Izbornik
Blog : Ekonomski imperijalizam
on 2013/10/23 20:52:34 (626 reads)

NASTAVAK ZASJEDANJA 9. SJEDNICE HRVATSKOGA SABORA,
ODRŽANE 23. LISTOPADA 2013. GODINE
Točka dnevnog reda:
Konačni prijedlog Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske, drugo čitanje, P.Z. br. 420;
Na redu su Hrvatski laburisti, klub zastupnika u Hrvatskom saboru i poštovani zastupnik Dragutin Lesar.
DRAGUTIN LESAR:
Poštovane kolegice i kolege, ovim zakonom i Hrvatska popušta pod ucjenama ekonomskog imperijalizma. Europom se polako ali sigurno širi ekonomski apartheid kojega provode snažne multinacionalne kompanije i banke. One su već toliko snažne i jake da na tržištu ne vode samo međusobni duel u cilju zauzimanja nekog tržišta, nego su toliko jake da mogu utjecati, ucjenjivati i diktirati gospodarske politike država koje su prekasno počele izlaziti iz gospodarske krize. I to je činjenica.


Sve što može koristiti za gospodarski razvoj u Hrvatskoj je dobro došlo. I onaj dio zakona koji govori o ubrzanom postupku rješavanja i prelamanja birokratskih otpora investitorima da bi što prije došli do dokumenata koji su im potrebni nije toliko sporan. To se možda moglo riješiti i drugačije mada uvijek uzimam rezervu, jer sam naučio, da nijedan zakon nije riješio nijedan problem jer probleme rješavaju ljudi, a ne zakoni i ako će isti ljudi primjenjivati ove zakone, a dosada nisu primjenjivali postojeće zakone, onda nemam veliku iluziju velikog uspjeha.
Ali, kada sagledavamo posljedice bilo kojeg zakonodavnog rješenja onda podjednako moramo sagledavati pozitivne, ali i moguće negativne posljedice. I meni je sasvim jasno da Vlada u prvi plan stavlja i gura pozitivne posljedice koje oni očekuju od ovakvog zakona. Ali ova rasprava o onim drugim mogućim negativnim posljedicama se teško prihvaća, najčešće bez ikakvih argumenata odbija, a vidjet ćete kada takav zakon, ako bude usvojen, krene u primjenu da će biti otprilike isti broj negativnih koliko i pozitivnih posljedica.
Po kojim kriterijima netko nekakav projekt proglašava od strateškog značaja? Propisano je u članku 5., to su kriteriji koji nisu mjerljivi. Oni se ne mogu izračunati ni unaprijed niti unazad. Oni su arbitrarni. Tri, pet ljudi, sedam njih će odlučivati temeljem kriterija kojega svaki od njih može tumačiti na različite načine jer ne postoji nijedan mjerljiv kriterij da neka investicija unaprijed dobije klasifikaciju od strateškog ili razvojnog značenja za državu.
I drugi problem, primjenjivat će se zbog toga neujednačeno. Neće biti isti pristup svakom projektu koji dođe na stol. Samim time već započinje mogućnost negativnih posljedica takvog zakonodavnog rješenja. Samom činjenicom da nećemo ujednačeno primjenjivati kriterije već radimo prvu grupu problema.
Nakon opisa o tim kriterijima poput žvakaće gume ide samo jedan mjerljivi kriterij, a to je visina investicije od 20 do više od 150 milijuna kuna i 6 djelatnosti koje su ovdje pobrojane koje u sklopu svaka za sebe vjerojatno ima i po 20-ak poddjelatnosti koje se tu može ugurati. To je prva velika zamjerka zakonu.
