Danas u gotovo svi mediji objavili da je pobjegulja Ivo Sanader našao novi posao.
„Index“ piše:
„BIVŠI premijer Ivo Sanader, kao što se i pisalo prije otprilike dva tjedna našao je novi, odlično plaćen posao. Unatoč tome on će do siječnja primati punu premijersku plaću od 23.000 kuna, a zatim će još šest mjeseci primati pola toga iznosa.
U međuvremenu će biti i na platnoj listi francusko-kanadske milijunašice, 51-godišnje Louise Blouin, koja je među trideset najbogatijih žena svijeta.

Javno se ispričavam bivšim predsjednicima Hrvatskog fonda za privatizaciju Grgi Iveziću i Damiru Ostoviću te članovima Upravnih odbora pod predsjedanjem Andrije Hebranga i Damira Polančeca.
Uz javnu ispriku upućujem im i javnu čestitku!
Zašto isprika?
Dana 25. srpnja 2007. objavio sam blog „Ništa nismo znali – drugi dio“.
U tom sam blogu javnost obavjestio o podnošenju kaznene prijave protiv čelnika HFP-a i članova Upravog odbora zbog mojih sumnji u zakonitosti postupka prodaje hotela „Srebreno“ manjim dijelom i bitnije, mišljenja da su propustili kontrolirati provedbu ugovora o prodaji.
Da bi razumije o čemu se radi, pročitajte:
http://drlesar.bloger.hr/default.aspx?id=374873

Da bi razumijeli ovo moje pitanje morate prvo pročitati:

Ustavne promjene zbog referenduma bez referenduma?


Enigma, zar ne?
Odnosno bila je dok Vladimir Šeks za današnji „Novi list“ nije objasnio što to zapravo zanči.
Odnosno što je mislio kada je tu odredbu unosio u tekst ustavnih promjena.
Evo njegovih obrazloženja ili (i) najava izmjene teskta ili tumačenje ove oderedbe:

Ako značenje ove riječi potražite u riječniku stranih riječi Anič –Goldstein
protumačiti ćete je kao ono što je zagonetno, ono što treba pogoditi na temelju nejasna i dvosmislena opisa.
Ako pak tu riječ upišete na googlu, pojaviti će vam se prvo tumačenje s wikipedije da se radi o stroju koji su konstruirali njemački stručnjaci za šifriranje-dešifriranje poruka koji je puno primjenu imao za vrijeme drugog rata a razbijanje tajne enigme pomoglo je saveznicima naročito kod operacije „Dan d“.

Ponovno sam pažljivo pročitao predložene promjene Ustava u dijelu koje se odnose na referendum. Kažu, to je jedna od bitnih promjena Ustava.
Najprije članak 86. Ovim se člankom predviđa mogućnost raspisivanja referenduma o ustavnim promjenama.
„Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za pro¬mjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.
O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.
Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.
Odluka donosena na referendumu obvezatna je.
O referendumu se donosi zakon.“

Kako to da nitko ne predlaže da se o predloženim promjena Ustava provede referendum?

Vlada je na svojoj sjednici utvrdila nacrt promjena Ustava.
Tekst je za sada dostupan samo na web stranicama Vlade.
Pripreme za ustavne promjene bile su jako tajnovite. Sabor nije sudjelovao čak ni u raspravi o tome trebaju ili ne ustavne promjene. Ali su zato koalicijski partneri HDZ-a bili veoma aktivni. I od oporbe krili savki pa i najmanji detalj.
Glavni razlog jeste referendum na kojemu će građani odlučivati o ulasku Hrvatske u EU.
Boje se vladajući da po sadašnjoj odredbi koja za pravovaljanost odluke traži većinu od ukupnog broja birača, neće moći dobiti suglasnost da Hrvatsku uvedu u EU.
Pa sada predlažu da to bude većina onih koji će izaći na glasanje. A u jednoj od varijanti, koju sam uspio vidjeti, čak su namjeravali u Ustav napistai da „za“ treba milijun glasova.
Ali ni taj povijesni referendum nije bio dovoljan razlog da se popisi birača očiste od mrtvih, dvostruko upisanih , odseljenih i lažnih državljana i stanovnika Hrvatske.

Keruma proganjaju novinari jugoslaveni.
Milanović ima probleme s novinarima udbašima.
Hebrang misli da su gotovo svi naši novinari lijevičari.
Ministar Milinović je u Saboru ustvrdio da su mu mediji onemugućili prikaz genijalnosti popravka zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.
Predsjednički kandidat Jurčević u gostima kod TV voditelja Zdravka Tomca tvrdi da je u nas organizirana medijska blokada praćenja suđenja u Haagu.
Bandić se žali da će ga novinari prisiliti na kandidaturu za Predsjednika Republike.
U svim relevantnim anketama o predsjedničkim kandidatima kaže Hebran ,on vodi ali te ankete nije objavio ni jedan medij.

U vremenu kada Hrvatsku svaki dan potresa bar jedna afera iz javnih poduzeća ili poduzeća u kojima država ima značajne udjele, gospodarstvo trese kriza, radnici štrajkaju glađu, pregovori o ulasku u EU malo idu, mali stoje, treba pripremiti proračun za iduću godinu, predsjednica Vlade Jadranka Kosor baš i nema puno vremena pratiti što joj rade nadzorini odbori u javnim poduzećima Tako sam bar ja mislio. Ali kada je za direktora HEP-a predložila dotadašnjeg predsjednika Nadzornog odbora, odlučio sam provjeriti što i koliko zna o zbivanjima o poduzećima potresenih aferama. Na aktualnom prijepodnevu postavio sam joj pitanje o tome. Umjesto prepričavanja u nastavku dajem zapis iz fonograma. Onaj dio o objavi ugovora o prodaji INE dobro pamtite. I čekajte.

Na jučerašnjem aktualnom prijepodnevu u Saboru oporbeni lideri pokušali su na dnevni red ugurati i raspravu o dogovoru Kosor-Pahor o deblokadi pristupnih pregovora i rješavanju graničnog spora.
Vladajući su glasovima večine to odbili.
U tom taktičko-poslovničkom nadmudrivanju i obrazalaganjem zahtjeva, kojemu sam se i ja pridružio uspjela se zapravo otvoriti rasprava tako da je naša premijerka čak dva puta obrazlagala što je dogovorila . Odnosno što nije dogovorila.
I rekla je da je jako žalosna što njoj ne vjerujemo a Pahoru vjerujemo.
Za razliku od mojih oporbenih kolega, ja ne mislim da je gospođa Kosor lagala.
Ona je doista govorila istinu. Ali ju nije razumijela.

O tome da u Hrvatskoj imamo oko 180 tisuća povlaštenih umirovljenika imali ste prilike čitati i u mojim dnevnicima ali i u javnim medijima.
No, zahvaljujući izmjenama Zakona o doprinosima (to je onaj zakon koji sve vas koji ostvarujete dohodak obvezuje na plaćanje mirovinskog i zdravstvenog osiguranja) otkrio sam u u Hrvatskoj postoji i oko 1300 povlaštenih mirovinskih osiguranika kojima država plaća i mirovinsko i zdravstveno osiguranje i na to godišnje troši oko 50 milijuna kuna.
Radi se o samostalnim umjetnicima. O umjetnicima koji nisu zaposleni, koji su značajni za kulturnu i umjetničku stvaralaštvo Hrvatske a koji zarađuju tako malo da si ne mogu sami plaćati mirovinsko i zdravstveno osiguranje.