Izbornik
Blog : Poduzetnička klima ili uništavanje socijalne države
on 2013/8/11 11:06:53 (888 reads)

„Kada naučimo biti neposlušni konceptu profita kako ga vide računovođe, otvaramo vrata civilizacije.“ (John Maynard Keynes)

„Morate stvoriti pozitivnu poduzetničku klimu“ poruka (ili naredba) je Svjetske Trojke (MMF, Svjetska banka i EK) ne samo Hrvatskoj nego svim državama koje pokušavaju izaći ili izbjeći dužničko ropstvo i zadržati barem dio ( monetarnog, financijskog, energetskog) suvereniteta.



Ta „pozitivna poduzetnička klima“ po recepturi Trojke ima osam točaka zahtjeva ili kako se to službeno kaže preporuka:

1. Ulagačima treba osigurati ostvarivanje natprosječne profitne stope.
2. Osigurati socijalni mir – štrajkove ograničiti ili onemogućiti.
3. Uništavanjem kolektivnih ugovora osigurati što niže nadnice.
4. Komunalnu i komunikacijsku infrastrukturu učiniti što jeftinijom.
5. Osigurati što niže ekološke standarde.
6. Stalnim „napadima“ na školski, zdravstveni i mirovinski sustav smanjiti izdvajanja i prava u javnom sustavu a jačati privatni.
7. Uvesti fleskibilno tržište rada.
8. Smanjiti javni sektor – sve privatizirati.

Od 2008. naša je vlada ( ili vlade) provela prvih 6 točaka u cijelosti.
Sada započinju procesi realizacije 7. i 8. točke – novim Zakonom o radu , privatizacijom HPB-a. Croatia osiguranja, koncesioniranjem auto-cesta. nakon toga na redu su ACI, Croatia Airlines, Jadrolinija, Luka Rijeka, zračne luke Zagreb, Osijek, Pula, Rijeka, Zadar... Narodne novine, Hrvatska pošta, Brijuni rivijera, Club Adriatic....(Strategija upravljanja i raspolaganja državnom imovinom)

Do 2010. od 25 milijardi eura stranih investicija, više od 80% bilo je u financijski sektor, telekomunikacije, farmaceusku industriju i trgovinu. Prema najnovijim podacima, strani investitori ulažu u financijski sektor, telekomunikacije i tržite nekretnina.
Planovi državnih investicija ( oko 13 milijardi eura) usmjereni su u energetiku, turizam, vodno gospodarstvo i promet.

I nakon stvorene povoljne poduzetničke klime nitko ne ulaže u proizvodnju. Zašto?
Zato što su sve naše vlade smatrale da nije posao države spašavati radna mjesta u proizvodnji.
I zato što strane banke diktiraju ne samo cijenu kapitala nego i sektore u koje se može ulagati. A one naravno znaju štititi interese svojih nacionalnih gospodarstava uništavanjem svake konkurencije.

Može li se ovaj neoliberalni kapitalizam mijenjati ili ga treba rušiti?