Izbornik
Blog : Balkan kakav je i nekada bio
on 2013/10/2 8:17:27 (787 reads)

FONOGRAM 9. SJEDNICE HRVATSKOGA SABORA
ODRŽANE 1. LISTOPADA 2013.

Konačni prijedlog zakona o izmjeni Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, PZE br. 480 - predlagatelj Vlada Republike Hrvatske
Konačni prijedlog zakona o stavljanju izvan snage Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, PZ br. 477 - predlagatelj 1/3 zastupnika Hrvatskog sabora
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, prvo čitanje, PZ br. 458 - predlagatelji Klub nezavisne zastupnice Jadranke Kosor i zastupnika HGS-a
DRAGUTIN LESAR:
Poštovane kolegice i kolege.
Gospodine ministre, napravili ste sjajan posao, i vi koji ste u lipnju ove godine predlagali ovakav zakon, i vi, kolegice i kolege, koji ste glasali za taj zakon. Svi ugledniji svjetski mediji ovih dana pišu o Hrvatskoj, a kažu da je dobra promocija ako se puno piše i govori, pa taman i loše. I uspjeli ste, nema ozbiljnijeg svjetskog medija koji u zadnjih dva mjeseca nije apostrofirao sukob Europske komisije i Hrvatske.


Čak je dio njih naš turistički slogan „Mediteran kakav je nekad bio“ pretvorio u „Balkan kakav je i nekad bio“. A vidio sam jedne novine koje su čak dovele u vezu odluku HRT-a da iduću godinu ne sudjelujemo na Eurosongu s ovim prijeporom s Europskom komisijom. I to nisu novine iz Afrike, nego u Europi, u jednom velikom gradu prijateljske nam države, a taj tekst je objavljen i prošli tjedan u ponedjeljak i posvećeno je čak šest kartica teksta na tu temu.
I Hrvatski sabor i hrvatska javnost postali su taoci taštine i inata pojedinca, prije svega, našega premijera. Vrijeme, snage, ljudske resurse, medijski prostor i političke prijepor koje moraju biti i postojati u Parlamentu pretvorili smo u ideološki. I ova tema je i danas pretvorena u udbaško-ideološku temu. Ali ja sve vas koji to radite podsjećam, kada spominjete imena nekih aktera da su ti ljudi bili na samom vrhu obavještajne hrvatske zajednice nakon '90.-te, a koliko čujem neki od njih imaju i status dragovoljaca Domovinskog rata, borbeni sektor više od tisuću dana, pa kada dijelite epitete i kvalifikacije, vodite računa i o tome.
Nemamo mi problema u Hrvatskoj ni s padom industrijske proizvodnje, ni padom izvoza, nemamo problema s padom kupovne moći, izostanku investicija. Onih 270 tisuća građana koji ima 21 milijardu blokiranih kuna na žiroračunima nisu naš problem, ni ovih 61 tisuća poduzetnika kojih ima blokiranih čak 35,5 milijardi nisu problem. Ovrhe kojima se svaki dan jedna obitelj izbacuje iz stana nije problem, a kada ćemo raspravljati o ukidanju olakšica, recimo, za prvo stambeno zbrinjavanje mlade obitelji, za prvu nekretninu, ne znam. To nisu problemi Hrvatske. Hrvatski jedini problem je Europski uhidbeni nalog i promjene Ustava. Vjerujte mi da građani uživaju kad nas slušaju u tim raspravama, oni su presretni jer su im tada lakše sve njihove muke.
I što Vlada sada, kada treći put raspravljamo o istom zakonu, predlaže? Isto ono što je 28. lipnja ove godine odbila, amandman kolegice Kosor. Odbili ste taj amandman i sada to isto Vlada predlaže, doduše, datum je sporan od kada bi primjenjivali te odluke. Ali gledajte što piše u opisu stanja prijedloga zakona. Tko je kriv da je sada ovaj zakon ponovno pred Saborom? Kriv je prijevod Okvirne odluke Vijeća o europskom uhidbenom nalogu.
