U svakom poslu ili profesiji ovakav pristup smatra se normalnim, očekivanim, čak što više i poželjan. Osim u politici. U političkom životu to se zove populizam. I moji kritičari, koji su većinom eunusi vole mi prilijepiti etiketu populizma. No, kada ti eunusi, koji sami sebe proglašavaju velikim državnicima, moje prijedloge prezentiraju i provode kao svoje onda tvrde da su to ozbiljni, dobro promišljeni i na temelju dugotrajnih i sveobuhvatnih stručnih analiza pretočeni u zakone, odluke, uredbe...
Evo samo dio mojih populističkih prijedloga koje su ti veliki državnici najprije napali a onda mudro predložili kao svoje:

Godina 2005. Predlažem ukidanje povlaštenih mirovina za članove vlade, suce Ustavnog suda i zastupnike. Slijedi salva napada za populizam naročito iz redova HDZ-a i SDP-a. Milanović osobno u nekoliko navrata napada. I? Dolazi na vlast i već na početku mandata ukida te mirovine, ne sve, ostavlja onu za predsjednika Republike. Populizam se pretvorio u veliku državničku odluku!?
Ali to nije sve. Dio dužnosnika (i iz redova vladajuće koalicije) prije donošenja zakona odlazi u tu povlaštenu mirovinu na jedan dan, stavlja je u mirovanje i nastavlja obnašati dužnost. Jedan je rekao da on nije 'stupido' da ne iskoristi zakonsku privilegiju. I sam sam tada imao prava na tu mirovinu, no nisam iskoristio (zloupotrijebio) zakonsku mogućnost stjecanja privilegije.

Godina 2010. Ustavne promjene. U dogovoru tada vladajućeg HDZ-a i oporbenog SDP-a iz Ustava brišu odredbu o pravovaljanosti državnog referenduma. Upozoravam na apsurd da za lokalne referenduma imamo odredbu o pravovaljanosti – izlazna kvota 50%, za državni ne. Tražim smanjenje broja potpisa za građanski referendum na 200.000. Upozoravam da pravni okvir referenduma ima previše rupa a time i opasnosti. I to je bila demagogija.
I? Kada su 2013. zaskočeni s dvije inicijative za građanske referendume postaju svjesni da treba dopuniti Ustav. I ne samo to. „Sjetili“ su se da treba mijenjati i zakon o Ustavnom sudu i ispuniti obvezu donošenja novog zakona o referendumu. Uz napomenu da te promjene ne mogu utjecati na inicijative koje su u toku. I opet je populizam postao državničko ponašanje.

Godina 2011. Tražim ukidanje devizne klauzule na kredite. Posebice onu koja je vezana na „švicarac“. Argumenti: banke se osiguravaju promjenljivom kamatnom stopom, hipotekom, sudužnikom, ne zadužuju se na financijskom tržištu u francima nego eurima... i na kraju kuna je stabilna valuta. I to je bio populizam. I? Gdje su nestale ponude banaka za kredite vezane uz „švicarac“?

Godina 2012. Vlada predlaže smanjivanje zdravstvenog doprinosa s 15 na 13%. Upozoravam da će time urušiti sustav zdravstvenog osiguranja. Da će bolnički sustav krahirati jer je u tom trenutku prikriveni gubitak bolnica bio 5 milijardi kuna. Da efekt za gospodarstvo neće biti gotovo nikakav a da će javno zdravstvo ostati bez 3 milijarde godišnje. I? 2013. kažu da moraju sanirati javno zdravstvo s 3 milijarde. Upozoravam da ta sanacija neće spriječiti nove gubitke jer se oni stvaraju zbog modela financiranja kojega ne mijenjaju. Početkom 2014. novi dug je veće 1.8 milijardi. I? Veliki državnik neku večer za HTV kaže da ozbiljno razmišlja o vraćanju doprinosa na 15%.

Godina 2013. Predlažem smanjivanje plaća svim državnim dužnosnicima za 21%. Kao znak solidarnosti s građanima i poruka preuzimanja političke odgovornosti. Niski populizam kaže visoki izvor iz Vlade. I? Ovih dana Veliki državnik naciju izvještava da ozbiljno razmišlja o smanjivanju plaća državnim dužnosnicima za 5 do 10 %. Ali to nije niski populizam nego promišljena odluka koja šalje i poruku – solidarnosti i razumijevanja.

Ostati sam ne znači ne biti u pravu. Ma što o tome mislili veliki državnici. I njihovi medijski poslušnici koji svoje tekstove započinju s „... i kako saznajemo od visokog izvora iz vlade ...“.