodarsku politiku vodi i za nju odgovara Vlada Republike Hrvatske.