Drugo, što radi ovo famozno povjerenstvo iz članka 8. ovog zakona? Najprije piše da je zadaća povjerenstva da daje ocjenu prijedloga u točci 1. U točci 3. pak piše da daju mišljenja, a u članku 9. stavku 3. veli da ministarstvo donosi odluku na temelju procjene povjerenstva. E sad, ocjena, mišljenje, procjena? Tri različita izraza se koriste u nadležnosti povjerenstva i, ono što posebno zbunjuje, piše da povjerenstvo predlaže najprije Vladi RH, daje mišljenje Vladi RH u članku 8., a u članku 9. pak piše da odluku o uvrštavanju projekata na listu donosi nadležno ministarstvo. Probajte iz te procedure u članku 8. i 9. izaći van jer doista da sam ja član povjerenstva stvarno ne bih znao što trebam raditi.
Članak 16. i nekretnine u vlasništvu RH - Vlada daje bez natječaja s pravom stjecanja vlasništva. Dakle, bez natječaja, bez prikupljanja ponuda, u što su uključene sve nekretnine plus šume, šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište i javne ceste.
Hrvatska je prepuna praznih i polupraznih razno raznih industrijskih poduzetničkih zona i državne imovine, ako se sjećate rasprave o strategiji da još nismo uspjeli ni popisati, toliko je brojna, a kamoli klasificirati. I sada Vlada ide dalje i omogućava temeljem članka 3. da se za realizaciju privatnog investicijskog projekta primjeni institut izvlaštenja privatne imovine. Ali ne samo zemljišta nego i sad se postavlja pitanje, ako već bez kriterija cijene po kojem će Vlada u ime naroda i države nekome nešto dati gotovo besplatno, kako to da i privatnu imovinu sistemom izvlaštenja omogućavamo da ljudi uz bezobrazno niske naknade ostaju bez svojih zemljišta?
Sjetite se Zakona o golfu, sjetite se prostornih planova, ako se ne varam 63 igrališta za golf po prostornim planovima u Hrvatskoj su postojala, i vidi vraga 60 posto teritorija tih igrališta je trebalo biti na privatnom zemljištu. I sve je legalno. Pa imamo iskustvo što znači kada takve prostorne planove prihvaćamo kao činjenice.
Iz konačnog prijedloga zakona izostavljen je bivši članak 8. koji je govorio da postoji kategorija poduzetnika i specificirana ta kategorija koji ne mogu dobiti takvu vrstu potpore od strane države da bi stvorili poduzetničku klimu. I sada brisanjem tog, a to mi nismo tražili da se briše, brisanjem tog članka 8. ispostavlja se da će bez javnog natječaja s primjenom instituta izvlaštenja privatne imovine tu potporu i blagodati moći koristiti porezni dužnici, ljudi u postupku ili osuđeni za mito i korupciju, državni dužnosnici lokalni i regionalni koji su osuđeni ili traje postupak protiv njih zbog zloupotreba ovlasti i položaja, osobe za osuđene za prijevare u gospodarskom poslovanju osuđene ili one koji im traje postupak za prijevare, pa čak i oni koji su se udružili u zločinačke skupine. Jel moguće da će i takvi poduzetnici koristiti blagodati ovog zakona?
Prije nekoliko mjeseci ministar financija je rekao da, recimo, INA duguje državnom proračunu 260 milijuna kuna poreza. To znači da oni koji danas duguju 260 milijuna kuna poreza mogu tražiti i imaju pravo na to da se njihov projekt proglasi projektom strateškog značaja, razvojnog značaja, interesa za RH.
Imamo drugog strateškog partnera koji je u Zagrebu trebao početi graditi zračnu luku veliki strateški partner, radovi su mu obustavljeni zbog arheološkog nalazišta. Zakopali su lopatu i nakon 20 centimetara čeprkanja po zemlji došli su do arheoloških nalazišta i zato radovi stoje, a investicija ne ide dalje. Vidite kako se oni brzo dosjete kako zakonito koristiti mogućnosti nepoštivanja ugovora.
Kada, pak, taj krug investicija krene prema području zbrinjavanja komunalnog otpada, a posebice opasnog otpada, onda ćete vidjeti koji sve likovi će biti državni partneri. Uostalom kada bi danas pogledali poslovne partnere Fonda za zaštitu okoliša i tog ministarstva, možda bi se neki iznenadili tko je na prvom mjestu po količini novaca koji dobiva, direktnog državnog novca, pretpostavljam da će taj isti biti najveći poduzetnik za dvije godine i dobiti Zlatnu kunu HGK-a.