Recite mi kojim prijevodom se hrvatska strana koristila 2010. kada je zakon usvajan bez vremenskog ograničenja? Zar smo tada koristili mongolski prijevod, mađarski, kineski? Kako to da 2010. nije bio problem u prijevodu pa smo svi znali kako treba prevesti članak 32., ako se ne varam, i koja država i pod kojim uvjetima daje određena prava i bez prigovora bilo koga. Još više. Nijedna stvar nije mogla prijeći mimo Nacionalnog odbora za praćenje pregovora u kojem su bili svi predsjednici stranaka, ne znam je li kolega Kajin zamjenjivao svog predsjednika u tom Nacionalnom odboru, a vjerojatno jest. Ali vodila ga je današnja druga prva potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i sve je bilo u redu do 28. lipnja ove godine kada nastaje nekakav problem i sada nam je kriv prijevod.
I što još pišu? Republika Hrvatska je bila mišljenja da se članak 33. Okvirne odluke može primijeniti na Hrvatsku. Gospodine ministre, nije Republika Hrvatska bila takvog mišljenja. Takvog mišljenja bili ste samo vi u Vladi i vladajuća većina u parlamentu. Ostali dio Sabora nije bio takvog mišljenja da se može, jedino ako pod Republikom Hrvatskom smatrate sebe i nikog drugog. Ali to nije sve.
Citiram: "Vlada je s Europskom komisijom provela tehničke konzultacije i onda je Europska komisija objasnila da se članak 32. mogao koristiti prilikom samog donošenja Okvirne odluke, ali ne i kasnije". Odluka Europske komisije da aktivira članak 39. Pristupnog ugovora i pokrene postupak uvođenje sankcija Hrvatskoj su tehničke konzultacije po mišljenju naše Vlade. Možete li to razumjeti? Dakle, Europska komisija donese odluku, pokreće postupak priprema i poduzimanje mjera sankcije, aktivira članak 39. i naši ministri i članovi Vlade idu u Europsku komisiju na tehničke konzultacije, kao da su išli popravljati auto.
Nakon one blamaže, ovo je nova blamaža - to nismo bili u stanju. Što gospodine ministre niste bili u stanju? Biti dovoljno hrabri, politički lukavi i priznati da ste se u danom trenutku zaveli krivim informacijama, imali krive savjetnike, donijeli lošu odluku koju nakon upozorenja i odluke Europske komisije, ne gospođe Reding, nego Europske komisije moramo ispraviti? I to je jedina istina.
A zašto na snagu 1.1.2014., to svi pitaju, zašto baš 1.1.? Ja sam jučer čuo ovo neformalno obrazloženje koje me oduševilo, to ministar sigurno neće izgovoriti, kaže, pa i Česi idu od 1.1. pa idemo i mi. Ali gospodo, naši prijatelji iz Češke su nas zamolili ljubazno da im više ne pomažemo i da ih više ne spominjemo kao primjer uspoređivanja statusa i pozicije Hrvatske danas i Češke tada i danas. Lijepo su nas, kulturno zamolili – nemojte nam, molimo vas, više pomagati, dosta nam je vaše pomoći.
I što mi onda drugo preostaje, nego da naprosto ironiziram stvar da se taj datum odabrao eci, peci, pec, čovječe ne ljuti se ili ne znam kako drugačije. I sada nas ministar uvjerava da je rok usuglašen, da je Europska komisija prihvatila 1.1. kao najkasniji datum. Mi koristimo taj najkasniji datum. Ali ja moram inzistirati na sljedećem pitanju. Je li točno da je u tim tehničkim konzultacijama bio problem i oko članka 20. stavka 2. točke 7., izmijenjenog članka dva, dvadeset, stavka 2. točke 7. jer smo mijenjali i pravo suda na odlučivanje?
2010. u zakonu je pisala odredba da sud može izvršiti ili odbiti izvršiti Europski uhidbeni nalog s pozivanjem na zastaru. Mi smo u lipnju to „može“ pretvorili u „mora“ se pozvati na zastaru.