Ali i oni koji radnicima ne isplaćuju plaće će dobiti blagodati ovog zakona, oni koji varaju državu, a radnicima isplaćuju i prijavljuju ih na minimalne plaće ispod stola razliku isplaćuju i oni koji osnuju pet tvrtki, jedna od njih se takmiči za ove projekte, a radnici su u onoj tvrtci prijavljeni koja je u gubicima ne samo poreznim dužnicima,nego gubicima već godinama. I kada dođe inspekcija ili 'stani-pani' onda osnuju šestu tvrtku pa sve radnike opet prebacuju u novu tvrtku i opet dobiju posao od države, što je, recimo, u ovom trenutku jako popularno na poslovima razminiranja.
To je sve što danas imamo, ovi primjeri nisu izmišljeni, ali nisu očito dovoljni za predstavnike Vlade da shvate da i te negativne posljedice moramo izuzetno dobro uzeti u obzir.
I zbog toga izostankom ili brisanjem bivšeg članka 8.zakona otvaramo vrata ne samo hrvatskim nego i poduzetnicima iz drugih država iz krim-miljea, peračima novca i onima koji će iskoristiti takav institut u Hrvatskoj i onda otići i pobjeći i ostaviti radnike na ulici. I takve slučajeve imamo gdje su vlasnici tvrtke naprosto napustili Hrvatsku, a radnici još do dan- danas, dok su radne knjižice kao dokument bile važne i na snazi, čak do njih nisu mogli doći.U Hrvatskoj danas imamo tri, četiri takve tvornice.
Strani investitori zarađuju i to je dobro. I sada pitam kako to da se Vlada nije sjetila da ponudi još jedan uvjet stjecanja takvog prava, da riješi pitanje reinvestiranja dobiti koje ostvaruju na način da barem u sljedećih 15 godina neće iznositi iz Hrvatske nego da će reinvestirati u Hrvatsku.
Dvije milijarde eura dobiti je izneseno na temelju stranih investicija iz Hrvatske, a 600 milijuna eura smo donijeli u Hrvatsku temeljem naših investicija u inozemstvu. Pa ako državnu imovinu i privatnom sistemom izuzeća dajemo privatnim investitorima i proglašavamo ih državnim partnerima kako to da onda s njima ne ugovaramo i to da neće barem petnaestak godina iznositi dobit, da će svoj biznis razvijati u Hrvatskoj zbog ovih pogodnosti jer će im investicije biti jeftinije, a i u poreznom sustavu da imaju obavezu reinvestiranja u Hrvatsku ili nam je doista sasvim svejedno kuda će ta ostvarena dobit ići i je li nam doista jedini cilj da to opravdamo kao stvaranje i otvaranje neke nove poduzetničke klime.
Ovaj zakon kada bude na snazi neće se odnositi samo na one koji posluju po zakonu, koji plaćaju poreze, koji imaju kolektivne ugovore, koji plaćaju radnike i koji nisu u lancu međunarodnog kriminala.
Nažalost, omogućit će i upravo tom sumnjivom kapitalu i tim izuzetno sumnjivim poduzetnicima, ne da dođu u Hrvatsku, oni su mogli dolaziti i do sada, nego uz obilatu pomoć države, uz davanje u vlasništvo hrvatsku državnu imovinu, a nakon toga im više nitko nikada neće moći oduzeti tu imovinu. I nakon dvije godine neće mu moći ući ni u trag kretanja kapitala jer će imati desetke tvrtki za skrivanje i kolanje profita.
To su razlozi ogromne rezerve prema ovom zakonu dakle članak 16. nam je u potpunosti neprihvatljiv, a izostankom članka 8.gdje bi se država zaštitila od kriminalaca u gospodarstvu uz državnu potporu je drugi razlog zbog čega ovaj zakon laburisti ne smiju podržati.