U članku 4. Okvirne odluke piše da takvu odluku donose tijela pravosuđa, ne zakonodavna tijela, ne izvršna vlast, nego tijela pravosuđa. I ovu promjenu doživljavam samo na jedan način. Hrvatska vlada ne vjeruje u hrvatsko pravosuđe, hrvatskim sucima koji će zlorabiti članak 4. Okvirne odluke i svoje odluke temeljiti ne na pravnim normama i pravednosti, nego na nečem drugom. Jer članak 4. je jasno rekao tijela pravosuđa, ne nacionalno zakonodavstvo, ne parlamenti, ne izvršna vlast.
Ali ako vi ne vjerujete sucima, pa to idete ugraditi u zakon, to odgovara i na dilemu zašto to više nekome onda i nije sporno. Svaki zakon koji prati oznaka P.Z.E. prati i izjava o usklađenosti koju ste, gospodine ministre, dali u lipnju za onaj zakon da je usklađen, a dajete je i sada. I sada tvrdite da je usklađen. I poruka je: vjerujte nam, mi vam ne smijemo vjerovati nakon onoga što se dogodilo u lipnju i sve što se događalo kasnije, pogotovo ne zbog najavljenih ustavnih promjena i članka 20. stavka 2. točke 5. zakona.
I postavljam pitanje: što ako ostvarite svoje prijetnje i inzistiranja da ćete Ustav promijeniti sada i odmah, a ovaj zakon od 1.1. iduće godine i nakon promjene Ustava započinju neki procesi i postupci temeljem iste sumnje na počinjenje kaznenog djela za koji je došao Europski uhidbeni nalog? Tada po ovoj točci 5. nastaje prepreka za ispunjavanje Europskog uhidbenog naloga.
I samo zbog toga inzistiram na odgovoru oko spornosti i članka 20., a o pozadini ustavnih promjena ćemo razgovarati kada budu na dnevnom redu.
I završavam sljedećim. Da je naš premijer ili bilo koji ministar ušao u spor s Europskom komisijom na temi deficita državnog proračuna, na temi stjecanja uvjeta za eurozonu da što duže ne uđemo u eurozonu, oporezivanju bankarskih transakcija ili, ne daj bože, velikog hrvatskog problema uvozne korupcije imali biste potporu svih. Sve velike afere korupcije su došle iz EU: od Hypoa, Daimlera, Patrije do INE. Pa što se tu ne posvađamo s njima? Što tu ne uđemo u fight s Europskom komisijom i članicama koje odbijaju pravnu pomoć na zahtjev hrvatskih pravosudnih tijela kada trebamo raščišćavati velike korupcijske afere koje potresaju Hrvatsku već nekoliko godina. Kada razgovarate s njihovim parlamentarcima kažu da je njihovo pravosuđe neovisno, da se oni ne mogu miješati, a kad dođu u Hrvatsku onda u Saboru pitaju - a što vi radite u borbi protiv korupcije?
Koliko je još takvih afera, koliko sumnji na sumnjive prodaje hrvatskog nacionalnog bogatstva u koruptivnim radnjama, u produženju i sklapanja ugovora i eksploataciji mineralnih sirovina, istraživanja jadranskog podmorja i to bez javnog natječaja? Moramo pretrpjeti da bismo i mi Europskoj komisiji pokazali da smo svoj mentalitet, gospodine ministre, promijenili, da više ne saginjemo glavu i ne drhtimo svaki put kad Bruxelles nešto kaže.
Jeste li spremni kao ministar pravosuđa od Europske komisije zatražiti i da se članice EU prema Hrvatskoj, kad je korupcija u pitanju, ponašaju kao prema punopravnoj članici EU i da nam daju dokumente, podatke, da daju pravnu pomoć kako bi i one afere koje su u toku i one koje se naziru bile rješavane na dobrobit i građana Republike Hrvatske i dokazivanja da smo za tim europskim stolom isti kao i oni.